Slomljena Srca

Da bismo se promjenili potrebno je imati pravu, živu želju da to učinimo. Potrebno je također znati što želimo promijeniti i zašto to želimo.

Želja je najvažnija. Ona koja dolazi iz dubine duše. Ona koja nas neodoljivo goni. Nećemo se promjeniti ukoliko to ne želimo čitavim svojim bićem, svim srcem, kako se to obično kaže. Promjena se neće dogoditi sve dok o njoj samo razmišljamo. Sve dok tek zamišljamo kako bi bilo lijepo da jednog lijepog dana stvari u našim životima postanu drugačije nego što su sada. Takvo razmišljanje je znak da nešto u nama hoće promjene, ali da za tu promjenu još uvijek nismo spremni. Da postoje okovi koji nas i dalje sputavaju.

Tada se treba pozabaviti upravo nedostatkom prave želje za promjenom kao najvažnijim problemom. Valja se zapitati što nas to i zašto koči, kako bismo uopć mogli krenuti dalje. Potrebno je ustanoviti što je to što želimo promjeniti, što je to čime smo kod sebe nezadovoljni. Što to sebi zamjeramo? I da li je to zaista toliko važno i tako strašno kao što nam izgleda. Ne trujemo li sebi život zbog nekih nebitnih sitnica?

Uostalom, zašto se želimo promjeniti? Što želimo postići promjenom? Zašto želimo biti drugačiji nego što jesmo? Ovo su ključna pitanja.

Ukoliko želimo sebe učiniti savršenim i superiornim bićem, samo gubimo vrijeme, samo sebe uzalud mrcvarimo jer pokušavamo nemoguće. Ukoliko se zaputimo pogrešnim pravcem, nikuda nećemo stići, ma koliko energije u to uložili. Tada nam se može učiniti da napredujemo, iako zapravo stojimo u mjestu ili idemo unazad.

Može se mijenjati puno toga, ali je jedna promjena prijelomna. Ona se prvi put odigrava kada u djetinjstvu, uslijed spleta nepovoljnih okolnosti, odbacimo sebe. I može se, ali sada u suprotnom smjeru, odigrati kasnije kada, i ako, odlučimo ponovo prihvatiti sebe, sa svim svojim nesavršenstvima, svim svojim ograničenjima, svom svojom ranjivošću.

-Josip-

Eto, budući da dugo nisam skoknuo i komentirao druge blogove, skrenuo bih vam pažnju na jednu vrlo interesantnu priču u nastavcima, naravno tiče se tematike vezane uz obitelj i slomljena srca.. Pa, imate li malo vremena, malo osjećaja, malo mogučnosti, pritiskom OVDJE skoknut ćete pročitati stvarno originalno štivo... Stvarno, i ja sam pomalo ostao iznenadjen, i naravno iščekujem nastavak...

Bez obzira koliko godina imali ili koliko smo to puta prošli, ako se spremamo za prvi izlazak s nekom osobom koja nam je simpatična, draga ili smo pak zaljubljeni u nju, uvijek smo nervozni, pitamo se kako će proći, što reći, što obući i kako se ponašati da bi i ostavili pozitivan dojam. Iako je uvijek najbolje biti ono što jesi, možda je ipak za prvi put bolje držati se određenih pravila. Evo nekoliko savjeta što napraviti na prvom sastanku, odnosno što ne napraviti…

Što odjenuti za prvi izlazak?! Mora biti nešto u čemu se osjećate dobro, ali nikako nemojte obući nešto previše izazovno. Ako znate gdje idete, odjeću ćete prilagoditi mjestu, ali ako ne znate onda je bolje obući se malo neutralnije. Ukoliko ste neodlučni, a nije vam pri ruci nitko da procjeni što vam bolje pristaje prisjetite se u čemu vam obično ljudi kažu da izgledate dobro i odjenite to.

Tema koju nikako ne smijete spominjati na prvom sastanku je brak, pa čak iako mislite da je to osoba s kojom bi odmah pristali na vjenčanje. Bez obzira što druga strana mislila o braku, to jednostavno nije tema za prvi izlazak.

