petak, 27.04.2007.
Stare pjesme za Meme :-))
Šok za šokom :-)). Upravo sam prihvatila poziv za klub 40+ i to se ne odnosi na kilograme, recimo da nemam 40 kila viška, nego na godine. Nedavno me pitao chatter kako izlazim na kraj s navršavanjem desetljeća, ona su obično problematična. Pa, do ovog trenutka nisam uopće primjećivala. A mislim i ostati u neprimjetnom stanju :-)).
Zbog toga će mojih omiljenih 5 pjesama, Meme mi je zadala Lu-lu, biti stare i ljubavne, zapravo, sve su pjesme ljubavne :-)). Mala napomena, linkovi su isključivo na tekst pjesme :-)).
1. Light my fire – Doors
Zašto mi je ta pjesma posebna i na prvom mjestu? Ta pjesma je označila moj ulazak u neugodan dio puberteta, svadljiv, nemoguć i pun tvrdnji da sve starije od 20-25 god treba ubiti čim prije da ne maltretiraju nas mlade :-)). Pa, nadam se da sam taj dio ostavila iza sebe, ali pjesma je ostala :-)).
2. Lepa protina kći – Balašević
Mislim da nisam poslušala nijednu Balaševićevu koja je izdana nakon '90. Imam i dojam da spadam u generaciju koja će, kad nas pitate za najljepšu ljubavnu pjesmu, odabrati jednu Balaševićevu. Meni je najljepša protina kći :-)).
3. Yesterday – Beatles
Beatlese sam dobila za 9. ili 10. rođendan, poklon mamine prijateljice tako da dijete ne bude zatupljeno klasikom, nego da se upozna sa pravim stvarima, citat darovateljice plavog albuma, po sjećanju. Uspjelo joj je :-)). Narafski, više nemam taj plavi album pa ni ne mogu provjeriti je l' Yesterday na njemu. Hm, mislim da ću započeti terorističku akciju povratka svojih starih ploča, zanemarivši da mi je gramofon u podrumu, već odavno. Ne želim ni pomisliti u kakvom su stanju ploče :-)).
4. Ako znaš bilo što – Azra
Moja velika, velika ljubav. Kako je u srednjoj školi bila sa mnom u razredu samo jedna obožavateljica Azre, imale smo i dojam da smo različite od drugih :-)). Osim toga, koliko se sjećam, Azra je izdala prvi LP (ah, koje li prastare skraćenice :-)) ) kad sam bila u 8. razredu. Baš u pravo vrijeme :-)).
5. Summertime – Gershwin
Tom pjesmom maltretiram susjede, posebno zimi. Vani snijeg to koljena, a ja puštam Summertime and livin' is izzzzzzzzzy :-)). Narafski, u izvedbi Elle Fitzgerald i Louisa Armstronga :-)).
To bi bilo to, A sad još 5 presretnih dobitnika Meme-a :-)). Nego, kad će Meme 5 najdražih pisaca. To bih voljela :-)).
4pištolja
Naroen
Pustinjska
Marv
Medo
Kiling me softly :-)) ...
With this song :-)) ...
With this Meme :-)) ...
- 20:17 - Komentari (18) - Isprintajte - #
utorak, 24.04.2007.
Iz zla u gore :-))
Uvijek kad pomislim da sam online napravila dovoljno gluposti te da će mi iste trajati barem neko vrijeme, razuvjerim se. Samo kaj ovaj puta ću imati hordu željnih moje krvi za petama :-)). Znate li dobre tenisice za trčanje :-)).
Ovaj puta se radi o knjigama. Istim onim knjigama koje uporno, revno, željno downloadam i uživam u njima. Pa sam tragajući za sasvim desetom knjigom naletjela na HPADH, brzinom munje (eh, da mi to adsl dozvoljava) skinuh, pametno ne googlah čisto da vidim kaj sam skinula, nego odoh spavati. Bilo je 3-4 ujutro, a rano se dizah, ako to može smekšati ikoga. Digresija: Za one koji ne znaju caps lock skraćenicu, ne očekujte da ću Vam pomoći, želim ostati tajanstvena, gomila žednih moje krvi i tako to :-)).
Zatim je došao zanimljiv, ispunjen vikend, tijekom koga brbljah o svom otkriću uzduž i poprijeko pa ga i majlah uokolo. Moja duga jezičina, nije me po prvi, a ni zadnji puta upropastila. Konačno, sjedoh u miru netovskih boginja za svog najdražeg i počeh čitati. Nije baš bio mir boginjama nadahnut jer su se počeli javljati upiti tipa: Spojlaj kraj, pliz :-)). Ali, to me ponukalo da uključim mozak, nakon mozga i Google. Kako ono ide: Znanje je dvojako, jedno je ono koje posjedujemo, drugo je ono kojim se znamo služiti.
