Zagrebački dekameron

četvrtak, 07.08.2014.

Karmela: The story (Re-Make Re-Model)

Karmela je bila pomalo udaren tip. Nasljeđe je to što kruži u njenoj obitelji koja pronosi tradiciju zagrebačkih umjetničkih krugova. Otac slikar, mati glumica, kretali su se u krugu umjetnika i drugih osoba koje se okupljaju oko njih. Boraviti uz Karmelu značilo je biti na izvoru informacija. Pjesnička prijepodneva u kafiću dvorišta nekadašnjeg kina Zagreb - danas je na tom mjestu šoping centar Cvjetni trg, Mala scena na Medveščaku, Tingl-Tangl u Mesničkoj, Meduza na Voćarskoj, Ruby Tuesday u Saloonu, otkačeni tulumi u nečijem stanu i naravno, Kafić. Dok bi Karmela razgovarala sa nekim iz plejade znanih i neznanih, Furbi bi za šankom rješavao tekuća pitanja viskija, koka kole i leda. Promatrao je ima li u zvjezdanoj prašini noćnog glamura koje novo lice. Tako ih je uočio.

Crvena i Crna, obje, bile su redovite posjetiteljice Saloona. Izuzev u Kafiću, Furbi ih je znao viđati u Palici i Vurici. Gornjogradski štimung bi primjeren imiđu mladih dama sa šeširima širokih oboda. Dama koje podno pelerina i krinolina otkrivaju sitnu čipku donjeg rublja. Čipkua se diskretno nazire podno zanimljivih kombinacija njihovih vlastitih modnih kreacija. Tih godina i Crvena i Crna, obje, probijale su se u stilističkim krugovima Zagreba. U društvu su uvijek bile nekako posebne. Isticale su se zanimljivošću, slobodom i otkačenošću ali kad bi svratile u Kafić ponašale bi se vrlo vrlo suzdržano. Gotovo da se nisu družile sa ostatkom svijeta koji se je tamo skupljao. Zapravo, jedina osoba koja bi izuzetak bila je, već pogađate, Karmela.

U Kafić su Crvena i Crna dolazile obučene u crnom odijelu, bijeloj košulji i utegnutoj kravati. Kosa skupljenih na potiljku što ističe njihov vitki vrat sjedale bi za šank u kutu. Sjedile bi okrenuta jedna drugoj i zagonetno se smiješkale. Tad bi tiho, da ne čuje nitko, međusobno izmjenile poneku tajanstvenu riječ. U Saloonu su, naprotiv, djevojke bile su sasvim drugačije osobe. Otkačene i otvorene, u izazovnim haljinicama koje više otkrivaju no što skrivaju, plijenile su pažnju mladih ždrebaca. Ali one su se samo držale za ruku i kružile između donjeg i gornjeg šanka ili pak stajale negdje sa stran. Promatrale su svijet koji se zabavlja.


Iako ih je kao redoviti posjetitelj Saloona znao i viđati i prije, Furbi ih upozna preko Karmele. Bilo je to ovako. Karmela je voljela tulumariti. Tulumi kod nje bili su nadaleko poznati i čuveni po otkačenosti. Održavali su se otprilike jednom mjesečno a na njima se gotovo uvijek znalo zateći i poneko poznato lice iz plejade muzičara, glumaca, slikara ili pak neka druga zanimljiva osoba iz tadašnjeg glamuroznog svijeta Zagreba.

Te večeri na tulumu okupilo se čitavo društvo. Naravno, tu su bile i one, Crvena i Crna. Karmela je uživala u kuhanju. Mora joj se priznati, bila je ona uistinu vrhunska kuharica. Uz odrezak sa gljivama pio se Dingač. Nik, legenda zagrebačke rock scene nije se želio dugo zadržati jer imao je dogovor sa Husom oko turneje za koju je tih dana Valjak završavao posljednje probe.


