Slomljena Srca

Pomažete li u prekrivanju nevjere?
Sumnja je vrlo snažna emocija i teško ju je sakrit. Slična je ljubomori. Pojedinac koji sumnja u partnera odašilje signale o svojim sumnjama konstantno motreći partnera i njegovo ponašanje. Naravno ako partner koji vara detektira sumnju, više će se truditi prekriti. Svoje ponašanje će prilagoditi i sakriti sve očitije tragove nevjere.
Pojednostavljeno, sumnjičavi partner pomaže onome koji vara. Ako partneru pokažete signale sumnje biti će mnogo teže otkriti istinu.
U svakom slučaju osobe koje varaju su u prednosti – i sumnja i povjerenje rade u njihovu korist.

Vara li me partner?
Ako sumnjate da vas partner vara nemojte ništa poduzimati dok se ne uvjerite u to, dok ne pronađete čvrste dokaze.
I dok je u svakoj vezi korisno s partnerom razgovarati o problemima, kada se radi p prevari to nije slučaj. Osoba nikad neće priznati prevaru, osim ako je suočena s čvrstim dokazima. Nikad od partnera nemojte tražiti priznanje na temelju sumnji.
Čak i kada su suočeni s čvrstim dokazima neki partneri će i dalje lagati. Iako postoje mnogi trikovi za zbližavanje partnera ili za otvoreniju komunikaciju, kod prevare oni ne vrijede.
Unatoč tim problemima postoji nekoliko praktičnih metoda pomoću kojih možete otkriti.
Sve takve metode oslanjaju se na istraživanje i pažljivo promatranje. Naravno, neke od njih su neetične ako se vaše sumnje pokažu neopravdanima, ali su vrlo učinkovite.

Slučajna saznanja
U većini slučajeva prevara se otkriva sasvim slučajno. Muž dolazi kući ranije s posla, treća osoba sasvim slučajno otkriva istinu ne znajući s kim razgovara, partner zabunom šalje mail i sl.

Promatranje partnera
Praćenje partnera je vjerojatno najučinkovitiji i najpouzdaniji način za otkriti istinu bez njegovog znanja ili pitanja. Međutim špijuniranje partnera može uzrokovati i probleme. Je li etično uhoditi nekoga?! S druge strane ako stvarno želite otkriti istinu kako to učiniti?

-Josip-

Uhvatiti nevjernog partnera u prevari ili uopće saznati da vas vara vrlo je teško zbog toga što „prevaranti“ imaju prednost kada se radi o nevjeri. Većina prevara prođe neopaženo i nedokazano, zbog toga što „pravila igre“ idu u korist onih koji varaju.

Zbog čega prevara prolazi nezamijećeno?
Većina ljudi ima želju i potrebu vjerovati onome što ima partner govori. Povjerenje u partnera kreira osjećaj sigurnosti i ugode. Nitko ne želi zaista misliti kako mu možda partner laže, posebno kada se radi o vjernosti.
U stvari, neki se ljudi se dosta trude kako ne bi vidjeli partnerovu prevaru, jer znaju da bi im istina bila mnogo bolnija od neznanja. To objašnjava zbog čega uglavnom supruga ili suprug zadnji saznaju, čak i kada je svima drugima nevjernost očita, jer je to saznanje njima i najbolnije.
Naravno partner koji vara gradi sebi prednost iz ovoga. On koristi želju za povjerenjem drugog partnera i govori mu točno ono što zna da želi čuti (npr. Nikad te ne bi varao“).

Znakovi da vas partner vara
Partner koji vara ne samo da iskorištava partnerovu želju za povjerenjem, nego se i trudi prekriti sve znakove prevare.
Znakovi prevare dosta variraju od situacije do situacije i od veze do veze, tako da je nemoguće načiniti listu znakova koji bi vas trebali upozoriti da vas partner vara. A takvi popisi često znaju biti i kontraproduktivni.

Uzmimo npr. signal koji se najčešće navodi – iznenadna promjena partnerovog ponašanja. Je li se vaš suprug iznenada odlučio na dijetu? To može biti signal nevjere, ali može biti i zbog drugih razloga. Možda partnerovo iznenadno zanimanje za tjelovježbu i dijete je povezano s uviđanjem prednosti koje će imati od zdravijeg načina života.