Zabrana uključuje i divljenje vjenčanicama, pričanje o prekrasnom vjenčanju na kojem ste bili... Druga stvar koju ne treba spominjati su bivši partneri. Takav razgovor nikad nije dobar, ili ćete ostaviti dojam da ga još volite ili da sve uspoređujete s njim ili da ne znate čuvati privatnost i da svima pričate o svemu, a to jednostavno nitko ne voli. Tema nije dobra čak ni ukoliko se novi i bivši partner poznaju.

Pripazite da u razgovoru ne pretjerate s odobravanjem, jedno je nasmijati se na ispričan vic, ali ne morate na svaki umirati od smijeha... ili govoriti kako volite sve što on spomene, mogli bi ostaviti dojam da nemate svoje mišljenje.

Izbjegavajte ozbiljne, duboke teme, ali i velike rasprave. Takve teme su preteške i za staro društvo, a posebno za prvi izlazak. Poneki kompliment je uvijek dobar, nemojte pretjerati, ali tako ćete ipak ohrabriti drugu stranu.

Pripremite par tema o čemu biste mogli razgovarati ukoliko razgovor ne bude tečan tako da možete izbjeći neugodnu tišinu. Teme mogu biti razne, od zadnjeg koncerta na kojem ste bili, filma koji ni/ste pogledali, tv programa, sporta koji volite, voditelja koje ne volite...

Također, prije izlaska smislite gdje možete otići, ako druga strane ne bude imala prijedlog dobro je ga vi imate jer ćete se inače već na početku dovesti u situaciju da ne znate kud bi krenuli. Opustite se, uživajte i nemojte se opterećivati da li će se svaka vaša riječ krivo shvatiti. Ipak bi to trebalo biti ugodno druženje, a ne isprogramirana večer.
I na kraju, nemojte nakon prvog izlaska otići s njim doma niti ga pozvati kod vas. Bez obzira što mnogi kažu drugačije, tako započeta veza rijetko ima nastavak!

-Josip-

Korizma, dakle, nije vrijeme u kojem imamo zgodnu priliku smršavjeti, dotjerati svoj izgled ili popraviti zdravstveno stanje. Isto tako, nije nam cilj kroz odricanje uštedjeti, već ono čega se odričemo dati za potrebe onih koji nemaju. Naša djela pokore, posta i odricanja nemaju za cilj postići nagradu, nego su izraz našeg zahvalnog nasljedovanja Isusa Krista.

Korizma je vrijeme u kojem razmišljamo o “vremenu koje nam je Bog ponudio”. To je naše vrijeme. Korizma traje od Pepelnice do mise Gospodnje večere na Veliki četvrtak, dakle 40 dana, pa joj otuda i naziv četrdesetnica.
Simbolika broja 40 upućuje na četrdesetna razdoblja u povijesti spasenja.
- Izraelci su, nakon izlaska iz egipatskog ropstva, na putu prema Obećanoj zemlji proveli u pustinji 40 godina. Bilo je to vrijeme kušnje i sazrijevanja.
- Mojsije je 40 dana i noći molio i postio na brdu Sinaju, kako bi ublažio Božju srdžbu na Izraelce koji su ostavili Boga i klanjali se zlatnom teletu.
- Prorok Ilija je 40 dana putovao na Božju goru Horeb.
- Ninivljani su proglasili 40-dnevni post, obrativši se na propovijed Jo-ninu, te tako spasili grad od uništenja i propasti.
- Nakon krštenja na rijeci Jordan, Isus je proboravio 40 dana u pustinji, moleći se i posteći, te je bio kušan od Zloga.
- Nakon uskrsnuća, 40 se dana ukazivao apostolima, a potom je uzašao na nebo.

40 je biblijski broj koji označava puninu vremena, savršenstvo, postizanje cilja. Korizma želi upravo to. Pred nas stavlja konačni cilj - nebo i nebesku proslavu kod Oca. Vrijeme od 40 dana je i naše vrijeme hoda. U tom vremenu nailazimo na kušnje, pitanja, različite izazove i ponude, no to je i vrijeme koje nam nudi rast i sazrijevanje.

