komentiraj (4) * ispiši * #
Znaš li?
utorak , 01.08.2017.Da samo znaš kako mi je drago što te imam...što postojiš... Osim što ti mogu ispričati sve što mi je na srcu, sve svoje tajne, i ti mi šapneš tajne, za koje ja bez tebe ne bih znala da uopće postoje. Ti si jedini kojemu sve govorim, pitam i za savjet, samo ti mi možeš dati onu snagu koja me gura naprijed... i hvala ti na tome, zauvijek. Ali...(Ah, ali...ne mogu bez tog famoznog "ali")... tim više sam zbunjena. Zbunjuješ me, znaš? Kažeš mi: "to nije zdravo". Da se toliko čujemo i vidimo, kažeš. Dobro, razumijem, u jednu ruku. U drugu...znam da ti razumiješ i mene. Čega se zapravo bojiš? Za to pitanje ipak nisam imala hrabrosti, nisam htjela uništiti trenutak. Možda sam trebala pitati te zadnji put. A tako si bio sretan, tako sam i ja bila sretna...sretna što si ti sretan...a i prošla su skoro dva mjeseca od zadnjeg susreta, imali smo si toliko toga reći i smijati se. Nisam ni u najluđim snovima slutila da bi mi se mogao desiti. Kako je ispalo, u krivom trenutku smo se desili. Bez obzira na sve, ja ne odustajem, odbijam se predati (a htjela sam, i pokušala, bezbroj puta). Ti si uvijek tu negdje, ti si zjenica mog oka, ljubav kojoj su prenaglo skresana krila. Često se ulovim kako razmišljam...što bi bilo, da je bilo...bi li zapravo bilo drugačije? Ne znam, to zna netko tko nam je posudio ove živote, a na nama je da vučemo konce koje možemo...najbolje što znamo...Volim te, danas sam shvatila da te volim, ali onako istinski, čisto, bez imalo magle. I da te ne mogu ni pustiti, a još manje zaboraviti. Uvijek i zauvijek ću biti tu za tebe, možda i iz prikrajka ću paziti na tebe, a da nećeš ni znati da te čuvam...Nekako se tješim da prijateljstvo i ljubav ipak ne mogu jedno bez drugog. Ne znam, možda se i varam. Saznat ćemo...za sada funkcionira... Grlim te do neba...i dalje...i još dalje... :-*
komentiraj (7) * ispiši * #
Jučer
nedjelja , 30.10.2016.Jučer sam opet gledala u nebo. Duže nego inače. Znam da si Najsjajnija zvjezdica na nebu, ali jučer te nije trebalo posebno tražiti. Jučer si bio jedina zvjezdica na nebu! Nadam se da si ti u moru svjećica koje su svijetlile vidio i našu svjećicu...samo za tebe...Jučer sam plakala...i smijala se...i opet bila tužna...pa sretna...bilo je tu i srama u jednom trenutku, jer sam napravila glupost, ali i ponosa, zahvalnosti, a najviše ljubavi. Ne mogu to opisati bilo kome. Jer bilo tko to ne razumije. Zapravo, malo tko razumije. Možda ni ja ne razumijem do kraja. A zašto bi se i trebalo razumjeti? Nadam se da si sretan, da čuvaš i paziš na svoje najmilije. Sigurna sam da te mnogi nose u srcu, i znani i neznani, svatko na svoj način. Jer dao si nam toliko toga. Jučer...Danas...Sutra...zauvijek! :-*
komentiraj (6) * ispiši * #
Kako je malo potrebno za sreću
srijeda , 05.10.2016.Kako naslov kaže, ovih dana sam se po tko zna koji put uvjerila u onu tvrdnju da je zaista malo potrebno čovjeku da bude sretan... Samo, nažalost, najčešće toga nismo ni svjesni. Priznajem, ja prva. I onda smo tužni, pišemo tužne stihove, sve se nekako čini tmurno i bez života... A čim plane ona iskra, svima znana, sve tada ima smisla. Pogotovo kada je ljubav uključena. Ljubav...ljubav...ona prava...istinska...iz dubine duše...iz naših najskrivenijih kutaka...iz onog zadnjeg komadića srca...koja je nit vodilja...pokretač zapravo svega... Nismo se sreli, ali javio si se...da, nakon svega...IPAK si se javio :) Ne mogu ti opisati riječima koliko mi to znači. Srećo moja, zaista ti želim SVE najbolje! Jer toliko te volim... :-*
komentiraj (7) * ispiši * #
Zar je voljeti grijeh?
petak , 23.09.2016.Znači, to je to? Nemaš kaj reći? Ok, bilo je očekivano, obzirom na situaciju. U jednu ruku, pao mi je kamen sa srca, osjećaj krivnje kojeg nosim jedno vrijeme. S druge strane, drago mi je što konačno znam da znaš sve, više ne moram nagađati. I sada mi nije žao što sam uspjela naći snage da ti to kažem na tako izravan način (makar, uvijek sam s tobom i bila iskrena, ponekad i previše, ako je to uopće moguće biti). Teško je, znaj. I uvijek će biti, pogotovo ako/kad se sretnemo. Koljena će zaklecati, srce ubrzati, disanje će postati pliće...ali, i osmijeh će biti tu, barem na mojem licu...i glava neće biti pognuta, već će stajati ponosno...i nitko neće znati kako se osjećam...osim tebe. A srest' ćemo se, kad tad. Kao što sam rekla, vrijeme će pokazati... Nije ovo zbogom, već doviđenja. Doviđenja, ljubavi moja, doviđenja do nekog novog susreta, nekih novih okolnosti, do nekog novog života...jer u ovom nam očito nije bilo suđeno... Grlim te...i šutim...i ostajem tako...zauvijek... Volim te!
