Uspješna znanstvenica Sveučilišta u Berlinu, dobitnica prestižne stipendije Europske unije "Marie Curie" Marijachy je rođena 18. svibnja 1986. u Zagrebu. Zagrebačke mažoretkinje je upisala 1994. godine. Iduće godine prelazi u Juniorski 1A, a 1996. prvi puta nastupa na Državnom prvenstvu u Makarskoj. U Seniorski 1A prelazi 2001. godine. Nakon godinu dana ulazi u 1. formaciju. Dvije godine kasnije dobiva čin razvodnice. Plesanje u timu prekida 2006. godine kada nakon treniranja nižih sastava preuzima treniranje Kadetskog 1A i Juniorskog 1A sastava, a 2011. preuzima i Seniorski 1A. Tijekom plesanja osvojila je brojne titule prvakinja države i Europe, te niz ostalih medalja. 2005. završava zagrebački MIOC, elitnu matematičku gimnaziju i odmah nakon toga upisuje Fakultet Elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu gdje kao izvanredna studentica završava preddiplomski i diplomski studij, te stječe titulu magistra inženjerka telekomunikacije i komunikacijske tehnologije. Odmah nakon studija dobiva prestižnu stipendiju Europske unije "Marie Curie" i odlazi na doktorski studij u Berlin. U sklopu doktorskog studija radi na elitnom Technishe Universitat Berlin, Fakultetu geodezije i geoinformacijskih sustava, na Katedri za precizno pozicioniranje i navigaciju. Tamo je radila na FP7 znanstvenom projektu EU pod nazivom TRANSAT. Tijekom projekta vrlo je mnogo putovala te sudjelovala u nizu znanstvenih istraživanja, predavanja i seminara diljem svijeta. Kako je projekt uspješno završen 2014. godine počinje raditi na projektu njemačkog Ministarstva industrije. Ove godine zadovoljila je sve preduvjete za obranu doktorske dizertacije, te prestaje biti doktorski student i stječe naziv doktorskog kandidata. Trenutno se bavi doktorskom dizertacijom. Živi sa dečkom koji je također znanstvenik. Slobodnog vremena ima jako malo, no kada ga ulovi bavi se sportom i uči jezike. Najviše vremena provodi šetajući i trčeći Berlinom. Trenira i za idući Berlinski maraton. Berlin smatra najluđim gradom na svijetu. U Berlinu je upoznala mnogo ljudi iz cijelog svijeta pa ih često posječuje diljem svijeta. Iako voli putovati jako se boji aviona u koji vrlo često mora ulaziti, ali pod tabletama. Svi se još sječamo kako je Marijachy Šef morao držati za ruku tijekom poljetanja za Hong Kong i Taiwan. Jenom je čak i bila prebačena u 1. razred, zajedno sa kolegom koji ju je morao držati za ruku, a da ne uznemirava ostale putnike. Tako da ako želite besplatno letjeti u prvom razredu, putujte sa Marijachy kako bi je mogli držati za ruku. Voli: znanost, putovanja, izazove, sport, kuhanje, more Najdraža knjiga: Antoine de Saint-Exupéry "Mali princ" Najdraža muzika: rock, grupa Dire Straits Najdraži film: Nemilosrdni gadovi Najdraže jelo: riba na sve načine Hobi: squash, trčanje, putovanje, otkrivanje novih kultura, Nintendo Wii-U I dalje sa Zagrebačkim mažoretkinjama: - iako živi daleko od Zagreba kada god dođe u Hrvatsku obavezno se javi u tim - svako toliko netko iz tima odlazi kod Marijachy u Berlin na par dana - redovno prati tim putem interneta Marijachy na Taiwanu, zadnji puta kao mažoretkinja Odlazak na doktorat u Berlin, 2011. Marijachy živi u Berlinu ...gdje je vrlo uspješna znanstvenica ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ ŽELITE LI KOMENTIRATI OVAJ POST UČINITE TO OVDJE: 1. pritisnite natpis "komentiraj" 2. kada vam se otvori novi prozor pritisnite kružić pokraj "anonimac" 3. upišite svoj nadimak 4. napišite komentar 5. pritisnite tipku "POŠALJI" Ovaj blog će bez izuzetka brisat sve komentare koji sadrže uvrjedljive riječi, nekulturnu komunikaciju, laži ili klevete bez obzira na ostatak sadržaja komentara. Osnove kućnog odgoja i osnovni bonton je minimum komunikacije na ovom blogu. Demokracija nije anarhija, a uvrede ili klevete ne mogu se „opravdati“ slobodom izražavanja! |