Nadalje, traženje signala nevjere često i zavarava sumnjičavog partnera. Na primjer, briše li partner povijest poziva nakon svakog telefonskog razgovora? Ovakav ili slični postupci čine drugog partnera anksioznim i potiču sumnjičavost. I naravno na taj način olakšavaju partneru koji vara…

-Josip-

U ljudskoj prirodi je natjecanje i uspoređivanje, pa iako znamo da smo jedinstveni, da jednostavno ne postoji još jedna osoba s istim karakteristikama, svi se ponekad volimo usporediti s drugima.
Uspoređivanje shvaćamo kao jedan od načina procjene kvaliteta koje imamo. Posebno mislimo li kako imamo neke osobine bolje od drugih ljudi ili nešto što oni žele. Isto tako uspoređujemo se i s onima koji su bolji od nas kako bismo procijenili put do napretka.

Međutim, uspoređivanje bismo trebali svesti na najmanju razinu ili ga, ukoliko možemo, potpuno izbaciti. Već smo rekli da nitko nije jednak kao mi, što znači da smo neusporedivi. Potpuno je nemoguće i besmisleno uspoređivati npr. cvijeće i automobile. Tko ima više kvaliteta? Tko je korisniji? Što biste radije kupili? Zašto je cvijeće jeftinije, a automobil skuplji. Kada bi cvijeće možda naraslo malo više i dobilo noge bi li i ono moglo prevoziti ljude? Ili kada bi automobil umjesto motora imao klorofil bi li mogao proizvoditi kisik? Možda bi, možda ne bi, ali zbog toga postoje i cvijeće i automobili. Treba nam i jedno i drugo.

Ponekad je mnogo lakše gledati u druge nego u sebe. Lakše je napraviti procjenu drugoga nego nas samih. Teško je prepoznati svoje kvalitete i prepoznati našu osobnu svrhu. U stvari, potrebno je mnogo više hrabrosti za usmjeravanje pogleda na sebe, te mjerenje osobnih standarda ili ispitivanje naših potencijala.
Svatko od nas ima poseban dar i svatko je na zemlji zbog nekog vrlo posebnog razloga. Svatko ima svoju životnu svrhu koju bi trebao ispuniti, a s tom životnom svrhom dolaze i lekcije koje moramo naučiti kao i okolnosti kroz koje moramo proći.

Kako bismo mogli uspoređivati svoj život s drugim ljudima ako je naša npr. životna svrha odgojiti djecu, a tuđa otputovati u svemir…
U stvari nemamo pojma što netko drugi želi, koji je njegov cilj, svrha, a ni mogućnosti, a opet se tako rado uspoređujemo.
Umjesto uspoređivanja pokušajte prihvatiti sebe, cijeniti posebne talente i kvalitete koje imate i pokušajte shvatiti kako svaka osoba ide svojim putem, ponekad se naši putovi ukrštavaju, isprepliću, ali nikad to ne postaje jedan te isti put.

Razumijevanje sebe, svojih potreba i talenata izvući će ono najbolje iz nas. Beznačajno uspoređivanje može nas samo usporiti na putu prema ostvarenju naših potreba. Uspoređivanjem trošite energiju na ono što vam u stvari nije važno umjesto na ono zbog čega ste tu.

-Josip-

Ljudi se često ljute na sebe zbog svoje sputanosti. Htjeli bi učiniti ovo ili ono, ali jednostavno ne mogu, kao da ih je okovala neka moćna, a nevidljiva sila. Rijetko, međutim, pokušavaju potražiti prave uzroke svojih inhibicija, prave razloge onoga što im podrezuje krila.

U želji da pobijede sputanost, ljudi sebi često izdaju zapovijedi – uradit ćeš to i to, postupit ćeš tako i tako. Zapovjedi ostaju neispunjene, zbog čega onda čovjek sebe dodatno prezire kao slabića. Zapovjedi te vrste, međutim, ne mogu biti izvršene jer im se protivi nešto duboko u nama. Ne možemo se osloboditi svojih inhibicija a da se ne pozabavimo onim što ih stvara. Ne možemo promijeniti ovaj ili onaj vid svog ponašanja a da ne promijenimo sebe. Čovjek nije samo zbroj nepovezanih postupaka, emocija i stavova. Čovjek je cjelina (čak i onda kada je unutar sebe duboko podijeljen), koja se prikazuje u svakom njegovom činu, osjećaju, mišljenju.