Dakle, komentirajte, ćega ste se Vi to odrekli u ovih 40 dana...

-Josip-

Pepelnica ili čista srijeda je prvi dan korizmenog vremena koje traje 40 dana pred Uskrs. Toga dana je
zapovijedani post i nemrs. Vjernici zakoračuju u pokorničko vrijeme molitve i posta. Unutarnju spremnost na obraćenje i vršenje dobrih djela potvrđuju i izvanjskim vidljivim znakom pepeljenja. Naime, toga dana na svetoj misi blagoslivlje se pepeo dobiven od maslinovih grančica ili grančica drugog drveća, koje su bile blagoslovljene prethodne godine na blagdan Cvjetnice.
Dok svećenik posipa svakog vjernika po glavi ili mu čini znak križa pepelom na čelu, izgovara: “Obratite se i vjerujte evanđelju”, ili “Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti”.

Pepeljanje se koristi od davnine. Kršćani koji su počinili teške grijehe, javno su izvršavali svoju pokoru. Na Pepelnicu, biskup bi blagoslovio marame za kosu, te ih posuo pepelom načinjenim od grana palmi od prethodne godine. Te marame su pokornici trebali nositi tijekom 40 dana pokore. Tada, dok su vjernici recitirali sedam pokorničkih psalama, pokornici bi bili istjerani iz crkve zbog svojih grijeha, baš kao što je Adam bio istjeran iz Raja zbog svoje neposlušnosti. Pokornici ne bi ulazili u crkvu sve do Velikog četvrtka kada bi zaslužili pomirenje nakon 40 dana pokore i sakramentalnog odrješenja. Kasnije su svi kršćani, bez obzira da li su bili javni ili skriveni pokornici, dolazili primiti pepeo zbog pobožnosti. U stara vremena, nakon pepeljanja slijedila je pokornička procesija.

Pepeo istodobno označava čovjekovu grešnost i krhkost, a kao znak pokore obilježava i tugu čovjeka
shrvana nesrećom, te patnju koja je prouzročena posljedicama grijeha.
Posipati se pepelom značilo je vršiti neku vrstu javne ispovijedi gestama i mimikom. Pepelom čovjek priznaje da je grešan, preduhitruje na taj način Božji sud i postiže Božje milosrđe.
Pepeo podsjeća čovjeka koji vjeruje u uskrsnuće da ne smije prionuti uz dobra ovoga svijeta, uz novac i vlast, kao da bi jedino ta dobra mogla dati smisao ljudskom životu.

Post se kroz povijest sastojao u lišavanju svake hrane i pića jedan ili više dana, od jednog sunčeva zalaza do drugog. Današnje vrijeme teško prihvaća i ne cijeni takav post kao duhovnu korist. Više važnosti pridaje umjerenosti u jelu i piću, što je dobro i za zdravlje.
No, postu pripada važno mjesto radi trpljenja, očišćenja, žalovanja i prošnje. Biblija ga zajedno s
molitvom i milostinjom smatra jednim od bitnih čina koji je pred Bogom izraz čovjekove poniznosti, nade i ljubavi.

-Josip-

U harmoniji zimskog pejzaža dok drveće potpomognuto vjetrom u posvemašnjem mrtvilu prirode otima svoje grane snijegu i hladnoći kao krik u tišini najavili svoj dolazak pokladnih dana. Smjestili se oni baš nekako na prijelazu iz zime u proljeće, na širokom potezu od Bogojavljenja do Pepelnice. Poziv na veselje i ludovanje poput čarolije odijeva ljudima različita lica, dopustivši svačijoj mašti da nakratko postane netko drugi. Žena prerušena u muškarca, muškarac odjeven u ženske kiklje, sakriveni pod maskama od papira samo su neki od ponuđenih likova što marširaju pozornicama sela i gradova.

Maškarati se vole mladi i stari, često prerušavanje u masku klauna.

