U harmoniji zimskog pejzaža dok drveće potpomognuto vjetrom u posvemašnjem mrtvilu prirode otima svoje grane snijegu i hladnoći kao krik u tišini najavili svoj dolazak pokladnih dana. Smjestili se oni baš nekako na prijelazu iz zime u proljeće, na širokom potezu od Bogojavljenja do Pepelnice. Poziv na veselje i ludovanje poput čarolije odijeva ljudima različita lica, dopustivši svačijoj mašti da nakratko postane netko drugi. Žena prerušena u muškarca, muškarac odjeven u ženske kiklje, sakriveni pod maskama od papira samo su neki od ponuđenih likova što marširaju pozornicama sela i gradova.
Maškarati se vole mladi i stari, često prerušavanje u masku klauna.
Dakako da je seosko stanovništvo znalo prilagoditi preuzetu lepezu likova iz gradskog karnevala učinivši cjelokupni dojam skromnijim u skladu sa svojim mogućnostima. Maškare su nekad kao veća zakrabuljena družba u povorci obilazile selom, a među njima su se mogli susresti i neki danas zaboravljeni likovi. Glavni zadatak te razuzdane družbe bio je da zvonima obješenim o pojas stvaraju što veću buku, pa otud i njihov naziv zvončari ili bušari. U to veselo društvo ušetali bi i likovi konja, medvjeda, popa, suca, kuma ili kume, od kojih su neki likovi bili dio poznate fašničke svadbe. Glavna značajka seoskog lakrdijanja je kreativnost u izradi različitih maski, pri čemu je poneki detalj kupljen u gradu, pa su tako specifični gradski likovi poput maski cigana, crnaca, raznih vojničkih ili crkvenih zvanja osvanuli i u seoskom fašniku.
Pojava fašnika u hladnom, mračnom dijelu godine ima primarni cilj potjerati zle sile i udaljiti njihovo djelovanje od ljudi i njihovih domova. Neizostavno jelo o fašniku bilo je zato kiselo zelje koje je po vjerovanju ljudi imalo tu moć da ih zaštiti. Sipanjem zelja oko kuće trebalo je zmijama onemogućiti ulaz u kuću, a pranjem ili škropljenjem ruku ili nogu u rasolu zaštitit će ljude od zmijskog ugriza na polju i u šumi. Glavna ličnost fašničkog zbivanja lutka zvana Fašnik na čelu je dramatskog zapleta u kojem su prisutne i maske sudca, krvnika, branitelja i dr. Načinjena iz dronjaka i ispunjena slamom fašnička lutka svečano putuje na kolima u povorci u pratnji tužne fašnikove žene, popa i ostalih maškara koje pjevaju ili nariču. U šaljivom suđenju koje protječe kroz obračun mještana o događajima prošle godine, fašnička lutka biva osuđena i pogubljena spaljivanjem ili utapljanjem. Uništenje lutke simboličnog je značenja; pobjeda je to nad zimom punom oskudice i pakosti.
Fašničko ludovanje zasigurno je atrakcija koja je u svom hodu preživjela kroz vrijeme i ni dan danas ne gubi svoju čar. Odazvat će joj se najviše oni maleni, pridružit će se i oni stariji svi zajedno ujedinjeni u veselju, pa tako i tužnom klaunu pod njegovim kostimom srce poskakuje najavljujući skori dan kad će prva visibaba sramežljivo proviriti iz trave i najaviti dolazak proljeća.
-Josip-
Post je objavljen 20.02.2007. u 17:20 sati.