Jučer

nedjelja , 30.10.2016.

Jučer sam opet gledala u nebo. Duže nego inače. Znam da si Najsjajnija zvjezdica na nebu, ali jučer te nije trebalo posebno tražiti. Jučer si bio jedina zvjezdica na nebu! Nadam se da si ti u moru svjećica koje su svijetlile vidio i našu svjećicu...samo za tebe...Jučer sam plakala...i smijala se...i opet bila tužna...pa sretna...bilo je tu i srama u jednom trenutku, jer sam napravila glupost, ali i ponosa, zahvalnosti, a najviše ljubavi. Ne mogu to opisati bilo kome. Jer bilo tko to ne razumije. Zapravo, malo tko razumije. Možda ni ja ne razumijem do kraja. A zašto bi se i trebalo razumjeti? Nadam se da si sretan, da čuvaš i paziš na svoje najmilije. Sigurna sam da te mnogi nose u srcu, i znani i neznani, svatko na svoj način. Jer dao si nam toliko toga. Jučer...Danas...Sutra...zauvijek! :-*