Dakako da je seosko stanovništvo znalo prilagoditi preuzetu lepezu likova iz gradskog karnevala učinivši cjelokupni dojam skromnijim u skladu sa svojim mogućnostima. Maškare su nekad kao veća zakrabuljena družba u povorci obilazile selom, a među njima su se mogli susresti i neki danas zaboravljeni likovi. Glavni zadatak te razuzdane družbe bio je da zvonima obješenim o pojas stvaraju što veću buku, pa otud i njihov naziv zvončari ili bušari. U to veselo društvo ušetali bi i likovi konja, medvjeda, popa, suca, kuma ili kume, od kojih su neki likovi bili dio poznate fašničke svadbe. Glavna značajka seoskog lakrdijanja je kreativnost u izradi različitih maski, pri čemu je poneki detalj kupljen u gradu, pa su tako specifični gradski likovi poput maski cigana, crnaca, raznih vojničkih ili crkvenih zvanja osvanuli i u seoskom fašniku.
Pojava fašnika u hladnom, mračnom dijelu godine ima primarni cilj potjerati zle sile i udaljiti njihovo djelovanje od ljudi i njihovih domova. Neizostavno jelo o fašniku bilo je zato kiselo zelje koje je po vjerovanju ljudi imalo tu moć da ih zaštiti. Sipanjem zelja oko kuće trebalo je zmijama onemogućiti ulaz u kuću, a pranjem ili škropljenjem ruku ili nogu u rasolu zaštitit će ljude od zmijskog ugriza na polju i u šumi. Glavna ličnost fašničkog zbivanja lutka zvana Fašnik na čelu je dramatskog zapleta u kojem su prisutne i maske sudca, krvnika, branitelja i dr. Načinjena iz dronjaka i ispunjena slamom fašnička lutka svečano putuje na kolima u povorci u pratnji tužne fašnikove žene, popa i ostalih maškara koje pjevaju ili nariču. U šaljivom suđenju koje protječe kroz obračun mještana o događajima prošle godine, fašnička lutka biva osuđena i pogubljena spaljivanjem ili utapljanjem. Uništenje lutke simboličnog je značenja; pobjeda je to nad zimom punom oskudice i pakosti.

Fašničko ludovanje zasigurno je atrakcija koja je u svom hodu preživjela kroz vrijeme i ni dan danas ne gubi svoju čar. Odazvat će joj se najviše oni maleni, pridružit će se i oni stariji svi zajedno ujedinjeni u veselju, pa tako i tužnom klaunu pod njegovim kostimom srce poskakuje najavljujući skori dan kad će prva visibaba sramežljivo proviriti iz trave i najaviti dolazak proljeća.

-Josip-

Ako ste odlučili ostaviti partnera, vjerojatno vam nije lako pronaći pravi način. Olakšajte si situaciju slijedeći ove savjete:

- Ostavite na način na koji biste voljeli da vas ostave – Za nogirati nekog stvarno je teško pronaći pravi način. Najbolje zbog toga to napraviti ravnajući se prema sebi. Ostavite ga na način na koji biste ostavili sebe.

- Ne prepirite se prilikom prekida - Budete li se svađali i raspravljali prilikom prekida partneru nikad neće biti jasno jeste li ga ostavili zato što ste to htjeli od ranije ili zbog svađe. Zato nikad osobi koju želite ostaviti ne govorite kako je ona kriva, jer će tada sigurno započeti svađu, a kasnije se pokušavati pomiriti jer će misliti da je svađa uzrokovala prekid.

- Ne osjećajte se krivima – Često kada želimo prekinuti vezu sebi namećemo nepostojeću krivicu. Veze su tu da bi se prekidale, zato se zovu veze, a ne zaruke ili brak. U njima je ako niste zadovoljni i zbog najmanje sitnice dozvoljeno ostaviti partnera.

- Prije prekida na papir zapišite zbog čega prekidate vezu – I imajte to na umu, ne dopustite da vas partnerova ljepota, nježnost ili riječi odgovore od namjere. Sutra će biti još teže.

- Nikad to ne činite na javnom mjestu – Čak i ako nekoga želite potpuno poniziti ne činite to na javnom mjestu. Mogla bi se desiti kakva neočekivana situacija pa bi on mogao poniziti vas.

- Dopustite partneru da kaže što ima za reći – Ne očekujte da ćete završiti svoj monolog i da će se partner s tim mirno pomiriti. Nakon što ste vi rekli svoje, dopustite i njemu da kaže što ima. Mirno i staloženo odgovarajte na njegova pitanja.

