22
četvrtak
srpanj
2021
Mala dječja glavica puna teških misli
- Što radiš? - upita me mala mišica.
- Gledam nešto na mobitelu.
- Smijem li i ja s tobom?
- Naravno, pa ti si moja prijateljica.
Ugnijezdi se pored mene, nasloni mi glavu na rame i obgrli me rukom preko prsa, a nogu prebaci preko mojih nogu.
- Julija, što si ti mom tati?
- Prijateljica, kao i tebi.
- A šta si ti i prije ovdje stanovala?
- Jesam.
- A zašto je došao moj tata?
- Zato što je htio, kad mu ti dođeš, jedno mirno i sigurno mjesto za tebe. I zato što vas ja, oboje, jako volim.
- Aha ... klima potvrdno glavom i vidim da je zadovoljna odgovorom.
- Voljela bi da tata ima curu? - upitam.
- Pa ... ne bih ... mama bi se onda ljutila.
- Ali i ona je imala druge dečke, pa se tata nije ljutio. Htio je da bude sretna.
- Ali sada nema. Ja bi najviše voljela da se tata i mama pomire, ali znam da neće ...
Na te riječi, tako tužno izrečene, steglo me u grlu i oči su mi se napunile suzama.
Pomazila sam je po kosi, poljubila glavicu, ona se još čvršće stisla uz mene i nastavila gledati u mobitel.
komentiraj (11) * ispiši * #
08
četvrtak
srpanj
2021
Ljudi poput nas
Ma kad ga vidim, onako prelijepog i uspavanog, golog, opruženog na krevetu, s rukama ispruženim iznad glave, zaboravim na sve što trenutno radim.
U nekim godinama, čovjek želi iskoristiti svaki lijepi trenutak.
Pa mu se tako prišuljam, iako njega teško što može probuditi, mladost je to, duboki san, ono čega se ja više ni ne sjećam ... no da ... prišuljam se, legnem pored njega, nosom mu pređem po licu, usnama milujem ušnu resicu, lagano je grickam, a noktima nježno zagrebem od dlana, zapešća, preko podlaktice, nadlaktice, pazuha, (obožavam njegova pazuha), pa sve po bočnoj strani prsa, do boka i dijela bedara.
On spava, ali mu tijelo reagira. Koža mu se ježi cijelom dužinom, promeškolji se, nerazgovjetno mrmlja i kut usana razvuče se u smiješak.
Ipak, san polako popusta i sad istinski počinje uživati u mojim milovanjima.
- Nemoj stati, kaže mi i malo me jače stisne u zagrljaj.
- Griva moja lijepa, tepa mi.
Ljubi mi čelo i kosu. S tisuću malih, nježnih poljubaca.
Ponoć je odavno prošla, ali igra se nastavlja.Takva je noć. Topla.
Puna želje i volje.
Često tako, zagrljeni i opčinjeni jedno drugim, dočekamo zoru.
Prošle su pune četiri godine našeg zajedničkog života.
Nije uvijek bilo ni lako, ni idilično, ni bezbrižno. Neće ni biti.
Kao ni u jednoj vezi ili braku.
Međutim, način na koji, još uvijek, reagiramo jedno na drugo ... čudesan je.
komentiraj (9) * ispiši * #
