Putovanje u Maribor

Ponedjeljak, 16.02 krenusmo put Maribora. Cak smo Kliniku od prve pronasli ne oslanjajuci se na poludjeli GPS koji je cijelo vrijeme umjesto da nas navodi na velike prometnice i autopute, jednim neobicnim resetom (koji uopce nismo skuzili) sam sebi naredio da nas vodi okolnim i katastrofalno losim cestama.
Tako smo vidjeli da Europska unija ima ceste koje su u gorem stanju cak i od nasih.

Dosli smo 2 sata ranije, pa smo se pocastili pizzom u obliznjoj pizzeriji, spagetheriji.
Tako smo osjetili na nasim profinjenim nepcima da Europska unija ima odurne pizze i da bi od nas smrtnika koji jos ne mozemo u EU, morali jos stosta nauciti.

Ambulanta u sklopu Doma zdravlja, mala, uredna, cista.
Sestra ljubazna, simpaticna, vrckava.
Kako smo prvi puta bili tamo, popunili smo upitnik sa generalijama i cekali da nas cijenjeni dr. Vlaisavljevic primi.

Ispred nas jos ceka par nasih godina iz Rijeke, pa smo si sa njima, kako bi razbili nervozu sveprisutnu u zraku, procavrljali par rijeci o tome koliko nas ima....o boze, kolko nas ima......u Klinici za lijecenje neplodnosti u Mariboru.

Nakon sto je doticni par usao unutra, moj muzic se lagano unervozio, pa je morao piskiti, pa kakiti, pa prati ruke, pa brisat nos.....
Par izlazi nakon 20-ak minuta, ona na rubu suza, on krajnje zabrinut.....sad je vec i mene ulovila lagana nervoza.

Doktor nas je primio izuzetno srdacno, opustio nas laganim pitanjima tipa kako nam se svidja Maribor, kako je u Zagrebu i slicnim tricky questions prije rafala.

Salim se....nije bilo rafala.

Pogledao je sve nase papire, nalaze, povijesti bolesti, anamneze i ine aze i eze, nasmijao se i rekao: „Ma vi ste meni jos najmanje 3, 4 godine u igri za dobitak!“
E to nas opustilo.......

Uglavnom da ne duljim, daje nam 20 – 30% sanse i to iskljucivo dugim protokolom.
Mjesec dana kontracepcije da se jajnici umire, pa onda Decapeptyl i Gonal ili Menopur, to nam ostavlja na vlastiti izbor.
Poprilicno je siguran sa cemo dobiti materijala i za smrzlice.
Umirio je mog muza da njegov spermiogram nije takva katastrofa, mene da sam jos bar 4 godine zasigurno u reproduktivnoj dobi i objasnio da mi se stanice djele sporo zbog mojih godina a i vjerojatno zbog losih laboratorijskih uvjeta. Siguran je u ta dva faktora, te napomenuo da mi kod prvog ne moze puno pomoci, ali za drugi garantira da ce nase mrve imati najkvalitetniji moguci tretman.

Vratili smo se doma valjda preko Portugala, zahvaljujuci podivljalom GPS-u, ali uopce nam nije bilo bitno sto smo putovali 3 sata do doma, bitno je da imamo sanse i da vrstan doktor vjeruje u to, a mi onda vjerujemo jos i vise.

The end!