- Možete li biti prijatelji?! – Čak ako ste i bili prijatelji prije veze, teško da ćete ostati poslije prekida. Najbolje je ne upuštati se u tu pustolovinu. Olakšat ćete i sebi i njemu.

- Ne pričajte uokolo svoju namjeru – Najgore što možete napraviti je prije nego kažete partneru da ga ostavljate tu svoju namjeru pričati prijateljima. Partner bi mogao čuti za tu vašu namjeru od drugih, a to je stvarno jadno.

- Ne odugovlačite - Što više odugovlačite prekid će biti sve teži i teži. Zamislite situaciju da se partneru nešto ružno u međuvremenu desi. Hoćete li mu reći, ma ne, ne ostavljam te zbog toga nego ja imam namjeru već duže vrijeme te ostaviti.

- Ne govorite partneru da ga još uvijek volite - Ne lažite ni njemu ni sebi, jer da ga volite ne biste ga ostavljali.

- Nemojte provocirati kako bi partner ostavio vas - Ta taktika pali, ali ne dugoročno. Budite fer. Ne otežavajte još partneru, jer ako vas ostavi u trenutku svađe, kasnije će se htjeti pomiriti jer će misliti kako će ako vam oprosti sve biti u redu.

- Budite iskreni – Nije dovoljno reći nije problem u tebi nego u meni. Objasnite zbog čega više ne želite vezu.

Ako mislite da u stvari prekidate zbog partnera, a ne zbog sebe (npr. zbog toga što on mora nešto promijeniti) niste spremni uopće na prekid i bolje umjesto prekida razgovarajte otvoreno s partnerom što vam smeta u vezi. Tužno ali istinito, prekinuti vezu želimo zaista samo ako je stvarno do nas, ako smo se ohladili, dosadilo nam je ili sl. Sve dok mislite da je problem u partneru prekid bi vas mogao povrijediti više nego njega.

-Josip-

Kada uđemo u srednje godine, većina nas ima najmanje jednog pravog prijatelja, a ako smo srdačni ili smo često mijenjali životne putove, dovoljno smo sretni da ih imamo nekoliko.
Prijateljstvo je često najranije uspostavljeni intimni odnos i od djetinjstva je izvor topline i važnosti pa do kraja života.

Naravno detalji odnosa s prijateljima se mijenjaju kako rastemo i odrastamo, ali srčanost bi trebala ostati ista. Naši najbolji prijatelji uvijek su tu uz nas, a osjećamo se kako im nesputano možemo reći sve, potpuno otkriti sebe i podijeliti naše najdublje tajne, odmoriti se kada smo umorni, zajedno proslaviti uspjehe…

Većina intimnih veza s vremena na vrijeme prolazi kroz krize, ali upravo je sposobnost prolaska kroz turbulencije osobina pravog prijateljstva.
Naši pravi prijatelji su osobe koje nas uspijevaju voljeti i ostati uz nas i kroz najteže trenutke i kroz očite promjene osobnosti, sve dok smo mi spremni isto napraviti za njih.

Uvijek bismo trebali pronaći način za prihvatiti i prigrliti razlike između naših osobnosti te ponuditi svoju potporu bez obzira na okolnosti.
Naravno prijateljstvo nikad nije jednostrano. Prijateljstvo bi trebalo dopustiti i jednoj i drugoj osobi da bude točno ono što žele u danom trenutku i dopustit promjenu kakvu druga osoba želi.

U većini slučajeva najbolji prijatelji su poput obitelji, ali često su i članovi obitelji najbolji prijatelji u kojima možemo potražiti najveću potporu. Znamo da će ostati uz nas nevažno kamo nas vodio naš osobni put.
Možda se s našim najboljim prijateljem čujemo svaki dan, a možda nismo razgovarali i godinama, ali i dalje znamo da su veze između nas toliko jake i da će u slučaju potrebe on biti tu za nas.