|
Trenerica, predvodnice i Šef su izračunali rejting S1A za idućih pola godine: 22.4. Old timeri na Velesajmu Gospodin Špehar sa svojim kabriom vozio je "svoje mažoretkinje" koje su bile oduševljene sa oldtimerima. 23.4.1994. Škoda nas je pozvala na promociju svojih automobila na Velesajmu. Gospodin kojeg smo prozvali Čeh jer je bio iz Češke, toliko je bio oduševljen nastupom djevojaka u plavo-plavim uniformama, koje se zovu Gloria*, da je obećao da će nas pozvati u Češku. * sponzor nam je bio magazin Gloria, pa smo nosili njihov logo na uniformama. 14.5.1994. 10. godišnjica radija 101 Nastup smo radili sa orkestrom Hrvatske vojske. Prvi puta su cure dijelile letke u centru grada povodom godišnjice 101-ice* * Radio 101 ili Omladinski radio bio je daleko najpopularniji radio tog vremena 29.5.1994. Otvaranje međunarodnog veslačkog turnira. Ružno vrijeme. 3 čovjeka na tribinama. Krunoslava se skoro složila na mokroj pozornici. Jedva smo izbjegli da nam sviraju tamburaši kao pratnja. Uh!!!!! 30.5.1994. Prvi Dan Državnosti!!!!! Na Jarunu, naravno. Naša Antonija Petričušić krivo je shvatila, pa umjesto u Palmotićevu otišla je direktno na Jarun. Kad nas je ugledala, počela je vikati na Alena. Naime, kako se usudio pustiti je da ona toliko čeka na nas!! Hmmm! Cure su okružile Antoniju da bi se mogla preskinuti na sred našeg jezera. Sve je bilo super, osim proloma oblaka koji nas je oprao dok smo nosili kape od Cedevite. Kad je kiša prestala, nigdje ljudi na vidiku. Samoinicijativnu smo otišli na pozornicu, odakle smo trebali pobacati naše "nove" kape. Došao je inspicijent (koji je od prije bio sa Alenom na ratnoj nozi) i digao frku zbog naše "smjelosti". Nakon što smo završili, opet je počela kiša. Ha-ha! 1.6.1994. Prva nogometna tekma Croatia*-Rijeka. Cure su bile u predsjedničkoj loži po prvi puta. Naravno, pobijedili smo! * U to vrijeme tako se zvao Dinamo 4.6.1994. Hrvatska-Argentina Prvi put nosimo zastave, a naša Antonia je bila očajna na Alena koji nije dozvolio da maše papirom i olovkom Maradoni* ispred nosa i traži autogram. Kad je tekma završila Maradona je krenuo u svlačionicu i ne gledajući nasrnuo je i onakav znojan zalijepio se na Ines. Fuuuj! Alen je morao Antoniju voziti doma jer je bilo 23:30 a to je jako kasno da bi Antonija bila sama na cesti. * Maradona je bio najpopularniji igrač desetljeća, koji se danas smatra jednim od najboljih nogometaša svih vremena, uz bok sa Peleom. ...nastavak iduće srijede ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ ŽELITE LI KOMENTIRATI OVAJ POST UČINITE TO OVDJE: 1. pritisnite natpis "komentiraj" 2. kada vam se otvori novi prozor pritisnite kružić pokraj "anonimac" 3. upišite svoj nadimak 4. napišite komentar 5. pritisnite tipku "POŠALJI" Ovaj blog će bez izuzetka brisat sve komentare koji sadrže uvrjedljive riječi, nekulturnu komunikaciju, laži ili klevete bez obzira na ostatak sadržaja komentara. Osnove kućnog odgoja i osnovni bonton je minimum komunikacije na ovom blogu. Demokracija nije anarhija, a uvrede ili klevete ne mogu se „opravdati“ slobodom izražavanja! |