Što leži u osnovi naših sputavanja?

To je strah. Strah od ponižavajućeg iskustva koje očekujemo i koje želimo izbjeći. Različite osobe doživljavaju različite stvari kao ponižavajuće.
Osoba će se osjetiti poniženom ako je prekršila neki svoj unutarnji tabu, kojim se ponosi. Nema općeg pravila što je za koga tabu. Svatko ima neke svoje zabrane koje mu pomažu da se osjeća superiornim u odnosu na sav ostali svijet. Netko će se, recimo, osjetiti poniženim ako se prepusti osjećajima jer ih smatra nedostojnim predstave o čvrstom, racionalnom biću, koju gaji o sebi. Netko će se osjetiti poniženim ako mora učiti jer učenje ruši njegovu pretenziju na već dosegnuto sveznanje. I tako dalje. Bezbroj je tabua te vrste, koje lakše prepoznajemo kod drugih nego kod sebe.

Nisu samo prekršeni tabui izvor poniženja. Poniženje je povezano sa porazom. Kao i kada je riječ o tabuima, različiti ljudi kao poraz doživljavaju različite stvari.

Netko će, na primjer, izbjegavati takmičenje kako se ne bi pokazalo da ipak nije najbolji, iako je mislio da je. Netko će se bojati prići osobi koja ga privlači, kako ne bi stavio na probu svoju navodnu neodoljivost. Svatko može lako zamisliti mnogo sličnih situacija.

Najopćenitije gledano, poraz je neuspjeh da ostvarimo osobne iluzije. To je suočavanje sa činjenicom da nismo ono što mislimo da bi morali biti. Što je osoba umišljenija, više je toga što će doživljavati kao nepodnošljiv poraz. Što se više pribojava mogućih poraza, to će biti sputanija. Da bismo se riješili svoje sputanosti, najvažnije je da promijenimo svoj odnos prema sebi.

-Josip-

Osjećate li svakodnevni stres? Previše stvari morate obaviti, a imate premalo vremena? Čini vam se da biste mogli eksplodirati?

Možda se čini nemogućim, ali možete naučiti živjeti bez stresa jednostavno slušajući se. Ne slušajući druge, nego slušajući sebe. Slušajte kakve zahtjeve stavljate pred sebe i što je važnije slušajte način na koji ih govorite.

Većina ljudi uopće ne polaže nikakvu pažnju na način razgovora sa samima sobom. Prema drugima su ljubazni, a prema sebi se ponašaju kao zapovjednici. To je zbog toga što nam nikad nitko nije ukazao na važnost razgovora sa samima sobom, te koliko on utječe na naše zadovoljstvo, ali i razinu stresa u životu. Doslovno možete potpuno eliminirati stres, promijenite li način na koji razgovarate sa sobom.
Vjerojatno kao i većina drugih ljudi sebi ste postavili previše zahtjeva, a postavljajući zahtjeve i sami sebi stavljate pritisak njihovog ostvarenja što direktno vodi do stresa.

Kada ponovno sami sebi postavite neki zahtjev, nakon njega postavite i rečenicu „što ako ne?“. Na taj način ćete uvidjeti da se ništa strašno neće dogoditi ako i ne ispunite taj zadatak. Često će odgovor na takvo pitanje biti samo: „to bi bila katastrofa“. Zbog čega? Ne razradite li odgovor on će u vama proizvesti još više stresa.
Morali biste iz svoje glave potpuno izbaciti izjave tipa - moram. Njih zamijenite s –trebam ili želim.

Nakon toga, ako nešto ne bude išlo prema vašim željama, zamijenite miso – katastrofa, u jednostavno – nije dobro. Jer svaku katastrofu ćete teško podnijeti, a kada nešto nije dobro, to se može riješiti.

Što ako danas ne stignete u banku? Što ako zakasnite 5 minuta po dijete? Naravno da to nije nešto što biste željeli, možda će to i imati posljedice koje neće biti dobre, ali hoće li proizvesti zaista katastrofu koju nećete moći podnijeti?!
Zapamtite da se katastrofalne stvari neće dogoditi samo zbog toga što niste stigli napraviti sve što ste željeli. Katastrofe se najčešće dešavaju zbog više sile, a na nju ne možete utjecati.

