Doktore, pomozite nam!

Cekamo jesen...

Evo, samo da vam javim da mi je punkcija bila jedna od bolnijih i da nismo dobili ni jednu jajnu stanicu. Ubila sam sestri cirkulaciju u rukama koliko sam je stiskala od bolova, u jednom trenu sam i zavikala
Kaze moj doc da me bolilo jer je vukao i one manje folikule, samo da nadje bar jednu stanicu, valjda da me ne razocara.
Imala sam osjecaj da je doktoru bilo vise zao nego meni. Dogovorili smo u rujnu da cemo ici na malo zescu stimulaciju i to po njegovoj sabloni za koju smatra da ce meni biti odgovarajuca, pa cemo vidjeti.
Ako nista drugo, svidja mi se taj individulani pristup mojoj situaciji. Trbuh mi je vec navikao da mnogobrojne ubode pa cemo i to prezivjeti.
Do tada – sunce, more, obala, odmor, koktelcici – i naravno, po potrebi nozice u zrak
Cujemo se u rujnu.
Zelim vam ugodno ljeto, puno odmora i veselja i ispunjenje svih vasih zelja

Petnaesti, jubilarni

Da, da....dosli smo i do te brojke. Da mi je netko na pocetku pisanja ovog bloga rekao da cu biti toliko uporna i da cu prezivjeti sva ova nadanja i padanja, rekla bi mu da je totalno lud.
Kada sam shvatila da idemo u 15. postupak vantjelesne oplodnje, prvo mi je palo na pamet 15 molitava Svete Brigite. Toliko puta i mi vec molimo za jednu zelju.
O cetrnaestom nisam ni pisala, nisam imala ni volje, ni zelje, a ni snage....ionako je prohujao kao dasak vjetra i u nasim srcima ostavio samo jedan jadan trag biokemijske trudnoce.
Tada nismo cak nikome ni rekli da idemo opet, jer nismo vise mogli slusati ni rijeci podrske, ni rijeci nade, a kasnije ni rijeci utjehe. Moje zlato je Maribor shrvao, mislim da nije vise imao snage za to, samo preveliku zelju. Al eto, zelja i srce je opet nadvladalo razum.
Nekako imam osjecaj da sam ja prevladala svaku negativnu emociju u sebi vezanu uz postupke, iscekivanja, eventualnu trudnocu. I dalje sam emotivno prazna prema tome i dalje se ne nadam nicemu i uopce ne mogu shvatiti sto ili tko me to tjera da idem dalje i dalje....
Mozda moj prekrasni suprug koji mi je na pocetku ovog ciklusa rekao – „Ja bi probao“.
Mozda moj prekrasan doktor koji ima toliku vjeru u to da ce od mene napraviti trudnicu i njegove rijeci – „Samo mi nemojte odustati!“
Sinoc sam bas razmisljala o Leonardi Boban i njenoj Ruzi...i njoj je moj doktor govorio da ne smije odustati. Eto, isplatilo se poslusati ga.
Sad vec i dvoumim kakvi ce biti moji osjecaji ako ikada ugledam tu pozitivnu betu. Hocu li biti sretna kao sto bih bila prije 3, 4 godine. Hocu li?
Hocu li se sjetiti kako sam se 18 sati mucila na prvom porodu i pozaliti sto sam bila tako prokleto uporna? Ili cu izbezumljeno skakati, a muz ce mi donijeti kacigu da na stropu ne razbijem i glavu i luster?
I u svom tom razmisljanju dodjoh do zakljucka da u stvari nemam pojma jesam li emocionalno sasvim presusila ili sam mozda napokon emocionalno sazrjela pa realnije gledam na zivot.
I u svom tom razmisljanju, shvatila sam da vec ocajno mrzim ime Laura i da ce mi se curica vjerojatno zvati Roza. Ako nam se zalomi mangup, imat cemo Stjepana. Ako nam se ne zalomi, imamo i nasa 2 D koja me ovih dana okupiraju 100 na sat. Ovo ljeto imamo i jedan upis u srednju skolu i bas nam je veselo.
Kako god, osjecam se super i sretno. Sasvim drugacije i smireno prihvacam svijet oko sebe.
Za sat vremena si idem dati stopericu, a u utorak sam na punkciji. Imam 3-4 lijepa klomifenska folikula. Valjda ce biti bar jedna dobra jajna stanica. Pa, vise nam ni ne treba.
Ako sam u proslom klomifenskom ciklusu imala 2 krasne stanice i od njih dobivena 2 osmostanicna zametka, onda ce valjda i sada nesto biti.
Pitala sam doktora s obzirom na toliko neuspjesnih pokusaja, sto moze biti uzrok. Jedino i iskljucivo nedovoljno dobar zametak – eto, to je odgovorio.
Pa valjda ce nam se nekad i potrefiti taj dovoljno dobar zametak.
I tako......drzim se ja one narodne - E pa ova kokoš dok god može nesti jaja, ona će i pokušavati!!! – ko pijan plota.
Moj dragi doktor kaze da ako nam sada ne uspije da na jesen idemo u jednu pravu musku stimulaciju, tako da ocito vec imam i isplaniran put za dalje. Valjda.
Trenutno me od svega najvise veseli to sto ce mi seka roditi necakinju pocetkom kolovoza, sto cu napokon biti teta i sto cu kolovoz provesti na moru kod nje i roditelja.
Veseli me moje kumce, moja mala bucka Mia, njezin smjeh i miris….i kad malo bolje razmislim, stvarno sam ispunjena i sretna i spremna prepustiti se sudbini.
Petnaest molitava svete Brigite na samom kraju imaju i zavrsnu molitvu. Nadamo se da cemo i mi imati svoju zavrsnu, kada cemo napokon punim srcem zahvaliti na Bogu sto nas je blagoslovio zajednickim djetetom. A ako ne, jos uvijek imamo Brigitinu zavrsnu da mu se obratimo…..ionako je duboka i prekrasna