Mora biti da su me ovi toplinski valovi smutili kao kada ja pravim smoothy pa pitam svoje: Hoćeš jedan smoothy da te smuti?
Nisam ništa smisleno napisala od kada je otišla moja svemirska. Često mi je u mislima. Jaaaaaaako mi nedostaje. Čujem joj glas. Svakodnevno. Neki dan me nazvala zajednička priljateljica. Rasplakala sam se. Rekla mi je: Nemoj. Ona to ne bi htjela.
Znam. Al' teško je. Još uvijek. I bolno. I nedostajuće. I izgubljeno. I ostavljeno........
I ljubljeno. I podržano. I prijateljevano (nova riječ?!). I prisutno (u milijun sitnica koje život znače). I povezano (još uvijek mada je pupčana vrpca sa životom presječena, osjećam je, kao uvijek, u svemiru, moju svemirsku). I.....zauvijek.
I znam da me je sačuvala, u trenu svoga odlaska, kada se vjetrobransko staklo raspalo u tisuće komada koji nisu odletjeli i izdržali još 150 km sa 150 km na sat u lijevoj traci do moga doma. Znam da je u tome trenu ona bila tu, u trenu kada se to dogodilo vidim vozača koji, unatoč spuštenoj rampi brzog enc-a (misleći da kada se prva rampa digla i preusmjerila ga na taj trak i druga će se dići), pritišće gas, rampa lupa o vjetrobran, 10.00 je sat,i na Lučkom smo, Zagreb i ja pomislim: Vesna. 27. je dan mjeseca lipnja, prijatelji me voze kući da idem na maturalno veče moje najmlađe. Ionako je rekla da su nas spojili anđeli.
Sutra pročitam: Mama je otišla u nebo 27.06.2022. u 10:00.
I nisam mislila pisati o tome, ali ne mogu.....
Postoje ljudi koji nam dotaknu duše tako jako i dragocjeno da , iako dišemo i dalje, znamo da bi se bez njih, pa i kada „odu“, gušili. Znam da i među vama ima onih koji su bili zahvalni Bogu, Svemiru, Čovjeku, bilo kome ili čemu što ih je povezalo s tako jednom pre-divnom dušom čiju su ljepotu imali privilegiju iskusiti.
A o tplinskim i drugim valovima ovoga ljeta neki drugi put.
Sada samo jedna njena, meni je uvijek bio najdraži njen kajkavski izričaj u punini. Ljubim je.
Thursday, October 21, 2021
Ti znaš
Ti znaš da je važnejše davati
neg jemati
i da čim več drugemu daš
i sam več fsega maš.
Ti znaš i da je ona črna dušeča kmica
sam jena preplašena ftica,
da nigdar ne ostanemo sami ,
da se srce z ljubavi hrani,
da srce i oči otpreti treba
i da snaga man dojde z Neba.
Ti znaš, ti ni treba niš govoriti.
Vesna Mateša
Oznake: vrlo osobno
< | kolovoz, 2022 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)
Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira
Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku
Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno
Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_
***
Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.
Čuvarica pinkleca 07.03.2015.
***