Često stres uzrokuje i rečenica „ne mogu to podnijeti… to je..“. Možda vam se neće sviđati rezultati ako stvari ne krenu po vašim željama, ali vjerujte, možete to podnijeti.

Za promjenu razgovora sa samima sobom trebat će vam dosta vježbe. Ne očekujte da će se promjene dogoditi preko noći, poput čarolije. Svakodnevno morate obratiti pažnju kako razgovarate sa sobom, slušajte svoje izjave i izbacite „moram“ rečenice.

-Josip-

Vizija

Jednoga jutra godine neke
Otvorit ću oči začuđeno, smjelo,
A sunce će nježno milovati mi lice.
Pogledat ću sretno u svoj komad neba
I osmjehom pozdraviti sunce na prozoru.

Jednoga dana godine neke
Nasmiješena i mirna šetat ću poljem,
Brati rosno cvijeće kraj neke šume.
Slušat ću ptice što život slave
I bit ću sretna što sam tu.

Jedne večeri godine neke
Sklupčat ću se tiho u nečijem naručju
I slušati muziku srca samo za mene.
Bit ću sretna zbog toplog poljupca,
Zbog ruku koje miluju i vole.

Jednog jutra godine neke,
Jednog dana godine neke,
Jedne večeri godine neke
Nadam se………………

Broj razvoda u Hrvatskoj iz godine u godinu raste. Iako većina ljudi ne želi o razvodu razmišljati, niti sklapa s tom pretpostavkom brak, činjenica je da se sve veći broj brakova raspada. Nemojte unaprijed reći, razvod je nešto što se dešava ali sigurno neće meni.

Jer sigurno nećete ga izbjeći ako o njemu ne razmišljate. Svi voze auto i imaju auto-osiguranje, iako ne idu na cestu s namjerom da se sudare. No, kad je riječ o osjećajima, ljubavi ili zaljubljenosti, drugačije se gleda. Tako ako netko i spomene ovakvu temu nazivamo ga skeptikom ili osobom koja ne zna što je prava ljubav.

Kako god bilo, ne možete se osloniti samo na sreću, jer iako u našem Zakonu piše drugačije, činjenica je da smo mi još uvijek u muškom društvu i da žena češće izvlači deblji kraj... Ako nemate nekakav dogovor, bilo što dokazati na sudu nije lako, sudski procesi traju dugo, a danas se mnoge žene bore i za minimalnu alimentaciju koju im bivši muževi uskraćuju. Da ne spominjemo da se alimentacija određuje prema njegovim prijavljenim a ne stvarnim prihodima. Iz zakona smo vam izvadili ono osnovno što obvezno morate znati.
Što se tiče imovinsko pravnih odnosa, po Zakonu, s brakom je izjednačena i izvanbračna zajednica koja je trajala dulje vrijeme (tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno dijete).

Po Zakonu bračni partneri mogu imati vlastitu imovinu i bračnu stečevinu.
Bračna stečevina je ona imovina koja je stečena u braku ili potječe iz te imovine. Oni su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili. Također, u bračnu imovinu spada i dobitak od igara na sreću. Dok, recimo, autorsko djelo je vlastita imovina onog bračnog partnera koji ga je stvorio, ali je imovinska korist od autorskog prava bračna stečevina.

Imovina koju je bračni partner imao u trenutku sklapanju braka ostaje njegova imovina. Međutim, to je već problematičnije dokazati ako u braku prodate tu imovinu i uložite u nešto novo, zajedničko. Isto tako, osobna imovina je i ono što je stečeno u braku, ali na drugačijoj osnovi kao nasljedstvom, darovanjem...

Zakon dozvoljava da se ti odnosi urede drugačije bračnim ugovorom koji se može sklopiti prije braka, ali i u braku. On mora biti u pisanom obliku i ovjeren. Kod nas je to još uvijek rijedak slučaj, u pravilu svi misle da je to rezervirano samo za iznimno bogate ljude, a ne za obične smrtnike. Također, uvijek je prisutan strah da bi takav prijedlog mogao izazvati nepovjerenje kod partnera i u startu stvoriti probleme. Ali tanka je granica između ljubavi i mržnje, kad se ljudi razvode onda većina stvari nije logična, a često se i na razne načine pokušava povrijediti partnera.
Ako nećete predbračni ugovor, obratite pažnju na neke stvari, ne morate cjepidlačiti, ali ipak nemojte dozvoliti da sve ono što je nekad bilo vaše postane zajedničko, a što je bilo njegovo i dalje ostane njegovo. Česta situacija je da dođete u njegov stan, plaćate otkup ili kredit, godinama ulažete u njega, obnavljate ga, sređujete, naravno skupa, i na kraju to je i dalje njegov stan.

