white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith

ponedjeljak, 22.08.2022.

Dvadesetminutna kupovina

Svi znamo kakv je stres učiniti nešto u kratkom zadanom vremenu.
Biti roditelj je posebno sresno, znaju svi koji su blagoslovljeni djecom u životu.
Moja najmlađa je godinu i pol stara. Na otoku smo cijelo ljeto. Ja i djeca.
Sin je star devet, starija kći sedam i pol godina.
Bebe imaju svoj ritam....popodnevno spavanje je jedan od njih.
Umijeće je uspavati je, ne voli, kada pod prozorom „lijevi“ susjedi iznose stolice i pričaju na sav glas u rano popodne. Kažem da beba mora spavati. Dobro, kažu...i dalje isto. I dan-danas su takvi, ti „lijevi“ susjedi.
Nemoguća misija na 40+ u sobi i uz glasove pod prozorom ispunjena, moja ljubav spava, žare se tek rumeni obraščići, mirno diše.
Izlazim tiho iz sobe.
Zadužujem, u dogovoru s njima, starijeg brata i sestru da je paze ako se slučajno probudi (strme stepenice na prvi kat su osobito opasne) dok ja odem kuptiti njihovo omiljeno K+ mlijeko i još par sitnica kojih nema u otočkom dućanu.
Kimaju glavama važni jer sam ih zadužila za odgovoran posao.
Ne smijete se ići okupati ispred kuće, čekajte mene i pazite na sestru, a kada se vratim, ići ćemo svi zajedno na kupanje.
Ok?
OK.
Ljubim ih i trčim na brod i vučem kolica za kupovinu.
Nakon broda, uz brdo, trčim na lokalni bus, koji staje kraj shoping centra, prije ulaska u grad, na benzinskoj postaji.
Ulijećem u bus i nakon pozdrava i vožnje pitam vozača: Za koliko ste nazad kod benzinske? (mislim na drugoj strani ceste, isto na benzinskoj postaji, uz magistralu gdje se zaustavlja, no samo ako vidi na vrijeme putnike da čekaju).
Za dvadeset minuta, kaže.
Onda moram za dvadest minuta obaviti kupovinu u Konzumu, kažem ja.
Ako vi to uspijete, gospođo, svaka vam čast, odgovara.
Uspjet ću, kažem ja, nemojte samo da me ne vidite u povratku.
I izjurim.
Niki Lauda mi je bio uzor, tako sam i vozila kolica između polica ogromnog Konzuma (super Konzum po kvadraturi).
Uspjela.
Bus se vraća, isti vozač: E svaka vam čast.
Ulazim i jedva dižem kolica od težine.
Stižem i na povezanu liniju broda za otok. Stižem, a kapetan, moj prijatelj iz djetinjstva: Da ti pomognem, (nije trajekt na koji samo odvučeš prtljagu nego onaj drugi brod, starinski, kao veliki čamac pa preko bokova moraš sav teret dizati, Borac smo ga zvali).
Teško je, kažem mu.
On složi facu, kao što ja to pričam i jednom rukom posegne za kolicima, kad ono...
Šta ti to nosiš unutra? pita me.
Pa računaj, velim ja njemu: troje djece, samo dvanaest litara mlijeka je već dvanaest kilograma....plus sve drugo, osmjehnem se.
Trčim ja s broda kući, luka dvije minute od kuće, nadajući se da moja najmlađa još spava, jer preko sa kopna nisam vidjela da su ispred kuće.
Tek je jedan sat prošao od kada sam otišla.
Prolazim kroz uski prolaz i....imam što vidjeti.
Susjedi izvukli crveni gumeni čamac iz mora, na široku stazu ispred moje kuće, dovukli svoje crijevo i peru ga. Hrpa sapunice oko čamca.
Dočekuju me stariji i kažu: Probudila se i izveli smo je van. Ja ih zagrlim, poljubim: Super ste, kažem, pravi brat i sestra.
A gdje je? pitam.
Oni se okreću prema onom oblaku pjene, sapunice.
Zovem je, a ona izlazi sva mokra od pjene, kao mala morska vila, mokre kikice lepršaju, trči mi u zagrljaj i smije se.
Susjedi kažu (oni dobri, „desni“): Vidiš kakvu mi pomoć imamo!



Oznake: Kupovina

22.08.2022. u 13:13 • 42 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< kolovoz, 2022 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Kolovoz 2024 (1)
Travanj 2024 (1)
Ožujak 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Studeni 2023 (3)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (1)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (1)
Lipanj 2022 (1)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Listopad 2021 (1)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (4)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (2)
Siječanj 2021 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)

Space Oddity


Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira

Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku

Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno

Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_

***

***

Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.

Čuvarica pinkleca 07.03.2015.

***