Odgovorno i dokazano tvrdim da je neznanje gadna stvar. No, maloprije shvatih da je znanje još gadnije. Daklem, to kaj sam skinula ima 281, a trebalo bi imati oko 700. Nikad više ne ću reći da veličina nije bitna :-)). Google svakaj kaže, tješi me to da su sve informacije dan poslije mog upitno sretnog i neupitno nepametnog otkrića. Tako da sam i odmah uključila mozak (kaj mi se ne može dogoditi ni u snu, ali živim u nadi), ne bih došla ni do kakvih spoznaja.
Pitanje jest je l' to trećina prave stvari ili najobičniji fanfiction? To zapravo nije pravo pitanje, ono glasi hoću li preživjeti :-)). Ima jedan fanfiction koji se skida za «pravog» i drugačije počinje od ovog mog. I to mi je jakiiiiiiiiiii argument. Kad tona njih navali na mene, zaustavit će ih na pola nanosekunde pa im dati dodatni motiv :-)).
Prava stvar je, «navodno», čuvana bolje nego Fort Knox. Navodnici su samo odraz uzaludnih nadanja :-)). Kolika je vjerojatnost da će mala, slatka chatterica naletjeti na zlatno runo, nekim čudnim snagama ispuzalo iz Forta Knoxa. Otprilike jednaka vjerojatnosti da ću/će (kako je zeznuto pisati u trećem licu :-)) ) preživjeti.
Tja, poslah dva majla, moleći za milost. Čak i prije nego sam čitajući, naletjela na jedan krivi detaljčić. Nije uopće detaljčić, nego, hm, joj, u pomoć :-)). Ubit će me, a prije toga će me mučiti. I to će sve napraviti prije bitnog datuma. Umrijet ću u neznanju, ionako i živim u njemu, ali pričekajte barem da pročitam pravu stvar pa me onda ubijte :-)).
Sad razmišljam, kao i uvijek prekasno i pitam se di mi je bila pamet. Kako sam uopće mogla pomisliti da sam naletjela na pravu stvar? Gore spomenuti Fort Knox, zatim općepoznata (da, čak i meni znana) činjenica kaj je bilo nakon izlaska prijašnje prave stvari i pojavljivanja iste na netu. I to nakon izlaska! Ovaj uskličnik ću si utefteriti u čelo visoko.
Koristim posljednju prigodu da pozdravim mamu i tatu, bližu i udaljenu familiju, susjede kojima više ne će smetati moj smijeh u neke, za njih, čudne sate :-)). Ne plačite za mnom, dobila sam ono kaj sam i zaslužila :-)). A svi vi (malo vi, jer je množina umnožena i prekomjerna) koji ćete me sasvim opravdano smaknuti, bez obzira na svu moralnu veličinu, odgulit ćete zbog mene k'o zbog prave :-)). Ovo je samo bio pokušaj, ako puzanje i molbe za milost ne pomognu. Napisala sam ako, no čens da i na trenutak ikoga zaustave. Mene ne bi, kad :-)). Uostalom, nije li mi dozvoljna kazna to kaj sam (opet) napravila budalu iz sebe. Nije, al' nema veze :-)).
Lupam glavom o monitor i čudim se :-)) ...
Jer ne zvuči prazno :-)) ...
Narafski, monitor nije prazan :-)) ...
- 02:13 - Komentari (15) - Isprintajte - #
petak, 20.04.2007.
Chatter, knjige, popis, hard :-))
Uh, ovo je bila naporna večer :-)). Počelo je nevino, kao što to obično počinje kod mene. Samo sam jednog chattera tražila nekaj kaj bi na brz i jednostavan način napravilo, po mogućnosti samo od sebe, popis knjiga koje imam na hardu. Jer, imam ih, a popis mi treba za Knjigofili, grupu slijepih i slabovidnih osoba u koju se uključih sinoć, tražeći neke knjige.
Kako sam friška u toj grupi i pojma nemam ni o čemu (To je ionako pravilo kad sam ja u pitanju, obično uđem negdje te postavljam pametna pitanja tipa: Kaj ja ovdje radim? Kaj se očekuje od mene? Zakaj dišem? Dišem li uopće :-)).) ne bih htjela previše tipkati o njima/nama, radi se, koliko sam shvatila, kako pomoći slijepim i slabovidnim osobama da dođu do knjiga. Ne trebaju biti zvučne knjige, mogu i Word formati.
