Lu-lu me memala i podsjetila na davne čitalačke dane. Polica ispod stola za sakrivanje, a jednom prilikom sam zapalila lampu. Za razliku od Lu-lu, bilo mi je strogo zabranjeno čitati u krevetu tik prije spavanja. Dobro, trebalo mi je puno sna. Eh sad, tu sam zabranu redovito kršila pa sam jednako tako redovito čula: Gasi svjetlo i spavaj, povikano umilnim glasićem neke odvratne bezosjećajne odrasle osobe s kojom sam u krvnom i stambenom srodstvu. Svjetlo je uvijek prodiralo ispod vrata u hodnik no, ja sam «pronašla» način kako to zaobići. Točno iznad glave je bila mala noćna svjetiljka sa zaklonom od lika. Na nju sam stavila vunenu kapu i još povrh toga zavezala neku maramu, čitala u miru, bez ometanja i zaspala :-)). Da bi me ujutro probudila bijesna kraljica majka :-)). Uspjela sam zapaliti to liko, kapu i malo marame :-)). Trebam li naglasiti kako je i ostatak familije bio oduševljen mojom genijalnošću :-)). Dobro, danas mi je jasno da su više bili prestrašeni mogućim posljedicama, tako da nisu obraćali pažnju na moje argumente, jednako kao ni na decibele kojima su se izražavali :-)). Puno vike ni oko čega. Nisu me zaustavili :-)).
1. Prvi, jedini, jedinstveni: Proust. O njemu možete puno toga pročitati. Od toga da je najbolji lijek za prehladu, vjerujte mi, djeluje. Kad ste prehlađeni, uzmite Prousta i prehlada će nestati. Osim što ćete morati izmišljati temperaturu da ostanete u krevetu, uz knjigu :-)). Zatim, da mu se teme svode na njegovo krhko zdravlje i tračeve iz visokog društva. Kaj je jednako tako točno :-)).
Po meni napravio je jednu jedinu grešku, stavio je onu čuvenu madeleine i običan ili lipov čaj na početak Combraya. Tako da je svatko, tko ga je uzeo u ruke, uspio to pročitati i onda me ti isti dave. Pa mi pozli :-)). K vragu, ako ste od Prousta zapamtili/pročitali jedino prvih 40 stranica, ne spominjite mi ga.
2. Zagorka, moja najdraža, najljepša, prekrasna. Provela sam dobar dio puberteta svađajući se oko Zagorke i tadašnjeg svrstavanja nje najmilije u šund-literaturu. Dumas nije šund, ali Zagorka jest, kako da ne! Uporno sam tupila da je Zagorka bolja od Dumasa. Na sreću po slušatelje, konačno je ušla u lektiru. A ja mogu svima stavljati na nosiće kako sam oduvijek bila svjesna njezinih kvaliteta.
Osim što me zarazila povijesno-pustolovnim romanina, Zagorka je «krivac» mog sumnjičavog stava prema književnim autoritetima, klasicima itd. Tako da se nisam nikada bojala izraziti mišljenje, bez obzira o kakvom se velikom ili samo «velikom» piscu, odnosno djelu radi.
Uz to, kako stvarno volim Prousta, svim književnim snobovima ga stavljam na nos, uz osmijeh koji kaže: Da Vas sad vidim, koliko ste puta pročitali Prousta? Je l' ga stvarno volite ili ga «volite» zato jer ste najobičniji bezveznjaci koji niste ni o knjizi u stanju imati vlastito mišljenje –smajlić koji plazi jezik-.
Možda mislite da to nije fer prema Proustu no, uvjerena sam da bi se to njemu svidjelo :-)). Je l' to i mene čini snobom :-)). Nosite se svi, volim Prousta pa kaj onda ako i volim ljubiće. Na stranu to da su mi draži krimići, ali svejedno šund je šund i uvijek će ostati šund :-)). Što je Zagorka je prekrasno opovrgnula.
3. Ivana Brlić-Mažuranić, trebam li išta napisati o njezinim bajkama? Odrasla sam uz njih, ne mogu se više sjetiti koja mi je bila najdraža u djetinjstvu. Već dugo mi je Kako je Potjeh tražio istinu najmilija, ali kad sam bila mala, znam da mi se ta bajka nije svidjela.
4. Lois McMaster Bujold, nevjerojatni likovi, savršen talent za biranje antijunaka. Humor, od neumjerenog u Vorkosiganima do laganijeg u Chalionu i The Sharing Knife.
Zapravo, četvrto mjesto mi stvara probleme. Točnije, svi pisci nakon Zagorke i Prousta te Ivane. Njih troje su prvi i jedini. Ostali se mijenjaju tijekom godina.
5. Alain de Botton, osim što je napisao How Proust Can Change Your Life, kaj bi mi bio dovoljan razlog za bezgranično obožavanje, napisao je i izvrsne Utjehe filozofije. Zapravo, sve su njegove knjige izvrsne, u svakoj se zaljubim u njega :-)).
Pet, samo pet. A gdje su Agatha Christie, Jane Austen, Pohane zelene rajčice, Prohujalo s vihorom, I ljubav dođe, Rex Stout, Daniel Quinn, Zane Grey, Oscar Wilde, Doyle ...
Kad su knjige u pitanju, imam jedan «problem», sadašnjost. Da me slučajno pitate što sam sve pročitala, odrecitirala bih knjige pročitane u zadnjih godinu, dvije. Tek kad me podsjetite ili ugledam knjigu, onda se prisjetim kako sam ju čitala, uživala u njoj. Čak ni ne pomaže pogled na police, jer kao i Lu-lu, mama mi je bibliotekarka. No, za razliku od njezine mame, moja me odvraćala od kupnje knjiga, govoreći kako će mi ju posuditi (što je uvijek napravila, nanosila se tona i tona knjiga) i da na svijetu ima previše knjiga koje nikada ne ću uspjeti ni vidjeti, a gdje li tek pročitati ili kupiti. Isto tako nije vjerovala u ponovno čitanje, osim ako se ne radi o velikim piscima. Dok ja «učim napamet» omiljene knjige :-)). Na jednom američkom forumu o knjigama, ne znam više koji nick je napisao: Reading a book only once, makes as much sense as looking at a painting only once, or only listening to a piece of music one time. Dotičnu/og sam zamolila dozvolu za citiranje, ne znam jesam li ju dobila :-)). Daklem da se iskoprcam iz digresija, najdraže pisce, osim prvih triju koji su konstantni, ostala dva volim tek deset godina. Tko zna, možda za 10 godina budu neki drugi tu :-)).
A sad 5 memanih. Prvih Vas 5 koji želite pisati o omiljenim piskinjama i piscima, nastavite Meme. U komentaru preuzmite pa širite dalje :-)).
Treba mi jedan život samo za čitanje :-)) ...
Neki kažu da bi jedan bilo premalo :-)) ...
A frend mi je rekao da mi ne da svoj :-)) ...
Post je objavljen 03.05.2007. u 00:41 sati.