Pravo prijateljstvo je teško izgraditi, a još teže ga očuvati. Ono se temelji na bezuvjetnoj iskrenosti i ne može se razviti ukoliko postoji i najmanje pretvaranje ili želja za osobnim probitkom.

-Josip-

Valentinovo nije samo dan zaljubljenih već i dan ljubavi i poštovanja prema nama dragim osobama.
No, jeste li se upitali zašto se uopće slavi Valentinovo??

Povijest Valentinova ogrnuta je misterijom. Postoje razna objašnjenja o nastanku ovog blagdana, a većina njih povezana je sa imenom Sv. Valentina.

Prema legendi, Valentin je bio vrlo poštovan svećenik koji je živio u 3. stoljeću u Rimskom carstvu. Tada je na vlasti bio car Claudius II, koji je zaključio da su neoženjeni muškarci puno bolji vojnici od onih koji imaju supruge i djecu. Stoga je car zabranio da se mladi muškarci žene.
Ovu su odluku poštivali svi svećenici, ali Valentin se nije sa time slagao i potajno je nastavio vjenčavati mlade ljude.

Kada je car otkrio što je Valentin učinio, naredio je da ga se pogubi. Valentin je pogubljen na dan 14. veljače. Nedugo nakon njegove smrti proglašen je svecem, a papa Gelasius je godine 496. proglasio 14. veljače danom Sv. Valentina, zaštitnika zaljubljenih.

Prema jednoj legendi, Valentin je bio taj koji je poslao prvu Valentinsku poruku. Naime, legenda kaže da se Valentin u vrijeme kada je bio u zatvoru zaljubio u mladu djevojku koja ga je posjećivala, a koja je možda bila kćer jednog od tamničara. Valentin je navodno prije svoje smrti ovoj djevojci napisao pismo koje je potpisao "od tvoga Valentina" što je izraz koji se danas često upisuje na Valentinske čestitke.

Danas Valentinovo nije samo dan zaljubljenih već i dan ljubavi i poštovanja prema nama dragim osobama. Tradicionalno se na Valentinovo daruju cvijeće, slatkiši i čestitke.

Zato budite sretni i poklonite ljubav vašem partneru taj dan.. Svima skupa želim puno ljubavi i sreće na taj dan...Dan zaljubljenih!!!

-Josip-

Eto par savjeta kako da uljepšate svoje (i ne samo svoje) Valentinovo...

- Kupite čestitku. No, ne zaboravite da je kupnja čestitke samo početak. Važnije je ono što ćete unutra napisati. Iskoristite ovu priliku da pokažete partneru zašto vam je toliko stalo do njega, što vam se najviše sviđa na njemu i koliko cijenite vašu vezu.

- Najlakše je kupiti nešto univerzalno što svima odgovara, kao što je bombonijera ili cvijeće, no pokušajte napraviti nešto drugačije i što će stvarno oduševiti vašeg partnera. Kod izbora poklona dobro razmislite što vaš partner voli i što ga posebno veseli pa mu to i priuštite.

- Darovi jesu lijepi, ali doživljaji su pamtljiviji. Organizirajte dan po partnerovom ukusu. Vodite ga na mjesta koja voli i tako ćete mu na najljepši način pokazati koliko ga vi volite.

- Planirajte i jedno posebno iznenađenje. Bitno je da odmah ujutro napomenete da će biti iznenađenje. Tako će vaš partner cijeli dan razmišljati o tome i znatiželjno iščekivati. To ne mora biti ništa skupo. Može čak biti i večera uz svijeće. Samo neka je nešto što neće moći predvidjeti.

- Ako želite da vam taj dan bude posebno romantičan onda ćete se morati posebno potruditi i oko okruženja. Prigušite svjetla, upalite mirisne svijeće, pustite laganu muziku… Morate na sve misliti.

- Već unaprijed razgovarajte s partnerom. Što on očekuje i želi li uopće da zajedno proslavite taj dan?! Neki ljudi jednostavno to ne vole i ništa nećete moći napraviti da mu ugodite. No, ako vidite da mu je stalo, onda se vrijedi potruditi.

