Upravo me sada muči jedna stvar. Vjerojatno posve nebitna, svima osim meni, trenutno. I sutra će, najvjerojatnije i meni biti nebitna. No, blog, jednako kao i net je stvar trenutka :-)).
Sreća na siteovima. Glupa rečenica, zar ne :-)). Tu mislim na vlastitu sreću na siteovima. Joj, opet sam spetljala. Daklem, postoje neka mjesta na netu gdje jednostavno nemam sreće. Sreće u smislu uspostavljanja uobičajenih kontaka sa nickovima. Nešto poput poznanstva. Poput normalne komunikacije koja je pozitivna. (Uh, ako ovako nastavim, počet ću prosipati kompletno new-age smeće :-)).)
Radi se, konkretno o jednom siteu. Barem dok ovo pišem. Hm, prizivam li time nevolje :-)). To je poput fictionbook.ru, par mjeseci nakon kaj sam je stavila na blog, maknuli su sve knjige na engleskom. Kaj je dovoljan razlog da se utopim u suzama, ubijem sebe i njih, ne nužno time redoslijedom. Hoću li nakon ovog teksta doživljavati nevolje i okolo, a ne samo na jednom jedinom siteu :-)). Kuc kuc kuc, o glavu, stol, monitor :-)). Ako mislite da nisam o sve nabrojeno kucnula tri puta, varate se :-)).
Daklem, vraćam se temi, zašto se na tom siteu (i dalje uporno odbijam napisati url) uvijek s nekim svadim, uvijek sukobljavam, uvijek nekaj. Zašto tamo ne mogu «normalno» funkcionirati, zašto mi uvijek netko digne tlak? Mislim da mi se to ne događa na ostalim siteovima. Ne kažem da se povremeno ne sukobim s nekim, ali to je povremeno. Za razliku od jednog, jedinog mjesta gdje je to stalno. Mjesto gdje mi ne uspijeva proći neopaženo ili neratoborno ili ne znam kakvo, nedizajućetlakaško.
Na istom tom mjestu sam upoznala nickove s kojima sam u lijepim odnosima. I nickove s kojima sam u odnosima koji se ne mogu opisati pristojnim riječima :-)). Ali, nisam upoznala nikoga s kim bih bila u nekom neutralnom odnosu. To je ono što želim, neopterećujuće tipkanje, izražavanje vlastitih misli, pogleda, čitanje tuđih, bez ikakvog animoziteta. I ne uspijeva mi. Kaj samo znači da je problem u meni :-)).
Da znam, za sve sam si sama kriva, kao i obično :-)). Što ne razrješuje trenutni problem, a to zašto mi to ne događa svugdje, ne samo negdje. Naravno, uvijek postoji rješavanje odlaskom ili smanjivanjem komunikacije. Kaj ću ziher napraviti, ne možda odmah, malo kasnije, kad ću to uspjeti izvesti neprimjetno.
Ali, stvarno mi nije jasno, ovaj puta ne samo zbog boje kose :-)). Na dva sitea sam u potpuno jednakom okruženju, u smislu, raspravljamo o istim stvarima. Na jednom je to ugodna konverzacija, na drugom gubim živce. Kaj je i vidljivo iz ovog teksta, on, jadan ni kriv ni dužan spada u one tekstove koje mrzim pisati, kad čista frustracija progovara :-)).
Ili možda na siteu gdje mi je ugodno, samo mi je trenutno ugodno pa će se to pogoršati :-)). Možda ja nisam u stanju imati neutralne odnose s ljudima. Ili sam svugdje ista i stvaram jednako i jedino dijametralno suprotne odnose, a samo na jednom siteu primjećujem negativne strane. Tja, a možda će mi baš sada pasti meteorit na glavu, bez ikakvih posljedica, odbit će se o vakuum u njoj i pobjeći :-)).
No, sve to ne će riješiti moj problem, koji se sastoji u tome što mi ide na živce kad bezveze gubim živce. Tako da mi nije dovoljno da se živciram zbog nečega, nego se još živciram jer se živciram. Sad mi postaje zabavno :-)). Ako nikaj drugo, prestala sam se gristi i počela cerekati. Sama sebi :-)). Ali, još uvijek trokucam u tri stvari, proglašavajući da je moja glava stvar :-)). Ne istovremeno, nego redom. Hm, ako glavom tri puta kucnem u stol i jednom rukom tri puta u monitor to će ubrzati postupak. Mislite li da će i tako vrijediti kao protuurok :-)).
Kuc, kuc, kuc :-)) ...
Kucam tri puta :-)) ...
O tri stvari :-)) ...
Post je objavljen 10.04.2007. u 20:07 sati.