Pepelnica ili čista srijeda je prvi dan korizmenog vremena koje traje 40 dana pred Uskrs. Toga dana je
zapovijedani post i nemrs. Vjernici zakoračuju u pokorničko vrijeme molitve i posta. Unutarnju spremnost na obraćenje i vršenje dobrih djela potvrđuju i izvanjskim vidljivim znakom pepeljenja. Naime, toga dana na svetoj misi blagoslivlje se pepeo dobiven od maslinovih grančica ili grančica drugog drveća, koje su bile blagoslovljene prethodne godine na blagdan Cvjetnice.
Dok svećenik posipa svakog vjernika po glavi ili mu čini znak križa pepelom na čelu, izgovara: “Obratite se i vjerujte evanđelju”, ili “Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti”.
Pepeljanje se koristi od davnine. Kršćani koji su počinili teške grijehe, javno su izvršavali svoju pokoru. Na Pepelnicu, biskup bi blagoslovio marame za kosu, te ih posuo pepelom načinjenim od grana palmi od prethodne godine. Te marame su pokornici trebali nositi tijekom 40 dana pokore. Tada, dok su vjernici recitirali sedam pokorničkih psalama, pokornici bi bili istjerani iz crkve zbog svojih grijeha, baš kao što je Adam bio istjeran iz Raja zbog svoje neposlušnosti. Pokornici ne bi ulazili u crkvu sve do Velikog četvrtka kada bi zaslužili pomirenje nakon 40 dana pokore i sakramentalnog odrješenja. Kasnije su svi kršćani, bez obzira da li su bili javni ili skriveni pokornici, dolazili primiti pepeo zbog pobožnosti. U stara vremena, nakon pepeljanja slijedila je pokornička procesija.
Pepeo istodobno označava čovjekovu grešnost i krhkost, a kao znak pokore obilježava i tugu čovjeka
shrvana nesrećom, te patnju koja je prouzročena posljedicama grijeha.
Posipati se pepelom značilo je vršiti neku vrstu javne ispovijedi gestama i mimikom. Pepelom čovjek priznaje da je grešan, preduhitruje na taj način Božji sud i postiže Božje milosrđe.
Pepeo podsjeća čovjeka koji vjeruje u uskrsnuće da ne smije prionuti uz dobra ovoga svijeta, uz novac i vlast, kao da bi jedino ta dobra mogla dati smisao ljudskom životu.
Post se kroz povijest sastojao u lišavanju svake hrane i pića jedan ili više dana, od jednog sunčeva zalaza do drugog. Današnje vrijeme teško prihvaća i ne cijeni takav post kao duhovnu korist. Više važnosti pridaje umjerenosti u jelu i piću, što je dobro i za zdravlje.
No, postu pripada važno mjesto radi trpljenja, očišćenja, žalovanja i prošnje. Biblija ga zajedno s
molitvom i milostinjom smatra jednim od bitnih čina koji je pred Bogom izraz čovjekove poniznosti, nade i ljubavi.
-Josip-
Post je objavljen 21.02.2007. u 10:23 sati.