- Nikako nemojte razgovarati o poslu i problemima. Pričajte samo o laganim temama i uživajte u opuštenoj atmosferi. Pokažite partneru koliko vam je stalo. Današnji dan sigurno nije za prekrivanje i potiskivanje osjećaja.

- Ako već unaprijed planirate zajednički život, zajedno postati skrbnici psa ili možda zaručiti se, onda to napravite na taj dan. Produbite svoju ljubav i ovaj dan će vam ostati u pamćenju dugo vremena.

- Ništa nije toliko romantično kao što je dijeljenje večere ili čak deserta. Uživajte zajedno u hrani koju volite i ljubavne iskre će se rasplamsati.

- Valentinovo je pravi dan da zajedno porazgovarate o vašoj vezi. Sjetite se svih lijepih stvari koje su vam se dogodile zajedno i maštajte o onome što bi se trebalo dogoditi u budućnosti. Podsjetite se zašto ste zajedno i zašto se volite. Uživajte u svakom zajednički provedenom trenutku.

Naravno, ako to imate s kime podijeliti.
Zato zapamtite: Srce vidi ono što oko ne može...

-Josip-

Povjerenje je osnova svakog dobrog odnosa. Tamo gdje nema povjerenja, ljudski odnos se pretvara u međusobno mrcvarenje i iscrpljujuću, uništavajuću borbu za prevagu. Kome se ne vjeruje, taj se mora pobjediti kako bi se držao pod kontrolom.

Sa dobrim ili lošim razlozima, događa nam se da ne vjerujemo u dobre namjere ili sposobnost onih s kojima smo bliže ili dalje povezani. Onih s kojima živimo, s kojima se družimo, s kojima radimo. Ili onih čije usluge koristimo, kao što su liječnici, profesori, majstori...
Naše povjerenje se često koleba. Tako nam se ista osoba može na tren učiniti dostojnom potpunog povjerenja, a drugi tren krajnjeg nepovjerenja. Tada dolazimo do gorkog zaključka da sa ljudima nikad ne znamo na čemu smo, jer se pretvaraju da su ono što zapravo nisu.

Stvar je, međutim, u nama, ne u drugima.

Nesreća je što ljude rijetko vidimo onakvim kakvim zaista jesu, već ih procjenjujemo polazeći od osobnih slabosti, potreba, nada i strahova.
Teško odolijevamo iskušenju da u drugima pronalazimo, i preuveličavamo, osobne mane. Prirodno je da zatim ne vjerujemo bićima stvorenih od samih slabosti.
Ili ih, projecirajući vlastitu potrebu za nadmoći i savršenstvom, doživljavamo kao viša bića. Kada se, što je neminovno, suočimo sa njihovim nedostacima, ruši se naše povjerenje zajedno sa slikom koju smo o njima stvorili.

Ukoliko gajimo brojne i neosnovane, iako najčešće nesvjesne zahtjeve, lako ćemo se osjetiti uskraćenim i izigranim, jer nam nije dano onoliko koliko smatramo da nam pripada, niti nam je priznat onaj značaj koji sebi pridajemo. Strah da će biti osujećeni naši neopravdani zahtjevi rađa jednu opću i oštru neobzirnost.
Da bismo vjerovali drugima, bitno je da ih prihvatimo onakvima kakvi jesu i da od njih ne tražimo ono što nam ne pripada ili ono što nam ne mogu pružiti. Recimo, ničije nam poštovanje ne može nadoknaditi manjak samopoštovanja.
Što više očekujemo od drugih, to ćemo prema njima biti neobzirniji. Što smo neobzirniji, to će naši odnosi biti gori.

Ali, nemoguće je vjerovati drugima, ako ne vjerujemo sebi. Nemoguće je prihvatiti druge, ako ne prihvaćamo sebe. Tko nema povjerenja u sebe, neće imati povjerenja ni u koga.

-Josip-

Bez obzira koliko imali uspješnu karijeru većina ljudi će reći da im je ljubav najvažnija stvar na svijetu. Zbog čega onda sve više raste broj samaca ako još uvijek jednako želimo pronaći pravu ljubav, kao i prije pedesetak godina kad je ostati neoženjen bila prava rijetkost?!

