Oprostajno pismo

Kad bi Bog na trenutak zaboravio da sam marioneta i
darovao mi nesto malo zivota,iskoristio bi ovo vrijeme
najbolje kako znam.
Vjerojatno ne bi rekao sve o čemu razmišljam,ali sasvim
sigurno bi porazmišljao o svemu sto kažem.
Cijenio bi stvari prema njihovom značenju,a ne prema njihovoj vrijednosti.

Spavao bi malo, više bi sanjao, znam da
svaku minutu sa zatvorenim očima gubimo 60 sekundi
svjetla.
Hodao bi kad se drugi zaustave, budio bi se kad
drugi spavaju.

Kad bi mi Bog darovao mrvicu života, obukao bi se
jednostavno, okrenuo se k Suncu, otkrivajući ne samo
svoje tijelo,ali i svoju dušu.

Uvjeravao bi ljude, kako se varaju, kad misle da se u starosti nije moguće
zaljubiti.
Ne znaju da stare bas zato sto izbjegavaju ljubav!

Djeci bi napravio krila, ali uzeo bi im ih dok se ne nauče letjeti.

Starijim osobama bi kazao da smrt ne dolazi zajedno sa starošću već s napuštenošću.

Toliko stvari bi se naučio od vas, ljudi...

Naučio sam da svi žele živjeti na vrhu planine, zaboravljajući da se istinska sreća skriva u
samom načinu penjanja na vrh.

Naučio sam da kad novorodjeno dijete uhvati svojom malom ručicom očev prst,
drži ga zauvijek.

Naučio sam da čovjek ima pravo gledati na drugoga odozgor samo onda kad mu hoće
pomoći da bi se podignuo.

Toliko je stvari sto sam se od vas mogao naučiti, ali u stvarnosti nemam baš puno od toga,
jer kad me polegnu u grob, ne budem više živjeti.

Govori uvijek što osjetiš, a čini sto misliš.

Kad bi znao da te danas posljednji put vidim pospanu, snažno bi te zagrlio i molio se Bogu da mi dozvoli biti tvojim andjelom čuvarom. Kad bi znao da su to posljednje minute sto te vidim, rekao bih ti 'ljubim te' i ne bi glupo pretpostavljao da to znaš

Uvijek ima nekakvo sutra i život nam daje mogućnost učiniti dobro djelo, ali ako se varam i danas je sve što mi ostaje, htio bih ti reći da te veoma ljubim.

Sutra nema nitko zagarantirano-niti mladi, niti stari.
Možda danas posljednji put promatraš te koje voliš.

Zato nemoj vagati, učini to danas, jer ako se pokaze da sutrašnji dan ne dočekas, zaliti ćeš za
danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme za jedan osmijeh, za jedan poljubac, da si bio prezauzet da bi im prenio posljednje želje.

Budi stalno blizu tih koje voliš, govori im naglas kako ih trebaš, kako ih ljubiš i budi prema njima dobar; nadji vremena reci im 'žao mi je','oprosti','molim te','hvala' i sve ostale riječi ljubavi koje poznaš.

Nitko neće pamtiti tvoje skrivene misli.

Zato moli Boga za snagu i mudrost da bi ih mogao izraziti.

Pokazi svojim prijateljima i bližnjima kako su ti veoma potrebni.

Gabriel Garcia Marquez