Marketing
Olovka ili gumica
Olovka ili gumica? Vjetar ili list? Noć ili dan? Crno ili bijelo?...
Vjerujem da sve smo ono što do sada proživjesmo.
Nekako vjerujem da nas je sve to odredilo, oblikovalo, kreiralo, korigiralo u ovo što smo sada. Možda sam mazohist pa se „borim“ i za ružna, loša, bolna sjećanja i iskustva. A možda je to i stoga što ih je bilo podosta u mome životu. Pa sam se nekako saživjela s njima, kao dijelom sebe, utkanim u moje postojanje. Ali vjerujem da su nas i ona oblikovala, ne želim se odreći niti jednog dijela sebe. Svog proživljenog, ma koliko boljelo. A to uključuje sve. I ružno i lijepo.
Volim lijepa sjećanja, lijepe osjećaje, ali nisam nesvjesna niti onih drugih.
Primjetila sam da (i ovdje na blogu) u zadnje vrijeme jako cijenim (parafrazirano) onu: Ako nemaš nešto lijepo za reći – ne reci ništa! To ne znači da uvijek šutim, samo sam osvijestila kada – ne želim. Kvariti. Raspravljati se. Bjesomučno se svađati. Uzaludno dokazivati. (ionako svatko svoju „istinu“ ima).
Više volim ono što je bilo dobro. I lijepo. I istinito. I konstruktivno. I podržavajuće.
Zapitam se : Da nisam ovakva, kakva bih željela biti?
I, osim nekoliko stvari, (a možda ni njih), vjerojatno bih sve opet učinila isto, svjesna (ovaj puta) da ću počiniti i greške, da će boljeti.
No, volim život. I kada boli.
Život je dovoljno nepredvidljiv, dovoljno nas (gotovo svakodnevno) iznenađuje, da bismo se izgubili u traženju (be)smisla.
Ja sam samo mala olovka u božjoj ruci, rekla je velika (mala rastom) majka Tereza.
A ja ću reći (kao netko meni nepoznat): Olovka piše srcem.
Dodatak: zalasci koje s mirom u duši sada promatram J
Nakon 4 godine konačno na plaćenom godišnjem odmoru mjesec dana J ovo ljeto.
Post je objavljen 16.07.2019. u 14:22 sati.