Zivot u Zabolandu
06.02.2014., četvrtak
relativnost krize i relativnost bogatstva
Vec sam pisao o izumiranju zebri. No financijska kriza vodi izumiranju i jos kojecega drugoga u Zabolandu (konacno prilka da napisem tu rijec: kojecega). Tako od prvog sijecnja zabolandska posta (bivsi PTT – tak se i kod njih nekad zvalo) vise ne dostavlja postu ponedjeljkom. Stednja. Trziste je odavno vec liberalizirano, postari su postali studenti i penzioneri, koji u slobodno vrijeme raznose postu i tako imaju sjajnu priliku za upoznati svoj kvart. Kroz par godina najvljuju da bi se moglo prijeci na samo cetiri ili tri dana u tjednu. Nestaju i bankomati (ili kak se to tu zove pinautomati). U zadnjih pet godina banke su povukle vise od tisucu bankomata. Posebno su pogodjena sela u provinciji, gdje su takvi automati najmanje isplativi. Tako da neki moraju putovati kilometrima kako bi mogli “pinati” – podici gotovinu. Medjutim sada se pobunio parlament i vecina u parlamentu, ukljucujuci i ministra financija trazi da se bankomati vrate na selo, te da svaka Sireva glava (iliti Zabolandjanin) ima pravo na bankomat u krugu od 5km od svoje kuce. Bude li problema, banke bi mogle biti prisiljene ostvariti tu zamisao. Bizarno, da ih mogu prisiliti da vrate bankomate, ali ne i da ne muljaju s kamatama, bonusima, hipotekama …itd. Koje li ironije da tako bogata zemlja poduzima toliko mjera stednje. Kriza je kazu. Meni se cini da se predugo zivjelo u oblacima. Uzmimo samo za primjer igralista za hokej na travi. Nigdje na svijetu ne postoji toliko igralista za hokej na travi, od po nekoliko stotina tisuca eura, kao u Zabolandu. Ako se pitate cemu Zaboland duguje svoje bogatsvo, sigurno ce vam kroz glavu prozujiti odgovori poput kolonije, trgovina, luke, turizam i sigurno cete dijelom biti u pravu, no glavni odgovor na pitanje se krije duboko u zemlji – plin. Od kada su otkrivena nalazista sredinom proslog stoljeca zabolandsko bogatsvo i blagostanje se uvisestrucilo (jos jedna lijepa rijec). Crpilista u pokrajni Groningen na sjeveru zemlje radila sa punom parom. No zadnjih godina je doslo do problema. Naime zbog crpljenja je doslo do podrhtavanja tla i sve cescih potresa u Groningenu. Stete na kucama su postale sve vece. Radi se o par sela na dalekom sjeveru, koje skoro pa ne predstavljaju nikakav faktor. Osim sto tamo zive ljudi, koji su se poceli buniti. Tko zna kada ce jednom biti potres previse. Od ove godine vlada je obecala smanjenje inteziteta crpljenja u nadi da ce to ublaziiti potrese. No to znaci i manje prihode za drzavnu blagajnu. Kriza je. |