OGROMAN PROBLEM DVORANE



Već 5 mjeseci intenzivno pokušavama iznači rješenje za dvorane za seniorske sastave i za J1A u kojima radi Covida-19 (npr. zabranjen je ulazak civilima u Hrvatsku vojsku) ili radi potresa (npr. zatvoren je Dom sportova, u 1. gimnaziju uselila se i Gimnazija Tituš Brezovački) ne možemo imati treninge. Pritome smo

- napisali stotine dopisa
- odradili desetke sastanaka u svim institucijama (nema gdje nismo bili)
- predložili niz konkretnih rješenja

No, u gradu još uvijek nema rješenja i sve funkcionira po načelu "ima vremena". Idući tjedan temperature će padati do nule i više nećemo moć trenirati na Maksimirskom stadionu. Stoga više nema vremena.

Sva tjela Zagrebačkih mažoretkinja traže vrlo drastične mjere pritiska na Grad među kojima neke koje će napraviti buru u javnosti i medijima. O tim koracima ćemo Vas obavjestiti idući tjedan, obzirom da ćemo danas dati posljednje upozorenje Gradu.






POSLJEDNJA ŠANSA OVE GODINE ZA DOLAZAK U ZAGREBAČKE MAŽORETKINJE!







Postoji mogućnost promjene rasporeda nastupa, o ćemu ćemo Vas blagovremeno izvjestiti.

> četvrtak 29.10. u 19:00 Palmotićeva 30 (audicija), o/o Šef

> nedjelja 8.11. u 16:00 Dom Sportova (Međunarodni turnir u hrvanju), o/o Šef





U S1A SASTAVU 17 MAŽORETKINJA IMA DEČKE

U ovom momentu 17 mažoretkinja Seniorskog 1A sastava ima dečke, a 18 ih nema dečke.

Momci, što se čeka???

Najduže je u vezi naša zamjenica predvodnice Petra Bulat*** Bulki, 3 godine i 8 mjeseci.





KOLIKO KILOMETARA NAPRAVI S1A DA DOĐU NA TRENINGE I NASTUPE U ZAGREBU

U Seniorskom 1A imamo mažoretkinja apsolutno iz svih dijelova Zagreba, ali i iz okolnih gradova. Trenutno najdalje putuju

1. Marta Kostelac iz Donjeg Stupnika
2. Anamarija Marković iz Sesvetskog Kraljevca
3. Kristina Koledić iz Sesveta
4. Larisa Pintar iz Travnog
5. Monika Hrvaćanin iz Kozari Boka

U S1A najviše je mažoretkinja iz Sesveta (6).

Da bi došle na trening i sa treninga kući mažoretkinje S1A svaki puta naprave 1.100 km.

Uračunamo li sve redovne treninge, intenzivne i izvanredne treninge, nastupe, te team-buildinge, odlaske na prvenstvo, kolegije i sastanke naše mažoretkinje naprave

160.680 km godišnje unutar Zagreba (bez turneja i putovanja izvan Zagreba).

što je jednako kao da 4 puta obiđu zemaljsku kuglu svake godine!!!!

Na treninge mažoretkinje S1A dolaze tramvajem, autobusom, vlakom, automobilima i biciklima.

U povijesti tima imali smo mažoretkinje S1A koje su na treninge putovale i više od 2 sata (4 u oba smjera), jer su živjele u Kraljevom Vrhu, Bistri, Zaprešiću, Brdovcu, Samoboru, Bregani, Jastrebarskom, Klinča Selima, Pisarovini, Velikoj Gorici, Sisku, Ivanić Gradu, Vrbovcu pa čak i u Dobovi (Slovenija).

Sve Zagrebačke mažoretkinje zajedno godišnje naprave 248.430 km (6 puta oko zemaljske kugle) za dolazak na treninge i nastupe u Zagrebu.





KOMUNIKACIJA SA ČLANSTVOM

Uprava Zagrebačkih mažoretkinja vrlo mnogo vremena troši na komunikaciju sa svojim članstvom. Osim kroz roditeljske sastanke i tisuće sati telefonskih i osobnih razgovora, članstvo se informira na nekoliko načina.