komentiraj (12) * ispiši * #
Nedostaješ mi
četvrtak , 15.09.2016.Nedostaješ mi...ooooo, daaaaa...i to jako... Ako se sretnemo, hoćeš li okrenuti glavu? Ili ćemo ipak biti ljudi? Znam da znaš kako razmišljam...kako funkcioniram...moje želje...i nadanja... Nedostaješ mi. Ti šutiš. A ja čekam. Čekam vrijeme. Jer vrijeme ne čeka nikoga. Znaš, nedostaješ mi.
komentiraj (12) * ispiši * #
Ti ne znaš...
subota , 10.09.2016.Ti ne znaš... Ako te više nikada ne sretnem...ja ću znati sve o tebi. Ako te više nikada ne čujem...ja ću znati sve o tebi. Jer ti si dio mene postao...i ostao... I dokle god moje srce kuca u meni, kucat će jednim dijelom i zbog tebe i za tebe. Ti ne znaš... A saznat ćeš... Ljubavi moja
komentiraj (5) * ispiši * #
Snovi
srijeda , 07.09.2016.Kažu da su snovi odraz naših skrivenih, potisnutih želja... Ako je to istina, onda znam zašto sam te sanjala :-* Bio si sretan i nasmijan...i nekako sam se bolje osjećala taj dan. Jer vjerujem da je to način da mi kažeš da si na nekom, za tebe boljem mjestu. Zaista, često se pitam znače li snovi išta, da li i što nam poručuju? Jesu li oni stvar individualne percepcije i doživljaja i da li njihovo tumačenje zavisi o trenutnim životnim (ne)prilikama? Ja vjerujem u snove. Uostalom, svi mi volimo pobjeći ponekad iz stvarnosti, makar i na kratko, makar i nesvjesno. A i snovi su tu da ih ostvarujemo...ili barem pokušamo ostvariti, zar ne?
komentiraj (6) * ispiši * #
Vrapčići...
četvrtak , 01.09.2016.Evo nas...opet... Lijepo smo si popričali, ha? Zaboravila sam ti reći nešto: da te pozdravljaju tvoji prijatelji i prijateljice, a pogotovo jedna teta koja ti je tako lijepe poruke pisala, a mama ti ih je, sigurna sam, pročitala sve do jedne, i po nekoliko puta. Ona ti čuva jedan pinklec, znaš? Znam da je se sjećaš...i šalje puno, puno zagrljaja i pusa! I poslala ti je pusu u plavu noć... E, da...prave li ti društvo zeko i slonić, tvoji vjerni pratitelji? I bolje im je da nigdje ne idu... :) Danas je moja juniorka vidjela nekoliko vrapčića kako se igraju. I kaže mi, onako razigrano: mama, mama, pogledaj vrapčiće! U prvi mah sam, u bezdanu vlastitih misli, promrmljala: aha, vidim. I ona opet: mama, mama, a vidi iiiiiiih. I, tada sam podigla pogled i ugledala tih par živahnih ptičica kako veselo lete... i mene su razveselili...ne moram objašnjavati zašto, zna se :) Istovremeno sam se posramila...što nisam odmah podigla glavu...jer Ti si me učio da bi trebali cijeniti sitnice. Jer vrijeme ne čeka nikoga i nikada više se neće ponoviti trenutak. Zaista, trebamo uživati u svakoj sekundi koju imamo, iskoristiti najbolje od ponuđenog, iako to ponekad, nažalost, i nije samo med i mlijeko. Sve u svemu, moram ti šapnuti da se vide pomaci na bolje, svakim danom. Prije nego povisim ton i počnem se nervirati radi nečega, bila to glupost ili ne, pomislim na tebe. I najčešće mi daš dovoljno snage da si mislim: neeeee, nije vrijedno i neće biti vrijedno spomena. Hvala ti, još jednom. Vrapčiću maleni :-*
komentiraj (4) * ispiši * #
Do slijedećeg puta...
ponedjeljak , 29.08.2016.Malom Anđelu...
Najdraži Vrapčiću, najdraži Laviću, kako si? Gledaš li odozgora i igraš li se sa drugim Anđelima? Smiješ li se, onako kako samo ti znaš? Paziš li na svoje, onako kako smo se dogovorili...ti i ja...u onim našim noćnim razgovorima za koje smo samo ti i ja znali da ih vodimo? Vjerujem da je tako...i nadam se da si miran, spokojan, sretan. Iako, nisi ti daleko. Nisi otišao. Tu si. Osjećam. Znam. I dalje ćemo mi pričati. I smijati se. Jer imam ti toliko toga još za ispričati. Čudno, jel'da? Jer, istini na volju, nisam imala tu sreću upoznati te osobno. Ali, imam osjećaj da se znamo, da sam te upoznala, postao si i ostao dio moje svakodnevnice. I ne samo moje. I sada ti imam toliko za reći, ali ne mogu. Oprosti...budem...obećajem... I oprosti mi na slabosti. Ja tebi pričam o slabosti...tebi koji ne znaš ni značenje te riječi...koji me je svakodnevno učio hrabrosti, borbi, prkosu, snazi....pokazao pravo značenje i snagu ljubavi... Hvala ti na tome. Čujemo se, večeras :-*
komentiraj (8) * ispiši * #