|
Viktorija Čeh**** je jučer postala 11. predvodnica Zagrebačkih mažoretkinja. Na inicijaciji je bilo preko 300 ljudi, među kojima S1A, J1A, K1A, mažoretkinje drugih sastava, roditelji, bivše mažoretkinje. Događaj su popratili svi najvažniji mediji, nekoliko novinskih i TV kuća, a prilog je bio i na Direktu RTL-a koji nas je pratio cijelim putem. Viktorija je prisegnula na purgersku slavu i čast, no cijela inicijacija je tajna. Mogu samo reči da je Lukšica isplakala oči, da je bilo vrlo emotivno, te da je nakon još tajnije predvodničke inicijacije (kojoj prisustvuje samo i isključivo predvodnica) Viki rekla |
|
Znanstvenica, a danas projektna managerica u globalnoj farmaceutskoj kući Tajana je rođena 19. veljače 1977. u Zagrebu. Zagrebačke mažoretkinje je upisala u 1. generaciji, 1993. godine. Tijekom plesanja u timu završila je zagrebačku 2. gimnaziju. Bila je zamjenica predvodnice Marte Šimrak (1995. godine), a 1. predvodnica je bila od 1995. do 1996. godine. Nakon gimnazije upisuje studij molekularne biologije Sveučilišta u Zagrebu, inače studij koji se u Hrvatskoj nateže upisuje i koji studiraju najuspješniji učenici. Iz tima je otišla tijekom studija, a na kojem diplomirala 2002. godine. Po završetku studije zapošljava se kao mlada znanstvenica na poznatom Institutu Rodjer Boskovic. Nakon što je objavila 2 znanstvena rada, 2003. odlučuje da joj znanost nije dovoljan izazov u životu, pa se odlučuje za poslovnu karijeru umjesto znanstvene, te se zapošljava u globalnoj farmaceutskoj tvrtci Quintiles, koja se bavi kliničkim ispitivanjem novih vrsta lijekova. U karijeri brzo napreduje pa je danas globalni klinički projektni manager (Senior Global Clinical Project Manager), gdje radi na projektu koji se provodi u 46 zemalja svijeta, na svim kontinentima. Slobodno se može reći da Tajana ima posao iz snova jer ga zbog šarolikosti radnog vremena i suradnika u različitim vremenskim zonama obavlja od kuće ili putujući po svijetu. Tajana govori engleski i njemački. Udala se 2004. godine za Marija Vukoju. Iste godine rodila se kćerkica Marta, koja se trebala roditi na rođendan naše predvodnice Marte Šimrak, ali je uranila tjedan dana. 2009. rodila se i druga kćerkica Maja. Tajana kaže da se u slobodno vrijeme najviše bavi djecom, šeta sa psom, bavi se plesom na šipci i druži s prijateljima. Ne voli: ignoraciju, bahatost, lijenost, zimu i mrke ljude. Voli: obitelj, druženje s ljudima, sunce i more, svoj posao, putovanja (bila je više puta na svim kontinentima osim Australije, čak i u dalekom Japanu …), te život sa svim svakodnevnim izazovima I iznenađenjima. Najdraža knjiga: Brady Udall: "Čudesni zivot Edgara Minta" Najdraža muzika: rock i blues, najdraža pjesma JJ Gray "Lullaby" Najdraži film: “Engleski pacijent” Najdraže jelo: sarma Hobi: ples na šipci I dalje sa Zagrebačkim mažoretkinjama: - Tajana redovno dolazi na sve aktivnosti Zagrebačkih mažoretkinja, posebno sa kćerkicama na koncerte - aktivna je članica Lože predvodnica Poruka Zagrebačkim mažoretkinjama: "Nikad ne reci nikad…..” Tajana na treningu prije 20 godina Tajana je danas vrlo uspješna globalna managerica koja mnogo putuje Tajanin globalni tim iz cijelog svijeta Tajana sa svojom obitelji U idućem postu od ponedjeljka: Ivana Branilović (predvodnica 1998-2003.) ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ ŽELITE LI KOMENTIRATI OVAJ POST UČINITE TO OVDJE: 1. pritisnite natpis "komentiraj" 2. kada vam se otvori novi prozor pritisnite kružić pokraj "anonimac" 3. upišite svoj nadimak 4. napišite komentar 5. pritisnite tipku "POŠALJI" Ovaj blog će bez izuzetka brisat sve komentare koji sadrže uvrjedljive riječi, nekulturnu komunikaciju, laži ili klevete bez obzira na ostatak sadržaja komentara. Osnove kućnog odgoja i osnovni bonton je minimum komunikacije na ovom blogu. Demokracija nije anarhija, a uvrede ili klevete ne mogu se „opravdati“ slobodom izražavanja! |
|
Ovo je okviran raspored. Precizni datumi biti će blagovremeno objavljeni: TURNEJA U DUBAI OTKAZANA RADI SIGURNOSNIH RAZLOGA Iako smo potpisali ugovor i već gotovo dovršili sve pripreme za turneju u Dubai i ostale gradove Ujedinjenih Arapskih Emirata, u ponedjeljak nam je došla obavijest od Ministarstva kulture i mladih UEA da je turneja ove godine otkazana. Iz dopisa koji su dobile kolege smo saznali da je turneja otkazana zbog sigurnosnih razloga. Naime, Ministarstvo je otkazalo sve grupe i ove godine uopće neće organizirati proslavu Dana neovisnosti sa stranim grupama. Istim su nas kontaktirale i druge grupe koje su dobile isti dopis. Obzirom na ogroman broj terorističkih napada u regiji, poglavito nakon terorističkog rušenja zrakoplova u Egiptu, koja je uz UAE jedna od tri arapske zemlje koje aktivno sudjeluju u borbi protiv terorizma, te činjenice da su u petak 6.11. UAE zaprijetili Velikoj Britanji oko financijskih sankcija vrijednih nekoliko milijardi USD ukoliko odmah ne pokrenu žestoke mjere protiv jedne organizacije koju oni smatraju terorističkom, sigurnosna situacija se ozbiljno zakomplicirala. Istovremeno Ministarstvo vanjskih poslova Repulike Hrvatske obznanilo je da u regiji Ujedinjenih Arapskih Emirate djeluje mreža terorističke organizacije "Al Qa'ide", čiji napadi mogu biti usmjereni na strane državljane, turistička mjesta, kao i na interese drugih država. Stoga, hrvatskim državljanima savjetuju oprez i poštivanje uputa lokalnih vlasti. U tom kontekstu osnovni prioritet Zagrebačkih mažoretkinja je sigurnost svojih članica, te bilo kakav sigurnosni rizik nije ni na koji način prihvatljiv, dočim ovakvu odluku vlasti Ujedinjenih Arapskih Emirata prihvačamo bez pogovora. U dopisu kojim nas se izvještava o otkazivanju svih grupa naglašeno je da se nadaju kako ćemo turneju realizirati iduće godine. NASTUPI - subota 14.11. u 09:00 ured (odlazak na godišnjicu Belocrkvanjskih mažoretkinja), o/o Šef - četvrtak 19.11. u 19 sati Paomotićeva 30 (Cafnšrajt, počinje u 20:00), o/o Šef # sve članice S1A - četvrtak 19.11. u 20:15 sati Starogradksa vijećnica (Inicijacija), o/o Maja # sve članice S1A, J1A i K1A - ponedjeljak 23.11. u ??? ured (ispračaj Dinama u Englesku), o/o ??? FOTKE SA DANA OTVORENIH VRATA VATROGASACA - 2. dio Fotke Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja Zapravo Zagrebačke mažoretkinje nastale su kao niz vrlo sretnih okolnosti. Kad smo kretali nismo pojma imali kamo će to otići. Iako bi danas super izgledalo da kažem kako sam bio vizionar, kako sam imao ogromne planove i realizirao ih, kako sam ostvario svoj American dream, to nije bilo niti izbliza tako. Nije bilo nikakvih velikih planova, nego se par studenata htio nečime baviti usput, uz studij. Sve je krenulo na ispitu prof. Šimunovića Moj studij je tekao bajkovito. Visok prosjek, demos na katedri sociologije, Rektorova nagrada, dvije katedre me žele da