Zvuči odlično, zar ne :-)). Imam knjige na hardu, na engleskom su, imam i linkove za skidanje knjiga i kaj još čekam da ponudim sve svoje knjige :-)). Tu se krije zez, ponuditi, znači napraviti popis i staviti na grupu/majlati/pozvati u pomoć admina koji je sinoć izgubio hrpu vremena da mi k'o prvo objasni na kaj sam se prijavila i jesam li ziher da to hoću. Da naravno da hoću, obožavam dijeliti knjige, tražiti ih po netu, daviti sve oko sebe da ih traže umjesto da chataju/igraju/zabavljaju se :-)).
Popis. Popis knjiga koje imam, na dvije particije su razmještene i u više foldera. (Digresija: Ako ste slučajno pomislili da mi je hard u neredu, u pravu ste. Ali, kaj ja mogu kad više volim nalaziti knjige i čitati ih, nego ih lijepo spremati na police. Barem virtualne, doma sam drugačija. Tja, svi Vi koji ste bili kod mene, plaćam kavu/sok/večeru da ovo izjavu potvrdite. Ne, to nije podmićivanje, to prelazi normalne granice podmićivanja :-)). Uostalom, kome vjerujete, vlastitim očima ili meni :-)).)
I tako je jadan MadDog našao nekaj kaj radi nekaj. Program koji katalogizira. Fino ga downloadam, pokrenem, katalogizira i onda. I kaj onda? Treba otvoriti to u čemu je ispisao to kaj je popisao :-)). Nakon polsatnog smijeha i traženja extenzije po netu (to je MadDog tražio, ja sam se smijala :-)) ) shvatim da se otvara u najobičnijem exploreru :-)). Kako li sam pametnaaaaaaaaaaaaa. I ako ovu izjavu potvrdite, ponuda za (ne)podmićivanje vrijedi :-)).
Za to vrijeme, izgnjavnjeni admin iz Knjigofila mi šalje program koji radi isto to, čak i bolje, odnosno radi samo popis onoga u folderu, ne daje i adrese na kojima su. Shvatili ste, ako niste, ionako je nebitno :-)). Napravim to, dobim u .txt, kopi/pejstam u .doc, zdilitam ono kaj je stvarno viška i ... duboko udahnite ... 32 stranice .doca. Dobro ste pročitali, 32. To nije sve, jer imam i knjige negdje drugdje koje nisu na tom popisu.
Još jedan duboki udah, moj. Sve to treba sad srediti, neke knjige su samo po naslovu, neke su duple, triple i entiple, u smislu imam ih u .rar pa u .txt i na kraju u .doc, onako reda radi da ne bi slučajno nestale :-)). Trideset dvije stranice nesređenog popisa. Dobro da nije 42, ne bi me čudilo da na kraju mi popis ispadne te veličine :-)). Lako sa knjigama koje jesu u folderima, a kaj je sa onom gomilom koja leži uokolo. Leži i reži :-)). Da ne spominjem one koje uopće nisu otpakirane ili koje su sejvane pod ŽbrljŽbrlj. Ne, nemam nijednu knjigu tako sejvanu, za sada. No nikad se ne zna :-)).
Lijepo sam se odmorila tipkajući i krajnje je vrijeme da krenem na sređivanje popisa. Tja, teško, mislim da ću završiti čitanje jednog ljubića čiji je kraj totalno predvidljiv, ali zabavan je :-)). Nakon toga bih mogla ... budem, obećajem :-)). Uostalom, koji je smisao harda gdje je sve poredano, posloženo, mrtvo. Kod mene, svatko ima svoj život u koji se ne miješam i dozvoljavam potpunu slobodu kretanja :-)).
Stupnjevanje :-)) ...
Nered, još veći nered, najveći nered :-)) ...
Tek onda dolazi moj hard :-)) ...
- 00:41 - Komentari (9) - Isprintajte - #
utorak, 10.04.2007.
Sreća na netu :-))
Upravo me sada muči jedna stvar. Vjerojatno posve nebitna, svima osim meni, trenutno. I sutra će, najvjerojatnije i meni biti nebitna. No, blog, jednako kao i net je stvar trenutka :-)).
Sreća na siteovima. Glupa rečenica, zar ne :-)). Tu mislim na vlastitu sreću na siteovima. Joj, opet sam spetljala. Daklem, postoje neka mjesta na netu gdje jednostavno nemam sreće. Sreće u smislu uspostavljanja uobičajenih kontaka sa nickovima. Nešto poput poznanstva. Poput normalne komunikacije koja je pozitivna. (Uh, ako ovako nastavim, počet ću prosipati kompletno new-age smeće :-)).)
