Zivot u Zabolandu
20.12.2015., nedjelja
Makaroni na vi
|
Jeste li kada cuvali neciju djecu? Njih petero odjednom? Ovaj mjesec sam u dva navrata isao u Santpoort Zuid (dva sata vlakom zapadno od Arnhema), kod Noor (kcer Rite i Franka) i Berta, da im pricuvam djecu. Noor je morala raditi, Bert uvijek radi, a ovaj mjesec nisu imali bebisitericu, pa sam se ja tako ponudio. Noor ima cetvero djece Viv (3), Niek (7), Chris (9) i Iris (11), a u goste je dosla i Irisina prijateljica Anna. Osim kaj sam otkrio da se u meni skrivaju price o Strumfovima i price o Zelenom svijetu, za koje nisam ni znao, te da je prilicno zgodno kaj znam igarati hokej, jer su djeca odusevljena sto s njima zelim igrati na lokalnom hokejskom klubu (u Zabolandu je ovih prosinackih dana urednih 13 stupnjeva), zelio bih s vama podijeliti dvije upecatljive posebnosti. Prva se tice jela. Za veceru (to je u Zabolandu glavni obrok dana, negdje oko 19h) smo imali makarone. Dakle tjestenina, s nekim umakom i povrcem, te preko toga naribani sir. Nista cudno. No obitelj Waardijk jede uz to, bolje reci jos preko toga, kecap i prepeceni luk (sitni, malo zagoreni komadici luka, tipicni za indonezijska jela). I onda sve to dobro promijesaju. Jos nikada nisam vidio ili probao makarone na taj nacin. Izazov? Slijedeci dan sam to ispricao jednom drugom Zabolandjaninu, ciji roditelji zive i Rimu i koji bas voli talijansku kuhinju. On je odbojno zatresao glavom i rekao: „Ah neki Zabolandjani stvarno nista ne razumiju.“ Druga posebnost se tice Anne. Anna je dobra skolska prijateljica od Iris i vrlo simpaticna i pametna cura od 11 godina. Bas smo se dobro slagali. No Anna je posebna po tome sto svim odraslima govori vi. U Zabolandu naime skoro svi svima govore ti. Cesto na radiju i televiziji, djeca nastavnicima u skoli, sportskima trenerima pod normalno, profesori studentima, ali i obratno... itd. Postoje iznimke, no ovo je samo da steknete opci dojam. Noorina djeca govore meni ti naravno, ali Anna kaze vi. Sto je ok, no Anna govori vi svim odraslima. Bas svima. Ukljucujuci vlastite roditelje i vlastite bake i djedove. Zaboland anno 2015. Jos se uvijek ne mogu nacuditi. |