ostanem na faksu, konačno meni je pravo stvarno bilo u žilama. No, kako te život obično baci tamo gdje ne planiraš tako se i meni desilo da na ispitu iz Teorije države i prava kod prof.dr. Šimunovića (sada savjetnika glavnog tajnika UN-a) naletim na zgodnu plavu curu. I kako svi znamo da ja ne mogu odoljeti plavim curama bacio sam liru. Prošla je na ispitu i ona, prošao sam i ja, i bio je to odličan razlog da odemo na kavu, a nakon toga smo redovno odlazili na kave, cuge, pa izlasci i za Božić 1990. smo prohodali. Ime plavuši je bilo Goga Kos, a četiri godine kasnije promijenila ga je u Šćuric. Zašto je to bitno? Goga je plesala u Mađarcu, standardne i latino-američke plesove. I tamo su se desile dvije važne stvari. Prvo sam morao naučiti plesati da mi tamošnji profi plesači ne otmu curu i naučio sam. Tako smo Goga i ja prve novce zaradili na plesnim tečajevima u Zaprešiću i Međimurju. Druga sretna okolnost je bila da je Mađarac htio organizirati godišnju produkciju 25. lipnja 1991. i zamolili su mene da se primim tog posla. Pripreme su super obavljene i koncert je trebao biti pred 1.000 gledatelja u tadašnjoj Moši, današnjem Otvorenom učilištu. I onda šok. Proglašenje neovisnosti, u Sloveniji krenuo pravi rat, tenkovi na ulicama, u Zagrebu opsadno stanje. Rekao sam sam sebi, prvi projekt i fijasko. No, nije bilo tako. Iako su se ljudi iz Samobora i okolice Zagreba probijali na sve načine, dvorana je bila prepuna, tražila se karta više. Ja napunio džepove (OK, tada je to bio relativan pojam jer je mjesečna plača bila 200 DEM, ili ti današnjih 750 kn). I tada sam si rekao, ako si uspio na prvi dan rata, onda možeš uspjeti u svemu. Još je jedna sretna okolnost prethodila osnivanju Zagrebačkih mažoretkinja, a to je da sam se zaposlio u Eurotonu, tada drugoj najvećoj diskografskoj kući. Tamo sam radio za Tončija Huljića, Nenada Ninčevića, Magazin, Thompsona, Vatrogasce, Zečića, Bulića, Vujicu, Rončevića… no najbitnije je bilo da sam tamo upoznao najveće face televizije i novina. Stvorio sam veze koje su mi ekstremno pomogle u pokretanju projekta Zagrebačkih mažoretkinja. Samoborci nas natjerali na projekt Zagrebačke mažoretkinje Uz Euroton nastavio sam se i dalje baviti plesnim produkcijama. Tako sam 1992. organizirao turneju u Istri, i Sjevernoj Hrvatskoj tada poznate plesne predstave „Tri tempa“ Rajka Pavlića i njegove Liberdance grupe. No, ipak sam najviše radio za Mađarac. U to vrijeme počele su češće nastupati i Samoborske mažoretkinje. U stvari to su bile plesačice Mađarca, među njima i Goga, koje bi povremeno odradile par posebnih proba, navukle uniforme i otplesale vrlo jednostavne koreografije u kojima je vrtnja osmice i kuhanja bila jedino što su radile uz koračanje. Naime, tadašnja koreografkinja i trenerica Mađarca, Ildiko Ilona Varga (mama danas poznatog plesača Ištvana Varge) je živjela u Sv. Nedjelji pa su je u Samoboru zamolili da pokrene Samoborske mažoretkinje koje bi nastupale na Samoborskom karnevalu. I tako je Ildiko najjednostavnije uzela svoje iskusne plesačice iz Mađarca i postavila koreografije. U to vrijeme ja sam razmišljao kako osnovati plesnu grupu na profesionalnim osnovama, tj. privući plesače time da ću ja preuzeti rizik na sebe i stvoriti sve uvjete za njihove treninge, opremu, nastupe, natjecanja. Bila je to revolucionarna ideja uzevši u obzir činjenicu da su plesači morali sami izdvajati ogromne svote novaca za tu aktivnost. Jedina