Radi se, konkretno o jednom siteu. Barem dok ovo pišem. Hm, prizivam li time nevolje :-)). To je poput fictionbook.ru, par mjeseci nakon kaj sam je stavila na blog, maknuli su sve knjige na engleskom. Kaj je dovoljan razlog da se utopim u suzama, ubijem sebe i njih, ne nužno time redoslijedom. Hoću li nakon ovog teksta doživljavati nevolje i okolo, a ne samo na jednom jedinom siteu :-)). Kuc kuc kuc, o glavu, stol, monitor :-)). Ako mislite da nisam o sve nabrojeno kucnula tri puta, varate se :-)).
Daklem, vraćam se temi, zašto se na tom siteu (i dalje uporno odbijam napisati url) uvijek s nekim svadim, uvijek sukobljavam, uvijek nekaj. Zašto tamo ne mogu «normalno» funkcionirati, zašto mi uvijek netko digne tlak? Mislim da mi se to ne događa na ostalim siteovima. Ne kažem da se povremeno ne sukobim s nekim, ali to je povremeno. Za razliku od jednog, jedinog mjesta gdje je to stalno. Mjesto gdje mi ne uspijeva proći neopaženo ili neratoborno ili ne znam kakvo, nedizajućetlakaško.
Na istom tom mjestu sam upoznala nickove s kojima sam u lijepim odnosima. I nickove s kojima sam u odnosima koji se ne mogu opisati pristojnim riječima :-)). Ali, nisam upoznala nikoga s kim bih bila u nekom neutralnom odnosu. To je ono što želim, neopterećujuće tipkanje, izražavanje vlastitih misli, pogleda, čitanje tuđih, bez ikakvog animoziteta. I ne uspijeva mi. Kaj samo znači da je problem u meni :-)).
Da znam, za sve sam si sama kriva, kao i obično :-)). Što ne razrješuje trenutni problem, a to zašto mi to ne događa svugdje, ne samo negdje. Naravno, uvijek postoji rješavanje odlaskom ili smanjivanjem komunikacije. Kaj ću ziher napraviti, ne možda odmah, malo kasnije, kad ću to uspjeti izvesti neprimjetno.
Ali, stvarno mi nije jasno, ovaj puta ne samo zbog boje kose :-)). Na dva sitea sam u potpuno jednakom okruženju, u smislu, raspravljamo o istim stvarima. Na jednom je to ugodna konverzacija, na drugom gubim živce. Kaj je i vidljivo iz ovog teksta, on, jadan ni kriv ni dužan spada u one tekstove koje mrzim pisati, kad čista frustracija progovara :-)).
Ili možda na siteu gdje mi je ugodno, samo mi je trenutno ugodno pa će se to pogoršati :-)). Možda ja nisam u stanju imati neutralne odnose s ljudima. Ili sam svugdje ista i stvaram jednako i jedino dijametralno suprotne odnose, a samo na jednom siteu primjećujem negativne strane. Tja, a možda će mi baš sada pasti meteorit na glavu, bez ikakvih posljedica, odbit će se o vakuum u njoj i pobjeći :-)).
No, sve to ne će riješiti moj problem, koji se sastoji u tome što mi ide na živce kad bezveze gubim živce. Tako da mi nije dovoljno da se živciram zbog nečega, nego se još živciram jer se živciram. Sad mi postaje zabavno :-)). Ako nikaj drugo, prestala sam se gristi i počela cerekati. Sama sebi :-)). Ali, još uvijek trokucam u tri stvari, proglašavajući da je moja glava stvar :-)). Ne istovremeno, nego redom. Hm, ako glavom tri puta kucnem u stol i jednom rukom tri puta u monitor to će ubrzati postupak. Mislite li da će i tako vrijediti kao protuurok :-)).
Kuc, kuc, kuc :-)) ...
Kucam tri puta :-)) ...
O tri stvari :-)) ...
- 20:07 - Komentari (11) - Isprintajte - #
nedjelja, 08.04.2007.
Imam novi miš :-))
Imam novi miš :-)). Da znam, to nije razlog za skakutanje od sreće, zapravo, zakaj to ne bi bio razlog za presretno skakutanje :-)). Novi je, lijepi i tako prekrasno klika. Klik klik klik :-)).
Zanimljiv je povod mom novom mišu. Frend kompjuteraš se zgrozio nad opisom mog starog miša pa mi poklonio novi. No, idem ispočetka.