Karmela je voljela razne stvari. Između ostalog, voljela se tuširati. Tuširati se za sebe ali i tuširati se i za druge. Uzela ga je za ruku i povela put kupaonice. I dok je Furbi potpuno nag stajao u kadi Karmela klekne i krene. Jezikom mu je kalila oštricu mača a prstima pripremala korice u koje mač treba uložiti. Kad mač bi spreman, uspravan i čvrst, Karmela se okrene i klekne. Raširi noge i rukama pridržavajući se za rub kade zabaci glavu u stranu.
„Dođi. Daj mi ga.” zapovijedi oona.

Furbi poslušno klekne na koljena i zari mač u korice. Njena glava, njen vrat, njeno tijelo. Sve se to ljuljalo. Pokretalo se u ritmu bučne glazbe što dopire iz drugih dijelova stana u kojem se društvo zabavlja. I ne samo u tom ritmu. Sve se njihalo u ritmu kojim je mali Furbi veliku Karmelu činio sretnom. Ona pri tome žmiri a lice joj odaje osjećaj blaženstva. Uživala je. Jecajući tiho. Potom sve glasnije i glasnije. Naposljetku počne stenjati:
„Oh. Oooh. Oooooh. Oooooooh. Daj. Ne. Još. Još. Još. Sa. Saad. Oooooooh. Saaaad. Uuuuuuu.”
Vrisne i sva se strese ali ... Furbi nije bio još gotov. Pobijednik mač još je uvijek bio nepobijeđen. I nemilosrdno nastavljao započeti posao.
„O ne. Nee. Neeee. Jooj. Oooooooh. Saaaaaad. Daaaaaa. Oooooh. Saaaaaad. Uuuuuuu.” vriskala je Karmela.
Više se nije mogao suzdržati. Furbi izvadi mač iz korica, Karmela se okrene i unese u mač. Otvori usta i dok ga je Furbi držao u ruci Karmela prihvati Hoffmanove kapi koje pobjeđuju protivnika njegovim vlastitim oružjem. Mačem.
„Kosa mi je puna spermića.” u šali je komentirala dok se čistila u kupaonici.
Čuvši to Furbi joj priđe s leđa i gurne ruku u gaćice. Karmela se opet počne izvijati. Glavom se lagano okrene i pohlepno mu uvali jezik u usta. Odjednom ... prekine ga:
„Vratimo se natrag u društvo.”
Potom se oboje uhvate za ruke i krenu put vrata. Otključavši vrata izađu iz kupaonice i vrate se natrag na tulum gdje su Talking Heads-i zazivali ritmove Afrike. Društvo se bezbrižno zabavljalo nemajući pojma što se te večeri između njih dogodi.


Nakon tuluma i neznanog broja ispijenih butelji crnog vina i žestice društvo je bilo pijano. Karmela kunjajući sjedi na trosjedu dnevnog boravka. Nik, graditelj gitara, Crnoj objašnjava kako se svira bas gitara.
"Znaš, prilikom prvog gostovanja Dire Straitsa u Zagrebu, Marcu sam poklonio onu njegovu, sada već čuvenu, najdražu crvenu gitaru." govorio je.
Od tad su Marc i Nik prijatelji što je utjecalo i da se Dire Straitsi za svoju novu svjetsku turneju ovih dana, iako sve miriše na predstojeći rat, pripremaju Istri. Furbi nakon previše čaša crnog vina želi samo što prije ići kući. Karmela zamoli Crvenu da ga odveze.