prepreka toj ideji je bila činjenica da ti upucaš tonu novaca, a plesni par se posvađa i razdvoji. Istovremeno sam počeo raditi na suorganizaciji najvećih projekata u Hrvatskoj poput tada mega-posječenog Božićnog sajma Zagrebačkog velesajma gdje je dolazilo preko 200.000 posjetitelja. I na takvim projektima sve se više počelo angažirati plesne parove, a još više mažoretkinje. Naravno, ja sam angažirao Mađarac i Samoborske mažoretkinje. Za Božićni sajam 1992. gdje sam bio izvršni producent tada velikog producenta Borisa Vrčeka angažirali smo Samoborske mažoretkinje svaki dan dva puta, tj. nekih 50-tak gaža. Bilo je gaža i za Hrvatsku televiziju, misije UN-a u Hrvatskoj i niza drugih naručitelja. I meni je pala na pamet lavovska ideja: treba mi plesna grupa gdje se parovi ne mogu posvađati, koja nema muškaraca, a koji su se sve manje interesirali plesom, već koja se sastoji od samo djevojaka. I mažoretkinje su tu bile savršene. Uz to projekt sam već imao. Samoborske mažoretkinje su postojale, plesačice su bile vrhunske plesačice tada najjačeg Mađarca, nije trebalo investirati u uniforme… Te godine sam organizirao nekih stotinjak nastupa Samoborskih mažoretkinja. I sve bi bilo super da se nije umiješao neki lik prezimena Bogulin koji je bio neka faca u Narodnom sveučilištu Samobor, a pod kojim su formalno bile Samoborske mažoretkinja. I taj lik je odlučio da više plesačice Mađarca neće plesati u Samoborskim mažoretkinjama, oduzeo je uniforme i odlučio osnovati grupu isključivo od samoborki. Na taj način grupa se svela na 5 djevojaka koje su doživjele pravi fijasko kad im se raspala formacija na Samoborskom fašniku 1993. Narodno sveučilište Samobor nije uspjelo mobilizirati lokalne djevojke za plesu u mažoretkinjama, i Samoborske mažoretkinje su se glupošću administrativca raspale nakon samo četiri godine od osnutka. Meni je to tada izgledalo kao smak svijeta jer sam bio uvjeren da nemam niti novaca, niti znanja da osnujem mažoretkinje. Osnivanje tima u rujnu 1993. No, ipak velik interes medija i organizatora manifestacija me natjerao da pokušamo. Skupio sam većinu plesačica prijašnjih Samoborskih mažoretkinja, pa i onih 5 koje su plesale u Samoboru, kao i one iz Mađarca, Goga je postala trenerica zajedno sa Natašom Rajić iz Samobora, mnogo nam je pomogla tada već jako bolesna Ildiko Varga (nažalost premilu u ljeto 1994.). Prva predvodnica je bila Andreja Štignedec (danas Tarle) koja je također plesala u Mađarcu i „prvim“ Samoborskim mažoretkinjama. I tako smo u rujnu 1993. pokrenuli prve probe sa bivšim mažoretkinjama, a prve audicije smo napravili od 6. do 11. rujna u Zagrebu, Zaprešiću, Sesvetama i Velikoj Gorici. Na prvim audiciji se pojavilo tek 30-tak djevojaka. Mislio sam da je to kraj. No, tada sam povukao svoje veze iz diskografske karijere, te se na treningu pojavila tadašnja jedina televizija (HTV), jedine novine (Večernji list) i jedini radio (Sljeme) te su najavile audicije. Kako je medija bilo malo zapravo je cijela javnost znala za pokretanje Zagrebačkih mažoretkinja. U roku „keks“ imali smo preko 100 cura. Budućnost time bila je zagarantirana. Vježbali smo u kino dvorani, današnjem teatru Exit, imali smo tek tri koračnice, što nas je ubilo jer smo ih u dvosatnoj probi slušali po 50 puta, imali smo tek jedan štap, i iskreno nismo znali što sa njim. Prve uniforme i prvi nastup No, glavni problem je bio kako do uniformi. Grad nije htio ni čuti za nas, prihodi