Mora biti da su me ovi toplinski valovi smutili kao kada ja pravim smoothy pa pitam svoje: Hoćeš jedan smoothy da te smuti?
Nisam ništa smisleno napisala od kada je otišla moja svemirska. Često mi je u mislima. Jaaaaaaako mi nedostaje. Čujem joj glas. Svakodnevno. Neki dan me nazvala zajednička priljateljica. Rasplakala sam se. Rekla mi je: Nemoj. Ona to ne bi htjela.
Znam. Al' teško je. Još uvijek. I bolno. I nedostajuće. I izgubljeno. I ostavljeno........
I ljubljeno. I podržano. I prijateljevano (nova riječ?!). I prisutno (u milijun sitnica koje život znače). I povezano (još uvijek mada je pupčana vrpca sa životom presječena, osjećam je, kao uvijek, u svemiru, moju svemirsku). I.....zauvijek.
I znam da me je sačuvala, u trenu svoga odlaska, kada se vjetrobransko staklo raspalo u tisuće komada koji nisu odletjeli i izdržali još 150 km sa 150 km na sat u lijevoj traci do moga doma. Znam da je u tome trenu ona bila tu, u trenu kada se to dogodilo vidim vozača koji, unatoč spuštenoj rampi brzog enc-a (misleći da kada se prva rampa digla i preusmjerila ga na taj trak i druga će se dići), pritišće gas, rampa lupa o vjetrobran, 10.00 je sat,i na Lučkom smo, Zagreb i ja pomislim: Vesna. 27. je dan mjeseca lipnja, prijatelji me voze kući da idem na maturalno veče moje najmlađe. Ionako je rekla da su nas spojili anđeli.
Sutra pročitam: Mama je otišla u nebo 27.06.2022. u 10:00.
I nisam mislila pisati o tome, ali ne mogu.....
Postoje ljudi koji nam dotaknu duše tako jako i dragocjeno da , iako dišemo i dalje, znamo da bi se bez njih, pa i kada „odu“, gušili. Znam da i među vama ima onih koji su bili zahvalni Bogu, Svemiru, Čovjeku, bilo kome ili čemu što ih je povezalo s tako jednom pre-divnom dušom čiju su ljepotu imali privilegiju iskusiti.
A o tplinskim i drugim valovima ovoga ljeta neki drugi put.
Sada samo jedna njena, meni je uvijek bio najdraži njen kajkavski izričaj u punini. Ljubim je.
Thursday, October 21, 2021
Ti znaš
Ti znaš da je važnejše davati
neg jemati
i da čim več drugemu daš
i sam več fsega maš.
Ti znaš i da je ona črna dušeča kmica
sam jena preplašena ftica,
da nigdar ne ostanemo sami ,
da se srce z ljubavi hrani,
da srce i oči otpreti treba
i da snaga man dojde z Neba.
Ti znaš, ti ni treba niš govoriti.
Vesna Mateša
Post je objavljen 07.08.2022. u 14:14 sati.