Ne sjećam se više točno što se dogodilo u automobilu i je li se uopće išta dogodilo. Ne sjećam se ni kako sam se našao u njenom stanu. Sjećam se samo da sam iskreno začuđen gledao kako mi Crvena raskopčava hlače i izaziva mač. Sjećam se i da se pri tome nekako zagonetno i pokvareno smijala. Skinuvši me onako pijanog Crvena skoči na mene i započne me ljubiti. Prvo red nježnosti, zatim red strasti. Potom opet dođe red nježnosti, pa opet red strasti. I tako red po red, naizmjenično. Ruke su mi se instinktivno nađu ispod njene bluze. Držale su one njene grudi. Njene predivne punašne grudi koje mirišu poput slatkih breskvica. Ruke čvrsto primaju breskvice i strasno ih maze. Crvena se uvija i privija uza me. Raskopčao sam joj suknju i skinuo joj bluzu. Na sebi je imala samo male crne čipkaste gaćice i čipkasti grudnjak sitnog profinjenog veza.
„Volim crno i čipkasto.” reče mi jezikom i obriše mi mač.

Bio sam uzbuđen ai ona je bila mirna. Pokušavao sam joj skinuti grudnjak no se nije dala. Isto je bilo i sa gaćicama. Kad je mač stavila u usta shvatio sam što zapravo želi.
„Još nije vrijeme za to. Nismo se još dovoljno upoznali” reče mi „Za sada te želim ovako.”
„Pa nije Furbi od jučer. Neka bude po njenom.” pomislim ja i prepustim se onom što donosi sudbini.

Znala je Crvena kako treba probuditi ponos. Znala je kako ga natjerati da zadrhti od zadovoljstva. Rukama je vješto baratala mačem i mazila kuglice koje u kompletu dolaze sa maćem. A mali Furbić poput kakvog praščića, uživa u slastima što mu ih daruje sudbina. Vrhom jezika sudbina mu pecka usta. Prvo bi ga malo pecnula da bi ga zatim stavila u korice kamo pripada. Potom bi malo grickala nježnu kožicu. Zatim bi ga ponovo uložila u korice. Igra se nastavljala i približavala svom vrhuncu. Nisam mogao više izdržati. Rasuo sam joj sok posvuda, u korice, po licu, po kosi i tko zna gdje sve ne. Ali ona je još uvijek uporno i jednakim žarom halapljivo ljubila malog Furbića. Valjda zato da joj ništa ne promakne, da joj ništa ne pobjegne. Kad konačno bi gotova, Crvena reče:
„A sad mi pokaži kako se to radi.”
Potom se popne na mene, stisne mi glavu između svojih nogu i igra se nastavi.

Furbi je želio konačno kući. Nakon što se istuširala i uredila, Crvena ga posjedne u automobil i odveze. Parkiravši autom pred samim ulazom u zgradu gdje on stanuje, ruke joj krenu put njegovih hlača.
„Zar još?” upita Furbi.
„Da, ali ovaj put ja radim sve. Ti samo uživaš.” reče mu i baci se na posao.
Furbi je opet bio pobijeđen i ne preostane mu ništa doli potpuna predaja. Crvena je halapljivo vrškom jezika peckala malog Furbića koji je poput kakvog bedaka na svaki njen dodir poslušno reagirao. Reagirao je poput roba koji služi svoju gospodaricu.
„Daj mi ga. Daj mi da ga mazim. Daj mi da ga pojedem. Pojest ću ga čitavog. Njam.” tiho mu je šaputala Crvena.
Ne sjećam se koliko dugo je trajala ta igra. Sjećam je samo kako se sok opet rasuo.
„Taaako.”, kratko je komentirala Crvena.


Kad su se opraštali Crvena ga upita želi li se priključiti njenim igrama sa Crnom.
„Znaš, mi ne tajimo našu ljubav. Više smo od prijateljica.” namigne mu.
„Znam i nema ništa protiv.“ glasno reče a u sebi pomisli:
„Pa da vidim i to. Tako nešto još nisam doživio.”
„Bit će ti lijepo. Ali pazi, to ostaje među nama. Naša tajna koju nitko ne smije saznati. Nitko! Pogotovo ne Karmela. Ona je ipak moja i Dijanina frendica.” reče mu crvenokosa Renata.




(nastavlja se)

Oznake: Zagrebački dekameron