Objašnjenje da je danas mnogo teže zadovoljiti nečije kriterije upotpunjuje se dodatkom kako je život danas tako organiziran da jednostavno nemamo priliku upoznati potencijalne partnere.
Dok, što se tiče visokih kriterija i očekivanja smatram da su oni subjektivni i vjerojatno netko nikad ne bi bio zaista sretan ako bi pristao na nekoga tko ne ispunjava njegova očekivanja.

Zato za početak razmislite kolika je mogućnost upoznavanja partnera nastavite li s dosadašnjim navikama i načinom života.
Savršenog momka sigurno nećete upoznati na poslu ako ured dijelite s tri kolegice i jednim oženjenim kolegom. Zato, pauzu iskoristite za odlazak u obližnji kafić, sendvič pojedite na klupici u parku. Tamo su vam veće šanse.

Druga mogućnost upoznavanja partnera za vrijeme radnog vremena je na internetu. Jeste li skeptični prema web stranicama koje nude «usluge» spajanja? Otvorite se novim idejama. Takve stranice nude mogućnost spajanja partnera po određenim karakteristikama. Tako unaprijed možete saznati čime se partner bavi, koju hranu voli, na kakva mjesta izlazi i sl.
O Internet vezama postoje i knjige iz koje možete dosta pametnog saznati. Knjige sugeriraju da će biti mnogo promašaja, lažnih predstavljanja, zavaravanja, iskrivljivanja istine… Ali ne moraju svi članovi takve internet stranice biti pošteni… Vama je dovoljan samo jedan ili jedna prava.

Zatim želite li naći partnera morate se aktivirati i na drugim područjima. Upišite tečajeve, škole, pridružite se volonterskim organizacijama, političkim strankama, nevladinim organizacijama, redovito odlazite u crkvu ili neka druga vjerska okupljališta. Pri tome je važno izbjegavati tipične muške ili ženske organizacije. Novu djevojku gotovo sigurno nećete upoznati na malom nogometu.

I još malo statistike za kraj:
Ako imate 20god. šanse da ćete se oženiti/udati su vam veće od 90%. Onima od 30 – 35 godina oko 60%, 35- 40 oko 30%. S tim da žena iznad 45 godina nema gotovo nikakvih statističkih šansi da se uda.
Zanimljivo je da statistike kažu da su veće šanse da se razvedena žena iznad 40 godina ponovno uda nego ona koja se nije udavala, njihove su šanse naime 35%.

-Josip-

-Vodite dnevnik partnerovih aktivnosti. Zapišite vrijeme, imena mjesta i druge ljude upletene u partnerove aktivnosti, izlike koje vam je dao i sl. Taj dnevnik je vrijedan jer ćete moći uvijek usporediti što vam je rekao s telefonskim računima, izvješćima s kreditne kartice, razgovorima s drugim ljudima. Partner će vjerojatno mijenjati svoju priču ili dovoditi u pitanje vaša sjećanja, zbog toga su zabilješke nužne.

-Pratite telefonske pozive, bilježite vrijeme i brojeve.

-Planirajte iznenadne posjete na posao, dođite kući u neočekivano vrijeme ili objavite kako ćete raditi do kasno, a zatim dođite kući ranije.

-Ako možete uvijek tražite potpuni ispis suprugovog telefonskog računa. Obratite pažnju na neuobičajenu količinu telefonskih poziva na neki broj. Provjerite čiji je. Ne oslanjajte se na imena upisana u telefonski imenik, provjeravajte brojeve, jer često se ispod imena prijatelja kriju brojevi ljubavnika ili ljubavnica.

-Nikad ništa ne pitajte partnera, sve dok niste sigurni, imate neosporive dokaze i znate što ćete učiniti. Neke dokaze sačuvajte za kraj. Partner će vas započeti ispitivati kako bi vidio koliko točno znate.

Prije svakog suočavanja partnera sa svojim optužbama morate znati što ćete učiniti. Što ćete učiniti ako prizna? Ako ne prizna?

Ako znate da ćete preći preko toga, a da će se partner ponovno uplesti u takvu situaciju onda ga nemojte bezvezno opterećivati i kreirati napete i neugodne situacije.

-Josip-