Koliko se beskrajno može voljeti....

Kad smo bili djeca, noću smo se pokrivali poplunom po glavi i mislili, tu smo sada sigurni. Često su nas obuzimale misli, što ako se mojoj mami nešto dogodi. I umirali smo od straha i na samu pomisao na tako nešto, jer mama je uvijek bila simbol svega što u stvari imamo. Najveća utjeha, najveći izvor sreće i smijeha.
Tad smo osjetili prvu ljubav, a kad smo prvi put prerasli zaljubljenost i zavoljeli, mislili smo - to je to, nema od ovoga ljubavi veće!
Onda smo osjetili razočaranje i shvatili da je vrlo tanka linija između ljubavi i mržnje i kupili smo psa za utjehu.
Ah, kako se tek ta predivna stvorenja mogu voljeti....i to je baš neka posebna ljubav. Ne toliko duboka, ne toliko suptilna, ali je prava ljubav i to biće se isto jako, jako voli.
Onda jednog dana postaneš mama i shvatiš da toliko voliš da si spremna sada i za to biće učiniti sve, baš sve.
I to ne prestaje, ne gasi se. Na tren zaboraviš da toliko voliš, pa se onda opet kroz sekunde i bljeskove sjećanja ili nečega što pokrene tu munju, opet sjetiš da bi život dao za svoje dijete. Čak i dok prolazi kroz pubertetske krize, kroz vrtlog odrastanja, čak i dok odraste....dao bi život za svoje dijete. I ta ljubav je daleko, daleko najdublja, najiskrenija i najčišća. Ljubav prema vlastitom djetetu.
No, da li ta ljubav može biti ista i prema tuđem djetetu?
Kako vole majke koje posvoje djecu?
Da li vole koliko i ja?
Uvijek sam živjela u uvjerenju da je to nemoguće. Da se ne može voljeti toliko dijete koje ti netko pokloni, nego dijete koje raste u tebi. I pogriješila sam.
A kako znam?
Postoji jedan anđeo koji nije moj, ali moja ljubav prema njemu je ista kao i prema mojoj djeci. Tada sam shvatila zašto moja prijateljica koja ima posvojenu djevojčicu uvijek govori - Moj anđeo nije rastao u mom trbuhu, ali je rastao odmah u mom srcu. Eto, ima li boljeg argumenta.
I zaista, ja imam djecu koja su rasla u meni i da, imam i djecu koja rastu u mom srcu....ovaj anđeo je jedan od njih....
I ljubav prema njima je jednaka. Volim ih beskrajno i ništa se ne može mjeriti time!