Zivot u Zabolandu
20.02.2013., srijeda
Neka napetost u zraku
|
Cetvrtak 21. veljace ce cini se biti jedan poseban dan. Naime tada sam pozvan na sluzbeno saslusanje pred IND (iiti zabolandsku Sluzbu za imigraciji i naturalizaciju). Jucer sam bio u uredu kod odvjetnice da dogovorimo tekst mojeg govora, kojeg cu moci izreci. Eh da, mala digresija, koji ured, tj. soba za sastanke. U ormaru stare pravne knjige. Prekrila ih prasina. Vidi se da su stare na najjace. Neke se skoro raspadaju. Otvorim jednu, civilno pravo iz 1905. Ides, vise od sto godina. Otvorim drugu, na francuskom, i nemrem bilivit: zakonik civilnog prava cara Napoleona, godina 1806.!!!! Ides. Na saslusanje idemo predsjednik kluba Robbert i ja. Odvjetnica nazalost ne moze zbog drugih obaveza. Zato ja u svome izlaganju moram braniti nasu zalbu na odluku IND-a. To nije bas uobicajeno, ali Martine (odvjetnica) misli da je dobro jer tako mogu pokazati koliko dobro govorim zabolandski. Prosli smo sve po tockama. Martine mi je dala za neke stvari jasne upute sto moram tocno reci, od rijeci do rijeci. Na kraju smo jos vjezbali, ja sam morao sve izloziti, a ona mi je postavljala pitanja kao da je ona IND. Takodjer smo razmislili o tome kakva bi nam pitanja mogli postaviti, pogotovo neugodna pitanja, te kako da se s time nosimo. Na primjer da se pravim kao da o tome nemam pojma (odluka da Zaboland od 1.7. nece otvoriti granice za hrvatske radnike) ili da skrenem na neku drugu temu. Sve u svemu jako zanimljivo. Meni se svidja da se intelektualno bavim necim drugim osim hokejem, a i sada konacno imam pravo po prvi puta od kada sam ovdje pred IND-om reci tko sam i sto sam, na njihovom jeziku. To je stvarno jedinstvena prilika kojom mogu pokazati da zelim pridonijeti drustvu, a ne izvuci korist od njega oslanjajuci se na socijalnu skrb i ne radeci nista. Martine kaze da ima puno povjerenje u mene i da ce dobro ispasti, kaze da sam mogao i pravo studirati. Nas primarni cilj je da oni usvoje nasu zalbu i da (sto prije) dobijem trajnu boravisnu dozvolu, kojom bih imao ista prava na rad kao i Zabolandjani. No postoji i sekundarna opcija, a to je da se nagodimo s IND-om. I da recimo dobijem tu trajnu boravisnu na kraju ove godine. No to onda nije gotova stvar, jer je opet potrebna jos jedna radna dozvola i zapravo onda jos jedna sezona rada u klubu. Pitanje je zelim li to. Martine kaze da uvijek moramo imati i sekundarnu opciju. E to je valjda jedan od razloga zasto nisam studirao pravo, nikad nisam bio zadovoljan sekundarnim opcijama... Jucer mi je to dakle, kako Jura kaze, bilo napeto. Ali danas mi je ta napetost prisjela. Skoro cijeli dan sam se osjecao nekako tjeskobno i ukoceno. Nisam imao volje za nista i preko volje sam obavio neke poslove za hokej. Tja... Kaj da vam kazem nego: „Drzite fige u cetvrtak.“ Bit ce doslovno sa stitom ili na stitu. Ah.. i to je zivot. Dat cu sve od sebe da uzivam u trenutku. Evo vec mi je bolje. |