Najbrži način komunikacije sa članstvom i objave najsvježijih informacija je blog, kojeg je osnovala 2007. godine Doroteja Kukolja. Od tada blog je imao preko 2,1 milijun posjetitelja. (više o blogu u idućem postu).

Sve fotografije sa bloga objavljuju se na našoj facebook stranici koju u potpunosti uređuje Martina Šćuric** Tinana. Facebook objavljuje i najvažnije aktivnosti i informacije tima, a tijekom audicija na njemu plaćamo i oglase u facebook kampanji

Istovremeno sa facebookom Tinama modrira i instagram. I na facebooku i ina instragramu objavljuju se i fotografije direktno sa nastupa i aktivnosti tima.

Tim ima i youtube kanal na kojem objavljuje videa sa najvažnijih turneja i nastupa, te za online treninge, a pokoji puta i funny videa. Ovaj kanal moderira Viktorija Čeh.

Šef moderira i web stranicu tima koja daje sve važne informacije o timu i aktivnostima tima.

20-tak puta godišnje članstvo dobiva flajere u kojem dobiva informacije o najbitnijim klupskim aktivnostima kao što su koncerti, treninzi, odlasci na prvenstva, tulumi, team-building, uniforme, izleti...

Posebni flajeri rade se za 1A timove sa detaljima za turneje, te sa vrlo detaljnim informacijama za natjecatelje i navijače na natjecanjima. Za ove flajere troši se vrlo mnogo vremena jer su isti vrlo detaljni i sa velikim brojem servisnih informacija potrebnih mažoretkinjama od informacija o putovanju, pravilima za letove avionom, o samoj destinaciji, satnici, stvarima koje se moraju i mogu uzeti, tečajnoj listi lokalne valute, cijenom telefonskih poziva, kakva je vremenska prognoza za dane boravka na destinaciji, zdravstvenim informacijama i rizicima... Flajere izrađuje Viktorija Čeh i Šef.

Od Covida-19 uprava i treneri intenzivno komuniciraju sa članstvom putem WhatsAppa na kojem svaki sastav ima svoju grupu, a grupe imaju i roditelji članica, te neke specifične grupe poput zdravstvenog stožera, trenerskog kolegija… (ukupno 20 grupa). Za veće dokumente članstvu se šalju i e-mailovi.

Uprava još sama izrađuje sve grafičke pripreme za plakate, audicijske flajere, kalendare, priprema i snima radijske reklame, priprema i šalje press-materijale.





INSTITUT ZA POVIJEST
Hrvatski institut za povijest (prije Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske) smješten je u jednoj od najljepših palača Gradeca (Opatička 10), koja je 1840. izgrađena za plemićku obitelj Vojkffy-Paravić. Od 1882. u palači je sjedište Odjela za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade. 1891. zgradu je Iso Kršnjavi preuredio prema nacrtima Hermanna Bollea.

Zgrada ima fascinantnu unutrašnjost koju krase Zlatna dvorana (svečana dvorana za prijeme), Pompejanska dvorana, Renesansna soba i niz ostalih reprezentativnih dvorana koje su ukrasili brojni slikari i kipari među kojima i Oton Iveković, Celestin Medović, Vlaho Bukovac, Robert Frangeš Mihanović idr. Zgrada ima prekrasno stubište sa galerijom muza, te fascinantnu željeznu ogradu.

Dvorane Instituta služe za održavanje znanstvenih skupova i koncerata ozbiljne glazbe.






ŽELJEZNICA U ZAGREBU

90.155 vlakova godišnje (prosječno 247 dnevno)
8,7 milijuna putnika godišnje
58 km željezničkih pruga u Zagrebu
4 dionice pruga (prema Zaprešiću, Dugom Selu, Karlovcu i Sisku) + spojnice prema istoku i zapadu sa Ranžirnog kolodvora
14 međunarodnih linija, od čega 5 Eurocity/Euronight, 2 Intercity i 7 brzih

Kolodvori i stanice sa najviše putnika godišnje:
7.450.641 Glavni kolodvor
1.294.731 Sesvete
995.838 Zapadni kolodvor
867.803 Vrapče
703.067 Gajnice
645.855 Maksimir
497.209 Kustošija
449.743 Trnava
436.525 Čulinec
435.066 Podsused





