Olovka ili gumica? Vjetar ili list? Noć ili dan? Crno ili bijelo?...
Vjerujem da sve smo ono što do sada proživjesmo.
Nekako vjerujem da nas je sve to odredilo, oblikovalo, kreiralo, korigiralo u ovo što smo sada. Možda sam mazohist pa se „borim“ i za ružna, loša, bolna sjećanja i iskustva. A možda je to i stoga što ih je bilo podosta u mome životu. Pa sam se nekako saživjela s njima, kao dijelom sebe, utkanim u moje postojanje. Ali vjerujem da su nas i ona oblikovala, ne želim se odreći niti jednog dijela sebe. Svog proživljenog, ma koliko boljelo. A to uključuje sve. I ružno i lijepo.
Volim lijepa sjećanja, lijepe osjećaje, ali nisam nesvjesna niti onih drugih.
Primjetila sam da (i ovdje na blogu) u zadnje vrijeme jako cijenim (parafrazirano) onu: Ako nemaš nešto lijepo za reći – ne reci ništa! To ne znači da uvijek šutim, samo sam osvijestila kada – ne želim. Kvariti. Raspravljati se. Bjesomučno se svađati. Uzaludno dokazivati. (ionako svatko svoju „istinu“ ima).
Više volim ono što je bilo dobro. I lijepo. I istinito. I konstruktivno. I podržavajuće.
Zapitam se : Da nisam ovakva, kakva bih željela biti?
I, osim nekoliko stvari, (a možda ni njih), vjerojatno bih sve opet učinila isto, svjesna (ovaj puta) da ću počiniti i greške, da će boljeti.
No, volim život. I kada boli.
Život je dovoljno nepredvidljiv, dovoljno nas (gotovo svakodnevno) iznenađuje, da bismo se izgubili u traženju (be)smisla.
Ja sam samo mala olovka u božjoj ruci, rekla je velika (mala rastom) majka Tereza.
A ja ću reći (kao netko meni nepoznat): Olovka piše srcem.
Dodatak: zalasci koje s mirom u duši sada promatram J
Nakon 4 godine konačno na plaćenom godišnjem odmoru mjesec dana J ovo ljeto.
Oznake: olovka
< | prosinac, 2024 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)
Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira
Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku
Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno
Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_
***
Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.
Čuvarica pinkleca 07.03.2015.
***