Svi se nešto uzjogunili oko lokalnih tema i reagiranja.
Eto, ja baš neću!
Svi, koji me ovdje znate, znate da ja govorim (pišem) što osjećam.
Pa eto!
Danas je dan za :( i :).
To mi nekako liči na život sam:
"Šaka suza, vrića smija, ča je život vengo fantazija"
aludirala nedavno u komentaru mi i moja draga prijateljica, blogerica "malo ti malo ja".
-------
Jučer je broj jedan ujutro sazvao sastanak.
Vrlo kratak.
"Eto znate (a ne znam?!), ona (broj jedan ženski, na čijoj sam zamjeni) bolovanje sa sutra zaključuje!"
I tako, sutra mi je zadnji radni dan, zaključila ja.
-------
Opraštanje i pozdravljanje danas.
Najprije oni koji nisu htjeli, a koji se ovih dva mjeseca i više svakodnevno čuju sa "svojom" broj jedan, ne daju mi podatke i podmeću klipove.....
"Došla sam se pozdraviti.
Kao što znate, ja odlazim danas."
I rukovah se sa svakim ponaosob.
Onda redom slijedeći uredi:
broj jedan, čvrst stisak ruke (moj),
pa tajnica kojoj zahvalih na suradnji.
Uzvrati riječitim osmjehom.
Pa onda pravnica,
I umjesto čvrstog stiska ruke, koji sam očekivala, ustade od stola i....zagrli me, onako toplo, ženski.....s razumijevanjem. Zatraži broj mog mobitela.
Naravno da sam uzvratila.
Ta i ja nju tako osjećam, od početka.
I onda im rekoh. "Idem sada do svojih šećerića!"
Šećerići?!
Ne znam uopće odakle mi taj izraz u tom trenutku.
Ali one jesu šećer na kraju.
Dvije curke, koje ona (njihov broj jedan) nije nikada smatrala dijelom svog tima, svoje službe, koje nisu bile ničije (do moga dolaska), koje odrađuju posao predano, stručno, savjesno i marljivo. Samostalno.
Dvije toliko različite žene, a toliko slične profesionalno.
Uvijek sam osjećala tu pozitivnu vibru tamo, uvijek sam im rado dolazila. Šalila se. Pričala priče, životne, svoje. Profesionalno analizirale sve na što bi naišle.Nalazila rješenja za probleme.
Dolazile su i do mene u moj ured. Pitati me, izvjestiti, rješavati probleme.
Dvije prekrasne curke, različite životne dobi i statusa, al' dvije nepatvorne žene.
Normalne. Ljudske.
One su bile moj šećer na kraju.
I najteži ispit.
Da se i ja ne rasplačem zajedno s njima uz zagrljaje i poljupce.
Moje šećerićke!
-------
Hvala vam curke, vratile ste mi vjeru u čovjeka i u mene (i ljudski i profesionalno) samu!
Oznake: moje curke
< | svibanj, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)
Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira
Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku
Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno
Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_
***
Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.
Čuvarica pinkleca 07.03.2015.
***