Davnih dana imah najnormalniji kuglični miš. On (mislim tu na miša) je bio najnormalniji, ona (mislim tu na sebe) upitno, barem su tako tvrdili svi oni koji su spazili njega (miša). U čemu je (bio) štos? (Izludit ću Vas sa zagradama, ali baš mi leže noćas :-)).) Miš je bio na podlošku i preko njega papirna maramica. Namjerno. I nisam ga uopće trebala čistiti. Redovito bih mijenjala maramicu, obrisala podložak te je miš radio bez čišćenja. Zvuči jednostavno i praktično, zar ne :-)). Dobro, zvuči jednostavno onima koji nisu u međuvremenu pali u nesvijest, ugasili komp vjerujući da samo gašenje browsera nije dovoljan bijeg od pokrivenog miša. Pa da se ne prehladi :-)).
Sve u svemu, svi frendovi koji mi dolaze doma i koji su kompjuteraši (kaj je velika većina), dobivali su napade, gadljivo sa dva prsta micali tu maramicu (tvrdim da je maramica uvijek bila čista i friška te je nikada nisam koristila za brisanje nosića, dovoljan nosić je mišev, ne treba joj i moj) i uz kolutanje očima komentirali moje «vrline» domaćice. Ne kužim zakaj ih je taj obični, bijeli, meki komad papira toliko živcirao. Ali je :-)). Moje argumente, ponekad popraćene otvaranjem mišića i pokazivanjem njegove unutrašnje čistoće su odbacivali. Ponavljam, nakon kaj sam «otkrila» prekrivanje miša, nisam ga uopće čistila. Jednako tako sam se besprijekorno služila lijevom, desnom tipkom i kotačićem. No, uzalud mi sva uvjeravanja :-)).
Jednog frenda je bijelo pokriven miš toliko živcirao da mi je poklonio optički. Popraćujući poklon (miša) riječima: Sad baci tu maramicu i taj podložak i ne želim TO nikad više vidjeti. Jesam, bacila sam.
Mislite li da je tu priči kraj, varate se. Optički miš ne treba čistiti, kako da ne, živjela sam kratko u nadi. Sve do jednog chata u nekih 2-3 ujutro, kad mi je nekaj poblesavilo. Počela sam tipkati unatraške, u prvi mah uvjerena da sam potrefila neku prečicu. Nakon toga mi se, dok sam tipkala, već otipkano zaplavilo (zapravo zazelenilo, volim zeleno :-)) ) i tipkah slova preko slova. Jako razumljivo. Frendica je komentirala da joj je to bio najzabavniji chat sa mnom, pogađala je kaj sam zapravo napisala. Dok se ona zabavljala, ja sam bila uvjerena da mi je hacker provalio u najdražeg i preuzeo kontrolu. Paničarih po netu, nalazih online antivirus scanove, sve i sva. Jednostavno rješenje da se odspojim mi nije palo na pamet :-)). Smsah jednog jadniku koji mi je naivno ostavio broj moba pitajući ga kaj da napravim. Kad nisam dobila uzvratni sms (nije mi jasno kako neki spavaju u 3 ujutro, svakaj :-)) ), spremala sam se nazvati drugog frenda. U taj čas, okrenem miš i imam kaj za vidjeti. Hrpu sitnih, sitnih vlakana, nečega koječega oko oka. Otpuhnem, tipkanje mi se stabilizira, frendica ode razočarano na spavanje, nisam više zabavna :-)). Smsam još jednom da objasnim da sam riješila problem hackera puhanjem u miša. Dobim nekakav nebulozni odsms :-)).
Drugi dan, taj ugnjavljeni chatter mi je spominjao bližu i nebližu familiju. Narafski, prvi sms ga nije probudio, ali drugi je. Objasnim mu u čemu je bio problem, on prihvati objašnjenje da bi pola minute kasnije urliknuo kako imam optički miš i da optički miš ne treba čistiti, nek' radije očistim stol. Tja :-)).
Kako sam dobila ovog, najnovijeg miša? Tako da sam dvojici kompjuteraša opisivala čupanje vlasi iz oka (ne svoga, nego miševog, onog trbušnog). Ali stvarno, trebalo mi je barem pola minute da iščupam tu nesretnu vlas (svoju), već sam mislila otići po pincetu :-)). I tu se frend počeo tresti, k'o da njemu čupam nekaj iz oka i samo zavapio da ću dobiti novi miš, miš s ugrađenim depilatorom :-)).
Moj novi miš i ja :-)) ...
Klik, klik, klik :-)) ...
Sretno klikćemo po netu :-)) ...
- 00:15 - Komentari (9) - Isprintajte - #