Kako je malo potrebno za sreću

srijeda , 05.10.2016.

Kako naslov kaže, ovih dana sam se po tko zna koji put uvjerila u onu tvrdnju da je zaista malo potrebno čovjeku da bude sretan... Samo, nažalost, najčešće toga nismo ni svjesni. Priznajem, ja prva. I onda smo tužni, pišemo tužne stihove, sve se nekako čini tmurno i bez života... A čim plane ona iskra, svima znana, sve tada ima smisla. Pogotovo kada je ljubav uključena. Ljubav...ljubav...ona prava...istinska...iz dubine duše...iz naših najskrivenijih kutaka...iz onog zadnjeg komadića srca...koja je nit vodilja...pokretač zapravo svega... Nismo se sreli, ali javio si se...da, nakon svega...IPAK si se javio :) Ne mogu ti opisati riječima koliko mi to znači. Srećo moja, zaista ti želim SVE najbolje! Jer toliko te volim... :-*