Ne savjetujemo vam da panično razmišljate o razvodu ili podjeli imovine, samo predlažemo da se malo raspitate i osigurate sebi koliko toliko pristojne uvjete života i u slučaju razvoda. Jer ako vam se desi da nakon godina braka ostanete bez ljubavi svog života udarac će biti puno veći ako ostanete i bez krova nad glavom i doslovno istjerani na ulicu. Znate kako se kaže: «Čist račun duga ljubav!» Kad bolje razmislite ima tu nešto.

-Josip-

Ima mnogo ljubavnih razočaranja, jer se od ljubavi očekuje više nego što može dati. Zato tako često početni zanos zamjenjuje osjećaj da to ipak nije ono pravo, ono što se žarko željelo. Zato neki rezignirano zaključuju da ljubavi i nema, dok drugi idu iz odnosa u odnos, uzaludno tragajući za istinskom ljubavlju.
U početnom ljubavnom zanosu se budi nada da će očekivanja biti ispunjena. Razočaranje i hlađenje nastupaju kada se suočimo sa činjenicom da od toga nema ništa.

Što sve ljubav ne može pružiti a vrlo često se očekuje?

Ljubav ne može povratiti izgubljeno samopouzdanje. Zahtjevamo od voljene osobe da vjeruje u nas kako bismo, posrednim putem, povjerovali u sebe same. Uzalud, naravno. Naše samopouzdanje ovisi od nas, ne od drugih, ma koliko nam bliski bili.
Ljubav ne može nadomjestiti samopoštovanje. Od voljene osobe mnogi očekuju obožavanje. Očekuju da ih postavi iznad svih, kako bi prešli preko mučnog osjećaja manje vrednosti. Stvar, međutim, stoji obrnuto. Tko sebe ne cijeni, neće povjerovati ni da ga itko drugi zaista cijeni.
Ljubav nas neće osloboditi samoprijezira. Naprotiv, upravo iz samoprijezira proizlazi osjećaj nevoljenosti. Tko sebe ne voli, neće povjerovati ni da ga netko drugi voli. Tko je sebe odbacio, tuđe prihvaćanje mu neće pomoći.

Ljubav nas neće osloboditi osjećaja krivice.
Ljubav nas neće osloboditi strahova i inhibicija.
Tuđa ljubav neće ispuniti unutarnju prazninu, niti će dati smisao besmislenom životu.
Ljubav nas neće osloboditi nas samih i problema koje u sebi nosimo. Naši unutrašnji problemi ulaze u naš odnos sa drugom osobom, razarajući ga.
Ljubav nas, također, neće osloboditi obveze da aktivno učestvujemo u svom životu i rješavamo sve one vanjske probleme koji svakodnevno dolaze. Voljena osoba to ne može činiti umjesto nas, iako se to nerijetko očekuje.

Ljubav spada u one riječi kojima se pridaje toliko različitih značenja da vrlo lako bivaju zloupotrijebljene.

Ljubav nije porobljavanje, iako se u mnogim odnosima očekuje da se drugo biće, u ime ljubavi, odrekne vlastite volje. Ljubav, naprotiv, podrazumijeva uvažavanje tuđe slobode.
Ljubav nije iskorištavanje, iako se prečesto u ime ljubavi iskorištava.

-Josip-

Žene idealiziraju ljubav. Kada su zaljubljene ne primjećuju mane. Svog partnera promatraju kroz ružičaste naočale. Također, one su spremne stupiti u brak mnogo ranije od muškaraca. Ali unatoč tome, one se češće zaljubljuju, a njihova ljubav je kraćeg vijeka. One ne vjeruju, za razliku od muškaraca, da postoji samo jedna prava ljubav.

Muškarci zaista smatraju da postoji samo jedna prava ljubav u životu, a da su sve ostalo kompromisi. Ali također oni vjeruju da je prava ljubav savršena i da se ništa ne treba dodatno ulagati kako bi se ona održala. Isto tako spremniji su od žena, ako zaista vole, oženiti se bez obzira na socijalne i društvene razlike.

