white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith

petak, 04.07.2014.

Kako sam se vratila sa godišnjeg odmora (starog!)

Nisam vam ispričala svoj povratak s godišnjeg - starog , s vikendom ravno 3,8 dana (sunca, mora, jela, pila - jer Slavoniju mi Slavonci nosimo sa sobom i na more!, glazbe, plesa, zajebancije - ups!, kupanja, mora, sunca, dobrog društva i ostalog.......!!!!).
Bio je praznik i nema broda do navečer s mog otoka, a ja moram stići na bus u grad do pola 9 (u zadnji tren suprug iskopao na internetu neku direktnu liniju koja prije 4 dana nije bila tu!) , pa sve do jutra jezdim do Slavonije. Sama, jer eto moram sutra raditi, a moji koji nemaju stare godišnje i "razumne" direktore (sami su sebi direktori) mogu još ostati.
Taj zadnji dan, nebo se spojilo s morem, sunca ni u tragovima, ništa od kupanja, pocrnilo sve i više ne znaš što je nebo, a što more. Jugo luduje, kiša padne pa stane, valovi...ogromni.
Majko moja, kako ću preko, pitam se. Susjedov ruzinavi brod me jedini voljan prebaciti preko. Ja sva naoružana zaštitama od vjetra, mora i kiše: šogoricina bijela yacht jacke što su mi 3/4 rukavi zbog naše razlike u visini, al kapuljača vrijedi, ručnik najveći iz kuće obmotan 2 puta oko nogu i eto nas: susjed, njegov keramičar (koji će me i odvesti na autobusnu u gradu) i ja - trojac hrabrih. Čamac sa starim trkrtrktrk motorom ne plovi nego ide gore, dolje, gore, dolje, sječe valove, ja se držim za pramac ko utopljenik, sva zakočena i ukočena, a mi gore, dolje, gore, dolje, a onda odjednom zakrenu on i mi lijevo, desno, ode torba i torbica isto lijevo, desno po čamcu, pade bočica limunade u more (ne pada mi napamet tražiti je), eto, nekako zakrenusmo i opet nošeni valovima, kao gurani odzada, prema obali.
Sad se ja već okuraži : Može li jedna slavonska, vičem u vjetar.
Što?
Može li jedna slavonska opet ja vičem u vjetar na sred kanala između otoka i kopna, na sred mora.
Susjed klima glavom:Ne čujem, viče u vjetar.
A ja, usred oluje, juga, mora:
Juujuujuujuu!
Nikad nisam tako glasno vrisnula (možda iz obzira da bi, inače u svatovima, neki popadali sa stolica!) !
Obojica se odvališe od smijeha, kormilo ode od iznenađenja u desno, pa ga brzo prihvatiše, a ja...osmjeh od uha do uha, duša puna, eto mene....
Ma morala sam svoju slavonsku ostaviti tu na moru: ni na moru, ni na kopnu, tamo gdje sam blizu duši.

Oznake: godišni gotov, stari

04.07.2014. u 19:24 • 49 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< kolovoz, 2024  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Kolovoz 2024 (1)
Travanj 2024 (1)
Ožujak 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Studeni 2023 (3)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (1)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (1)
Lipanj 2022 (1)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Listopad 2021 (1)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (4)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (2)
Siječanj 2021 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)

Space Oddity


Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira

Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku

Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno

Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_

***

***

Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.

Čuvarica pinkleca 07.03.2015.

***