Slomljena Srca

Ljudi se često ljute na sebe zbog svoje sputanosti. Htjeli bi učiniti ovo ili ono, ali jednostavno ne mogu, kao da ih je okovala neka moćna, a nevidljiva sila. Rijetko, međutim, pokušavaju potražiti prave uzroke svojih inhibicija, prave razloge onoga što im podrezuje krila.

U želji da pobijede sputanost, ljudi sebi često izdaju zapovijedi – uradit ćeš to i to, postupit ćeš tako i tako. Zapovjedi ostaju neispunjene, zbog čega onda čovjek sebe dodatno prezire kao slabića. Zapovjedi te vrste, međutim, ne mogu biti izvršene jer im se protivi nešto duboko u nama. Ne možemo se osloboditi svojih inhibicija a da se ne pozabavimo onim što ih stvara. Ne možemo promijeniti ovaj ili onaj vid svog ponašanja a da ne promijenimo sebe. Čovjek nije samo zbroj nepovezanih postupaka, emocija i stavova. Čovjek je cjelina (čak i onda kada je unutar sebe duboko podijeljen), koja se prikazuje u svakom njegovom činu, osjećaju, mišljenju.

Što leži u osnovi naših sputavanja?

To je strah. Strah od ponižavajućeg iskustva koje očekujemo i koje želimo izbjeći. Različite osobe doživljavaju različite stvari kao ponižavajuće.
Osoba će se osjetiti poniženom ako je prekršila neki svoj unutarnji tabu, kojim se ponosi. Nema općeg pravila što je za koga tabu. Svatko ima neke svoje zabrane koje mu pomažu da se osjeća superiornim u odnosu na sav ostali svijet. Netko će se, recimo, osjetiti poniženim ako se prepusti osjećajima jer ih smatra nedostojnim predstave o čvrstom, racionalnom biću, koju gaji o sebi. Netko će se osjetiti poniženim ako mora učiti jer učenje ruši njegovu pretenziju na već dosegnuto sveznanje. I tako dalje. Bezbroj je tabua te vrste, koje lakše prepoznajemo kod drugih nego kod sebe.

Nisu samo prekršeni tabui izvor poniženja. Poniženje je povezano sa porazom. Kao i kada je riječ o tabuima, različiti ljudi kao poraz doživljavaju različite stvari.

Netko će, na primjer, izbjegavati takmičenje kako se ne bi pokazalo da ipak nije najbolji, iako je mislio da je. Netko će se bojati prići osobi koja ga privlači, kako ne bi stavio na probu svoju navodnu neodoljivost. Svatko može lako zamisliti mnogo sličnih situacija.

Najopćenitije gledano, poraz je neuspjeh da ostvarimo osobne iluzije. To je suočavanje sa činjenicom da nismo ono što mislimo da bi morali biti. Što je osoba umišljenija, više je toga što će doživljavati kao nepodnošljiv poraz. Što se više pribojava mogućih poraza, to će biti sputanija. Da bismo se riješili svoje sputanosti, najvažnije je da promijenimo svoj odnos prema sebi.

-Josip-