white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith

četvrtak, 11.08.2022.

Kuća pored mora

Sjedimo i pričamo na terasi koja gleda na more. Smijemo se. Mladost je to. Mladosti je sve lako. Mladosti je sve moguće. Mladost mašta. Mladost sanja. Pričaju mi o svojim snovima, jedna tek izašla, a druga tek ušla u teenagersku dob.
Što si ti sanjala kada si bila u toj dobi? pita me starija.
Sanjala sam kuću pored mora, negdje kod Dubrovnika, s velikim staklenim stijenama koje gledaju na more.
I što još?
Sanjala sam da ću biti manager-ica i moći si to priuštiti, živjeti samostalno i sama, imati ljubavnike.
Gledaju me. Ja se smješkam.
Onda ti se snovi nisu ostvarili, zaključuju.
O jesu, puno više nego sam sanjala.
Imam obitelj, moga zakonitog i vas - djecu.
Manager-ica sam.
I da, imam kuću pored mora.

Prvi puta dolazimo na moj otočki raj kao obitelj, najmlađa još u kolicima kao petomjesečna beba. Kažem mu: Znaš, otok ti je specifičan, ili ga zavoliš na prvu ili nikad.
Moj zakoniti nije kao ja pa da kaže i prije ga netko pita. Šuti.
Uživamo. Stariji sin i kći već plivaju, skaču, rone, našli društvo, nema auta, večeri su nekako prisne, zajedničke u centru na trgu – Loži...svi se znaju i domaći i furešti.
Navečer često šetamo bebu u kolicima da bolje spava i malo-malo neka kuća s tablom za prodaju.
Jedno veče On se okreće meni i kaže: A da mi nešto kupimo ovdje?
Lokalni posrednik, otočanin. Ja izbiflam:kuća pored mora, terasa koja gleda na more, upotrebljiva (jer bilo je i hrpi kamenja za koje se tražila hrpa zlata).

Kuća prva
Sve sređeno, malo vlage, malo dalje od mora (50 m), dogovor pada. Onda telefoni, osobna bankarica, procedure za dobivanje kredita i sve to u nekoliko dana. Zovem ponovo za nekoliko dana i kaže mi vlasnica: Došao čovjek k meni s torbom novca kući u Zagreb i ja prodala.
Razočarenje. (a novi ju je kupac-samac poznat nam jer je već prije kupio sebi kuću na otoku, preprodao za 2 godine, od tada ga zovem: zmija)

Kuća druga
Još dalje od mora (100m), spojene dvije kuće, ulazi iz dvorišta, mala terasica, donekle upotrebljivo bez radova, ali veće od onog što smo mislili i mogli dobiti kredit. Vlasnika četiri. Nalazimo se kod jednog, ja na starom pisaćem stroju pišem ugovore u 4 primjerka i to 2 puta. Dolazi četvrta vlasnica i kaže: Dobro, a sada još povrh toga isti iznos kapare naveden u ugovoru i dan još jednom na ruke.
Molim? Nismo se tako dogovorili.
Tako ili nikako.
Uzimam 8 primjeraka ugovora i kažem joj: Dobro, onda nikako. I poderem sve ugovore.
Do viđenja.

Nije nam bila suđena.
Vraćamo se tužni kući u Slavoniju, bez kuće na moru.
Na izlasku s broda srećemo lokalnog posrednika koji ima ključeve par kuća na otoku.
Imam još jednu za vas, ali je vlasnik u Sarajevu i morao sam se čuti s njim.
Možemo doći tek za 2 tjedna, ali samo ako je sigurno, ne kao do sada. Neću vući bebu i djecu iz Slavonije za ništa.
Dogovoriti ću sve, dođite, govori.

Kuća pored mora
Idemo u avanturu, govorim sinu i kćeri. Svatko će imati samo ruksak za 4 dana. Govorim im što da spakiraju, kontroliram, sve ok, oni uzbuđeni.
Nalazimo smještaj na kopnu jer je kod tete na otoku puna kuća.
Svaki dan prelazimo preko brodićem.
Djeci je to uzbudljivo, a mi vučemo kolica, kolijevku, hranu...
Posrednik nam pokazuje kuću: prvi red do mora, 4 sobe (male 3x3, ali sve gledaju na more), iza terasa koja isto gleda na drugu stranu otoka i more, ispod nje prostorija sa zasebnim ulazom. Ima nešto vlage kao i sve otočke kuće, ali upotrebljivo. Renovirano prije rata. On i ja se pogledamo: Uzimamo.
Dolazi i vlasnik koji živi u BiH. 1/1. Prošli put je dobio batine jer je Srbin i bila je zamka. Stari mu je bio milicajac. Ali bili su na otoku svako ljeto od šezdesetih do rata.
Mi smo stvarni kupci, obitelj s djecom i želimo imati nešto za sebe na moru, ne za preprodaju. I ne tučemo. Dogovor pada.
Provodimo još 4 dana u kući zajedno dok odvjetnik kojeg sam angažirala ne riješi pred-ugovor jer je prodavatelj iz inozemstva.
Slijedeći problem: kredit (procedura) pa onda ugovor i provedba vlasništva u RH jer ne priznaje ostavinu u Sarajevu (on jedini nasljednik nakon smrti majke oporukom).
No, i to je priča za sebe, kako sam se borila s našim sustavom (pravosudnim) da bih konačno upisala svoje ime u gruntovnicu. Trebalo je 7 godina, skoro sam i kredit otplatila, a kuća se još nije vodila na meni u gruntovnici. Upoznala sam sve ne-moguće peripetije apostilnih pečata, punomoći, biljega, tabularnih izjava, nepostojećih troškova, dugova za režije, nepostojećih čamaca, javnih bilježnika....svega.
Sa sretnim završetkom.

Malo smo je uredili, promijenili sav namještaj i raspored nove kuhinjice i nove kupaonice, nužne instalacije, sve hand-made s obitelji i prijateljima.
Sada uživamo. Bila nam je suđena.
Imam svoju kuću iz koje me više nitko ne može otjerati, kao iz prethodnih u mome životu, koja je baza za moju obitelj, sada preko ljeta (jer na žalost ne radim, na sreću imam gdje biti) liječim dušu i tijelo na mom otočkom raju, lijek mi je za zdravstvene tegobe koje imam i sigurna baza za sve moje koji dolaze kada mogu. Ja sam tu. U našoj kući.

I da, snovi su mi se ostvarili.
Više od sanjanog jer što bi mi kuća pored mora bila do prazna stogodišnja ljuštura bez moje obitelji?!

Oznake: kuća pored mora

<	ožujak, 2024
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Ožujak 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Studeni 2023 (3)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (1)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (1)
Lipanj 2022 (1)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Listopad 2021 (1)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (4)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (2)
Siječanj 2021 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)

Space Oddity

Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira

Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku

Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno

Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_

***

***

Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.

Čuvarica pinkleca 07.03.2015.

***