Žene su spremnije ostati u nesretnoj vezi od muškaraca i teže će se odlučiti na prekid, ali muškarci nakon prekida pate duže i jače.
Postoje također razlike u iskazivanju osjećaja. Za žene intimnost znači razgovor, a za muškarce zajedničke aktivnosti, pa ako zaista žele pokazati ljubav oni će se potruditi pomoći ženi u kućanskim poslovima. Uvijek misle da se trude i ulažu više nego što to zaista objektivno i čine.
Žene žele razgovarati o problemima u vezi, muškarci ih žele ignorirati uvjeravajući se kako je sve savršeno.

Ipak, za ljubav nema formule, statistiku ne možemo upotrijebiti da bi usrećili partnera.
Statistike su smo «točan zbroj, netočnih podataka», vrijede općenito, a nikad individualno. Pomoću njih možemo razumjeti muškarce, možemo razumjeti žene, ali svoga partnera ili partnericu ne. Zato, nikad ne generalizirajte i ne mislite, napravio sam nešto ona sad mora biti sretna jer to žene usrećuje, pa mora i nju ili obrnuto.

Svoju ljubav ćete razumjeti i održati jedino slušanjem partnera i obraćajući pažnju na ono što radi i na ono što očekuje od vas da napravite

-Josip-

Stariji ljudi posebno, mogu se osjećati dosta usamljeno, ili osobe koje nisu u sretnoj vezi. Čak iako ste okruženi obitelji i prijateljima osjetit ćete više nego što je uobičajeno stresa, anksioznosti i nezadovoljstva.
Tada na površinu izlaze i novčani problemi, obiteljska neslaganja, poslovni neuspjesi… Zbog toga nije ni čudno da se dosta ljudi upravo u tom vremenu osjeća najnesretnije.

Gotovo svaki treći čovjek imao je depresivnu fazu kroz prosinac, što znači da postoje velike šanse da ćete vi ili netko vama blizak u narednih nekoliko dana prolaziti ili već sada prolazi kroz depresivnu fazu.
Predblagdanska depresija, iako u blažem obliku, je i dalje ozbiljan problem, a često se skriva iza neke bolesti. Zbog toga je i zbunjujuća jer kronična bol može izazvati depresiju, a depresija može izazvati kroničnu bol. Često se manifestira i kroz napade panike, nedruštvenost, opsesiju i fobije…

Najčešći simptomi depresije su:
· Dugotrajna potištenost
· Gubljenje interesa za život
· Gubitak interesa za ono što vas je nekad usrećivalo i za ono u čemu većina ljudi pronalazi užitak
· Pad koncentracije
· Promjene u apetitu
· Nesanica, nemiran san
· Umor
· Fizička bolest čiji se simptomi stalno vraćaju unatoč liječenju

Ljudi koji pate od depresije teško uopće priznaju da imaju problem i rijetko traže pomoć. Zbog toga obratite pažnju na članove svoje obitelji, jeste li zabrinuti za nekoga, dajte mu priliku da razgovara o svojim osjećajima.
Svaki je početak težak, ali pitanja poput „O čemu sad razmišljaš?“ li „Muči li te nešto?“ mogu pomoći otvoriti određenu temu.
Pozovite osobe koje su usamljene i uključite ih u društvena događanja, nevažno što vas svaki put odbijaju i dalje ih nagovarajte i pozivajte. Depresivne osobe često misle kako nemaju vrijednosti, te kako samo smetaju drugima.
Budite potpora, ali nemojte očekivati promjenu preko noći. Izlazak iz depresije je dugotrajan proces.
Nemojte se bojati razgovarati o samoubojstvu ili pitati osobu za koju sumnjate da je u depresiji razmišlja li o tome. Vrlo su male šanse da će razgovor o samoubojstvu potaknuti nekoga da to učini, ali može spriječiti nekoga tko ima takve namjere.
Pokušajte osobu za koju ste primijetili da je depresivna ohrabriti da potraži liječničku pomoć ili bar nazovu anonimne telefonske linije za pomoć. I nemojte zaboraviti naglašavati kako je depresija izlječiva.

Izvor: Dr. Trisha Macnair, Depression at Christmas