od članarina bili su minimalni, nastupa bez uniformi nije moglo biti. I onda sam ponovo obišao svoje diskografske veze. Pa sam se između ostalog javio u tada novoosnovane novine Globus. One su imale opaku tiražu i višak novaca. Mi u džepu 1.000 kn, a trebamo bar 7.000. I tada je direktor marketinga Globusa, Robert Ripli rekao da će on dati 12.000 kn, da ćemo mi na uniformama imati znakove „Glorija“ i da ništa ne smijemo znati. Tek par mjeseci po postavljanju znakova na uniforme shvatili smo da je to bio novi projekt Globusa i da smo mi zapravo reklamirali novine koje će postati pravi bum, dostići milijunske tiraže i postati broj 1 novina u Hrvatskoj. Mi smo ih reklamirali i prije nego su nastale. Uniforme smo napravili navrat-nanos, čak su i cure na masovnim zajedničkim šivanjima stavljale epolete, gumbe… Čizme je imala svaka cura svoje jer su tada bile popularne čizme od crnog antilopa. I tako smo uniforme napravili dan prije prvog ugovorenog nastupa 8. prosinca 1993. na tada najjačem događaju Zagrebfestu gdje smo dodjeljivali nagrade. U prvim nastupima puno nam je pomogao Vladimir Mihaljek Miha, tada najveći hrvatski manager koji je u nama prepoznao jako dobar projekt. Sjećam se kako nas je vodio na sastanak u Hrvatsku vojsku i kako sam se crvenio jer nisam imao novaca ni za taksi, pa je platio on. Prvi plesni nastup imali smo na Božićnom sajmu, a prvi televizijski za novogodišnji program HTV-a, 31.12. u 8 ujutro na promrzlom Trgu bana Jelačića. Mnogo nam je ljudi pomoglo te prve godine. U prvoj godini već smo plesali i za predsjednika Tuđmana, za grad, Zagrebački velesajam, HTV, Hrvatski nogometni savez, NK Dinamo, Hrvatsku vojsku… 1994. smo pokrenuli juniorke i dječje sastava što je bilo vrlo revolucionarno. Ured smo pokrenuli 1995. godine zaposlivši Ines Mehremić na mjestu tajnice i tada tim kreće sa profesionalnim načinom funkcioniranja. ...nastavak iduće srijede... ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ ŽELITE LI KOMENTIRATI OVAJ POST UČINITE TO OVDJE: 1. pritisnite natpis "komentiraj" 2. kada vam se otvori novi prozor pritisnite kružić pokraj "anonimac" 3. upišite svoj nadimak 4. napišite komentar 5. pritisnite tipku "POŠALJI" Ovaj blog će bez izuzetka brisat sve komentare koji sadrže uvrjedljive riječi, nekulturnu komunikaciju, laži ili klevete bez obzira na ostatak sadržaja komentara. Osnove kućnog odgoja i osnovni bonton je minimum komunikacije na ovom blogu. Demokracija nije anarhija, a uvrede ili klevete ne mogu se „opravdati“ slobodom izražavanja! |
Na inicijativu čitatelja bloga krećemo sa novim stalnim rubrikama Bloga. Rubrike će biti: Uspješna odvjetnica sa vlastitim odvjetničkim uredom U postu od ponedjeljka: Tajana Körbler (predvodnica 1995-1996) ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ ŽELITE LI KOMENTIRATI OVAJ POST UČINITE TO OVDJE: 1. pritisnite natpis "komentiraj" 2. kada vam se otvori novi prozor pritisnite kružić pokraj "anonimac" 3. upišite svoj nadimak 4. napišite komentar 5. pritisnite tipku "POŠALJI" Ovaj blog će bez izuzetka brisat sve komentare koji sadrže uvrjedljive riječi, nekulturnu komunikaciju, laži ili klevete bez obzira na ostatak sadržaja komentara. Osnove kućnog odgoja i osnovni bonton je minimum komunikacije na ovom blogu. Demokracija nije anarhija, a uvrede ili klevete ne mogu se „opravdati“ slobodom izražavanja! |
|
|
|
< | studeni, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |