Zar je voljeti grijeh?

petak , 23.09.2016.

Znači, to je to? Nemaš kaj reći? Ok, bilo je očekivano, obzirom na situaciju. U jednu ruku, pao mi je kamen sa srca, osjećaj krivnje kojeg nosim jedno vrijeme. S druge strane, drago mi je što konačno znam da znaš sve, više ne moram nagađati. I sada mi nije žao što sam uspjela naći snage da ti to kažem na tako izravan način (makar, uvijek sam s tobom i bila iskrena, ponekad i previše, ako je to uopće moguće biti). Teško je, znaj. I uvijek će biti, pogotovo ako/kad se sretnemo. Koljena će zaklecati, srce ubrzati, disanje će postati pliće...ali, i osmijeh će biti tu, barem na mojem licu...i glava neće biti pognuta, već će stajati ponosno...i nitko neće znati kako se osjećam...osim tebe. A srest' ćemo se, kad tad. Kao što sam rekla, vrijeme će pokazati... Nije ovo zbogom, već doviđenja. Doviđenja, ljubavi moja, doviđenja do nekog novog susreta, nekih novih okolnosti, do nekog novog života...jer u ovom nam očito nije bilo suđeno... Grlim te...i šutim...i ostajem tako...zauvijek... Volim te!

Nedostaješ mi

četvrtak , 15.09.2016.

Nedostaješ mi...ooooo, daaaaa...i to jako... Ako se sretnemo, hoćeš li okrenuti glavu? Ili ćemo ipak biti ljudi? Znam da znaš kako razmišljam...kako funkcioniram...moje želje...i nadanja... Nedostaješ mi. Ti šutiš. A ja čekam. Čekam vrijeme. Jer vrijeme ne čeka nikoga. Znaš, nedostaješ mi.

Ti ne znaš...

subota , 10.09.2016.

Ti ne znaš... Ako te više nikada ne sretnem...ja ću znati sve o tebi. Ako te više nikada ne čujem...ja ću znati sve o tebi. Jer ti si dio mene postao...i ostao... I dokle god moje srce kuca u meni, kucat će jednim dijelom i zbog tebe i za tebe. Ti ne znaš... A saznat ćeš... Ljubavi moja

Snovi

srijeda , 07.09.2016.

Kažu da su snovi odraz naših skrivenih, potisnutih želja... Ako je to istina, onda znam zašto sam te sanjala :-* Bio si sretan i nasmijan...i nekako sam se bolje osjećala taj dan. Jer vjerujem da je to način da mi kažeš da si na nekom, za tebe boljem mjestu. Zaista, često se pitam znače li snovi išta, da li i što nam poručuju? Jesu li oni stvar individualne percepcije i doživljaja i da li njihovo tumačenje zavisi o trenutnim životnim (ne)prilikama? Ja vjerujem u snove. Uostalom, svi mi volimo pobjeći ponekad iz stvarnosti, makar i na kratko, makar i nesvjesno. A i snovi su tu da ih ostvarujemo...ili barem pokušamo ostvariti, zar ne?

Vrapčići...

četvrtak , 01.09.2016.

Evo nas...opet... Lijepo smo si popričali, ha? Zaboravila sam ti reći nešto: da te pozdravljaju tvoji prijatelji i prijateljice, a pogotovo jedna teta koja ti je tako lijepe poruke pisala, a mama ti ih je, sigurna sam, pročitala sve do jedne, i po nekoliko puta. Ona ti čuva jedan pinklec, znaš? Znam da je se sjećaš...i šalje puno, puno zagrljaja i pusa! I poslala ti je pusu u plavu noć... E, da...prave li ti društvo zeko i slonić, tvoji vjerni pratitelji? I bolje im je da nigdje ne idu... :) Danas je moja juniorka vidjela nekoliko vrapčića kako se igraju. I kaže mi, onako razigrano: mama, mama, pogledaj vrapčiće! U prvi mah sam, u bezdanu vlastitih misli, promrmljala: aha, vidim. I ona opet: mama, mama, a vidi iiiiiiih. I, tada sam podigla pogled i ugledala tih par živahnih ptičica kako veselo lete... i mene su razveselili...ne moram objašnjavati zašto, zna se :) Istovremeno sam se posramila...što nisam odmah podigla glavu...jer Ti si me učio da bi trebali cijeniti sitnice. Jer vrijeme ne čeka nikoga i nikada više se neće ponoviti trenutak. Zaista, trebamo uživati u svakoj sekundi koju imamo, iskoristiti najbolje od ponuđenog, iako to ponekad, nažalost, i nije samo med i mlijeko. Sve u svemu, moram ti šapnuti da se vide pomaci na bolje, svakim danom. Prije nego povisim ton i počnem se nervirati radi nečega, bila to glupost ili ne, pomislim na tebe. I najčešće mi daš dovoljno snage da si mislim: neeeee, nije vrijedno i neće biti vrijedno spomena. Hvala ti, još jednom. Vrapčiću maleni :-*

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.