NET
Net = internet
Wap = WhatsApp
Viber = zagrepčani ovo iskrivljeno čitaju sa „i“ umjesto sa „aj“ (vajber)
Like, lajkam = sviđa mi se
Oki, okej = OK (danas ako se samo napiše OK onda se smatra da se ljutite na sugovornika)
Sinati = vidjeti poruku na wappu, a ne odgovoriti, ignorirati
Smajlić - smješak
WTF = ne mogu vjerovati da si to napisao

„To sam našel na netu“ = Pronašao sam to na internetu
„Lajkam ti to“ = To mi se sviđa
„Sinala me na wapu“ = Ingorirala je moju poruku na WhatsAppu
„Daj mu metni smajlića“ = Stavi mu smješka





ŠPRIHERICE I PRAĆKE
Neke stvari koje danas klincima ne bi nikad dali u ruke prije su se smatrale potpuno normalne, a klinci su time gađali što-šta, od nevinih meta do vrlo neprihvatljivih.

Pljuckalica je bila najmanje opasna. Napravila se tako da se skinulo i ispraznilo tijelo kemijske olovke u koju se stavila patrona napravljena od papirića koji se u ustima naslinio i nakon toga se prstima napravila kuglica. Projektil bi se stavio u tijelo kemijske, pljuckalica se usmjerila na metu i jako se puhnulo sa suprotne strane. Time se gađalo kolege (najčešće u školi), a ponajviše tijekom nastave, te ih se tako zadirkivalo. Projektil bi se često (zbog sline) zalijepio za vrat ili drugi dio tijela. Ovo je vrlo malo zapeklo, a jedina frka je bila ako te pogode u oko (to je boljelo, ali nije imalo ozbiljnih posljedica). Budaletine su smatrale da je fora upucavat se curama tako da bi ih gađali iz pljuckalice. Bilo je i natjecanja u gađanju mete nacrtane na školsku ploču.

Špriherica je već bila puno opasnija. Ona je bila minijaturna praćka (5 cm), najčešće napravljena od žice sa plastičnim omotom i gumicom za zimnicu zavezanom za rašlje. Iz nje su se ispaljivali mali projektili U-oblika (cca pola cm) od isto takve žice. Ovo je već ozbiljno peklo, letjelo je bitno dalje nego pljuckalica i moglo je stvoriti manje ranice, a ako vas je pogodilo u oko i ozbiljna oštećenja.

Praćka (20 cm) je bila velika špriherica, rađena od grane. Ovaj drveni lansirni uređaj je dolje imao ravan dio, koji se oko sredine širio u rašlje (rastegnute desetak cm). Na te rašlje je bila zavezana jaka guma koja je na kraju (sredini U-oblika) imala kožno ili gumeno proširenje. U to proširenje se stavljao kamen koji se potom lansirao. Sa ovim opasnim uređajem moglo se ubiti vrapca ili čak goluba na desetak metara, a pogodak druge osobe je stvarao ozbiljne posljedice poput potresa mozga, većih rana, izbijenog oka… Vrlo opasno, no klinci su to koristili najčešće prema životinjama (ptice, mačke, psi…) što je dio drugih klinaca, posebno cura, osuđivao („opasni“ klinci su mislili da su tako frajeri), a vrlo rijetko je netko bio tolika budala da je gađao ljude. Postojale su čak i industrijske praćke (plastične) koje su se mogle kupiti u trgovinama.

Zračnica je bila puška na zrak (tlak) sa metalnim projektilima. Zračnica je također mogla ubiti pticu, pa čak i vranu na 20 metara, a ako se ispalila iz blizine na osobu mogla je stvoriti ozbiljne rane ili posljedice poglavito one jače. Ona je bila najopasnija od svih „igračaka“, no velik broj klinaca ih je imao. Često su se organizirala gađanja u mete sa zračnicama. Zračnice i danas postoje za natjecanja, no nitko normalan ih više ne daje djeci da se sa njima igraju po cijele dane.





MEĐUNARODNI TURNIR BACANJA KUGLE - 3. dio
Slike: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja

























I prvi puta u povijesti Zagrebačke mažoretkinje same (a ne VIP-ovci) dodjeljuju pokale (radi Covida-19) na velikim natjecanjima






...nastavak u idućem postu...
(objavljeno: petak, 23.10.2020. u 09:01) komentiraj (5)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.