white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith
ponedjeljak, 25.05.2015.
Dobro jutro Živote
Ponekad mi je potrebno da odem u neki drugi svijet, potrebno mi je da se odmaknem od svojih misli koje ustaljenim tijekom teku, u ovo kišno vrijeme počesto kao zamućena, blatnjava, neprozirna rijeka.
I tražim jasnoću. Nove vidike. Nove tokove. Pogled iz drugog ugla.
Uspinjem se strmom liticom, već odavno ostavivši kondiciju, dah i korak iza sebe, ali odmorište se ne nazire.
Pa ni vidikovac.
Čudim se čak i tome da sam i dotle stigla u svojim mislima.
A onda se sjetim svih onih mudrih savjeta i pametnih izreka tipa: Ono si što misliš! Tvoje te misli oblikuju!
Moraš misliti ovako ili onako....
I sve se u meni pobuni.
Zar netko drugi bolje zna od mene moje misli? Odakle nekome pravo govoriti mi što ja moram ili ne moram?!
I ostanem zatečena i osupnuta. Svaki takav put.
I uvijek se prvo zapitam ima li pravo, taj netko drugi.
I počesto, odgovor u sebi dobijem odmah i shvatim da znam, no ako ne, onda preispitujem sebe.
Ali kada odgovor ne dobijem odmah u sebi, kada ga ne znam ili ne spoznajem, tada planinarim.
Penjem se po nepreglednim lancima brda i planina, neosvojivim liticama mojih misli u potrazi za njim.
Da je odgovor koji smo već dobili. Nepotrebno pitamo.
I Ne je odgovor. Koji ne želimo čuti, ali ipak pitamo, kako bismo potvrdili vlastite slutnje.
A Možda je odgovor koji nije odgovor.
Možda je mogući Da.
I mogući Ne.
Jer Možda je Ne znam.
A ne volim ne znati.
Stoga planinarim.
Bez opreme, naputaka, vodiča i kompasa, opasno blizu ruba litica.
I ne osjećam se nimalo hrabra ni pustolovna zbog toga. Ne osjećam se nimalo više opremljena znanjem i spoznajom no jučer. Samo umornija, beznadnija, sumornija.
No, ponekad, kada se magla digne i rijeke pročiste, odnekud iznikne odmorište, vidikovac i moje se misli smire. Okrijepe. Stanu da predahnu.
Do novog uspona.
Oznake: uspon
| < | kolovoz, 2024 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Kolovoz 2024 (1)
Travanj 2024 (1)
Ožujak 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Studeni 2023 (3)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (1)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (1)
Lipanj 2022 (1)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Listopad 2021 (1)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (4)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (2)
Siječanj 2021 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)
Space Oddity
Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira
Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku
Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno
Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_
***
***
Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.
Čuvarica pinkleca 07.03.2015.
***