Ako već unaprijed prilazimo k ljudima s mišlju da će nas razočarati, to će se neminovno i dogoditi. Ako ljudima sprilazimo s povjerenjem isto je moguće da će nas razočarati, ali ne mora biti. Da, stvar je u nama. Svoje samopouzdanje treba graditi svaki sam, ali treba ga htjeti graditi i pred nekim stvarima u životu ne treba stati već reči, ja to mogu, ja to hoću i ja ću se truditi da to postignem. Dok čovjek izgrađuje vlastito samopouzdanje ipak su mu potrebni oslonci, ljudi za koje zna da ga neće iznevjeriti. To ne znači da treba od tih ljudi očekivati da slijepo slijede sve ono što napravimo. Ne izigrava naše povjerenje netko tko nam pokazuje put kojeg mi ne vidimo. Ne mora značiti da želimo tim putem i ići, to je naš odabir. Ljudima oko sebe treba pristupati kao sebi ravnima, a ne kao bićima sastavljenim od samih mana. Čovjek nije stvoren da bude sam, da bude jedinka kojem ne treba nitko i ništa. Ma koliko se trudili da damo okolini do znanja da nam nitko ne treba, svaki čovjek treba nekog da s njim podijeli misli, osjećaje, svakodnevne stvari. Ne možemo tražiti ni od koga da bude savršen, onakav kakvog smo zamislili, a niti možemo tražiti od sebe da budemo savršeni. Ne treba ni u svakom čovjeku tražiti samo mane, jer svi mi imamo i nekih vrlina, a to nas čini ljudima, ponekad slabima, ponekad jakima.
08.02.2007. (07:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lejla
Ako već unaprijed prilazimo k ljudima s mišlju da će nas razočarati, to će se neminovno i dogoditi. Ako ljudima sprilazimo s povjerenjem isto je moguće da će nas razočarati, ali ne mora biti. Da, stvar je u nama. Svoje samopouzdanje treba graditi svaki sam, ali treba ga htjeti graditi i pred nekim stvarima u životu ne treba stati već reči, ja to mogu, ja to hoću i ja ću se truditi da to postignem. Dok čovjek izgrađuje vlastito samopouzdanje ipak su mu potrebni oslonci, ljudi za koje zna da ga neće iznevjeriti. To ne znači da treba od tih ljudi očekivati da slijepo slijede sve ono što napravimo. Ne izigrava naše povjerenje netko tko nam pokazuje put kojeg mi ne vidimo. Ne mora značiti da želimo tim putem i ići, to je naš odabir. Ljudima oko sebe treba pristupati kao sebi ravnima, a ne kao bićima sastavljenim od samih mana. Čovjek nije stvoren da bude sam, da bude jedinka kojem ne treba nitko i ništa. Ma koliko se trudili da damo okolini do znanja da nam nitko ne treba, svaki čovjek treba nekog da s njim podijeli misli, osjećaje, svakodnevne stvari. Ne možemo tražiti ni od koga da bude savršen, onakav kakvog smo zamislili, a niti možemo tražiti od sebe da budemo savršeni. Ne treba ni u svakom čovjeku tražiti samo mane, jer svi mi imamo i nekih vrlina, a to nas čini ljudima, ponekad slabima, ponekad jakima.
08.02.2007. (07:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...