Ovo je totalno nezanimljiv tekst. Ali, kaj ja mogu, ponekad mi dođe. Hm, time tvrdim da su mi inače tekstovi zanimljivi, ali trenutni, slučajno ne će biti :-)). Uobraženosti, nick ti je Zlica :-)).
No dobro, da ne napišem cijelu stranicu o tekstu koji tek tipkam (nije da bi mi bilo prvi puta :-)) ), o čemu zapravo želim tipkati. Vjerovali ili ne, brzo ću doći do biti :-)). Radi se o rečenici koju smo svi mi dosta puta čuli ili izrekli.
«Većina ljudi se ne bi zamarala time, većina ljudi nije tako ljubazna, većina ljudi nije ... nekaj» - izjava koja sadrži stav da je većina ljudi loša.
Svojedobno su Amerikanci (tko bi drugi :-)) ) proveli ispitivanje. Radilo se o njujorškim taksistima, ljudima koji su poznati po tome da varaju naivce, voze ih kilometrima uokolo, nabijaju cijenu, varaju pridošlice na sve mile i nemile načine. Ispitivali su tako da su postavili «naivce» na njujorške aerodrome koji su takstima lijepo priznali da su prvi puta u New Yorku, da pojma nemaju, da moraju tu i tu. Ti pokusni kunići su bili skupo obučeni, taksistima su nekako dali do znanja da imaju zelene novčanice, bilo što su tražili da ih odvezu do nekog skupog hotela ili nekako drugačije.
Znači, imamo budale s puno para i ozloglašene taksiste. Rezultati su pokazali da je više od 70% taksista uredno i bez ikakvog nabijanja cijene dovezlo te iste budale na odredište. Više od 70%. Po meni, to je većina ljudi. Uz to, podosta od tih sedamdesetpostotnih je upozorilo svoje mušterije na to što ih sve vreba u NewYorku, da ne smiju vjerovati taksistima, jer će ih većina prevariti :-)). Koja većina? Onih manje od 30% preostalih? Ako je to većina, tja, očito da većina ljudi ne zna osnove matematike :-)).
I tako je većina ljudi nekakva :-)). Svojedobno sam bila na jednom od onih poslovnih seminara –slobodno zakolutajte očima- na kojima se prezentira vještina nečega. Komunikacije, pristupa, prodaje itd. Hrpa gluposti. Začudo taj konkretni seminar nije bio hrpa gluposti. Narafski da sam zaboravila tko ga je vodio, što je jako neobazrivo s moje strane, jer je predavač fantastičan. Koja je bila službena tema, ne znam. Za mene, tema je bila pozdravljanje. Bilo je riječi o rukovanju.
Vjerojatno znate jednako kao i ja, mada Vam, nadam se, ne idu na živce k'o meni, one ljude koji se rukuju, kako to nazivam: rukom mrtve ribe. Pruži, stavi Vam u ruku nekaj kaj je mlitavo i nikakvo, ne mora baš biti hladno. Mrtva riba :-)). Još ako je bez osmijeha i pogled uperen negdje u daljinu, a joj. Mentalno (i momentalno) tu osobu prekrižim. Prvi dojam.
Svi imamo neke prve dojmove. I svi, apsolutno svi (čast iznimkama koji tvrde da imaju potpuno pogrešan prvi dojam pa onda uvijek obrnu taj prvi dojam, što, u biti, opet ispada prvi dojam) imamo nepogrešiv prvi dojam. Kako da ne, i svi smo najpametniji A da tek znate koji genijalni nosić imam za nickove. A kako tek duhovito tipkam :-)))))))))))))))).
Na tom po defaultu kretenskom predavanju koje je ispalo totalno antikretensko, je baš bila riječ o prvom dojmu. Znači, netko meni uvali mrtvu ribu u ruku. Odmah stvorim negativan dojam o toj osobi. Bez obzira koliko to pokušam sakriti iza osmijeha, čavrljanja, MrtvaRiba osjeti neiskrenost. I automatski se postavi u obrambeni stav, zatvori se, izbaci bodlje ili već na koji način se običava braniti. A kakav prvi dojam ja tada ostavljam? Prijetvorne kučke :-)). Koji divni temelji za buduće kontakte :-)).
Međutim, kako je predavač naglasio, što ako je netko sa «levim» rukovanjem upravo skinuo gips? Kako će se onda rukovati? «Desno» :-)). Jednako tako, što ako je osobi koju tek upoznajemo baš netko umro? Ili ju/ga je ostavila velika ljubav? Ili ima užasnu glavobolju? A sve to, kao svaka pristojno odgojena osoba želi sakriti, ne opterećivati druge svojim problemima. Kakav prvi dojam ostavlja netko u ne najboljem, nego u najgorem stanju?
Zbog toga, i zbog hrpe drugih stvari, želim se riješiti svojih predrasuda. Pružimo i drugu šansu. Možda i treću, petu, stotu :-)). Ok, priznajem, neke stvari ne podnosim. Tja, neke koje li ublaženice :-)), hrpu stvari ne podnosim. Uostalom, ne moraju, a ni ne mogu mi se svidjeti baš svi. Ali mogu svoj «sud» i «presudu» malo odgoditi.
Posebno je zanimljivo kakav prvi dojam ostavljam. Duboko uobraženo i neopravdano sam (bila) uvjerena da ostavljam genijalan prvi dojam. Onda su mi frendovi znali reći da sam im u početku bila odbojna, ali da su skužili da i nisam baš takva. Mrmlj :-)). Kako me možete ne obožavati na prvi pogled/tipku? Lako :-)).
I kakve veze ima prvi dojam i većina ljudi koji su nekakvi nikakvi? Osim u mojoj glavi :-)). Pa, mislim da puno toga ovisi o tome kako mi sami pristupamo. Drugi nam, na neki način, vraćaju istom mjerom. Kao što su mi vratile moje MrtveRibe :-)). S punim pravom, nisam im dala priliku.
Daklem, ako se ikada rukujete sa mnom, stisnite mi ruku tako da mi suze poteku :-)). Onda ću Vas proglasiti najobičnijim nasilnikom :-)). I ne zaboravite da se trudim riješiti predrasuda. Je, i trudim se biti duhovita, valjda ne sa istim uspjehom :-)).
Većina ljudi :-)) ...
Prvi dojam :-)) ...
Neduhovito :-)) ...
Post je objavljen 01.05.2007. u 19:50 sati.