12

subota

srpanj

2014

Pola duge

Osamnaest mjeseci tuge, pitanja, prevrtanja sjećanja.
Zamišljanja sretnih trenutaka u potiskivanju boli.
Ipak, život čudne staze gradi.
Nekad bolne, nekad sretne.
Nekad podnošljive tek.
Gledajući danas u nebo, ugledah pola duge.
Druga polovica se sakrila u oblacima.
I osjetih potrebu da se sretno osmjehnem i kažem:
Hvala Vam djeco moja, hvala!
Znate vi zašto anđeli moji dragi.
Volim Vas i strpljivo čekam naš susret.

Mama


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>