Bio je kraj školske godine. Dobro ste pročitali: kraj, ne početak.
Razred 4., upravni, smjer ukinut prije 2 godine u našem malom gradu reformom RH školstva; 30-ak djevojaka: mladost, ljepota, entuzijazam, vedrina uživo.
Ja, mlada profesorica, ne puno starija od njih, s ukidanjem njihovog smjera, i mog osnovnog - ekonomskog, također, odlazim te školske godine.
Bio je zadnji tjedan nastave maturanata, jedan od zadnjih sati te godine.
Odradili smo sve: testove, ispitivanja, ocjenjivanja, bolje ocjene, pregovaranja, razgovore o budućnosti, maturalac (te zime, skromni, na našoj obali, a ne kao do tada inozemstvo - Španjolska, Francuska, Italija), djeca provela rat u svojim podrumima, sa svojim obiteljima, čekajući povratak očeva, braće, ujaka, stričeva....), krasna mladost!
I danas mi se jave, kada me sretnu, rado, iako godinama i desetljećima nisam u školstvu.
Profesorice, što ćemo raditi?
Idemo pričati viceve, može?
I smijeh i radost preplavi učionicu.
A onda padne prijedlog: Može pjesma?
Može, kažem, ali tiho da ne smetamo ostalima i da nam ne dođe pedagoginja!
Kratak dogovor, a onda........
Nešto najljepše što sam u životu čula.
Dalmatinci bi rekli: šoto voće, a moje curke: ispod glasa!
Kada su se mladi, nevini djevojački glasovi digli u savršenom skladu, ljepoti, radosti, životnosti, vinuli u visine bez granice, kao ptice, slobodne i sretne raširile krila.....imala sam osjećaj da smo u drugom prostoru, da ne postoje debeli zidovi stare Gimnazije, granice, niti vrijeme, da su se srca, glasovi i duše slile u jednu predivnu energiju ljubavi, ljepote, zahvalnosti....za Život.
Trebalo mi je jako puno snage da ostanem stamena i nisam izdržala do kraja, suza me odala.
Samo sam im rekla : Hvala Vam!
I na zvuk zvona, pobjegla iz razreda.
Bio mi je to najljepši poklon, te godine, za kraj.
Oznake: milost
Nikada mi nisi
poklanjao cvijeće
ni brao
ni kupovao.
Nikada nisam
mjerila ljubav
njime
ni skupim poklonima.
Pa ipak
ponekad
bilo bi mi drago
dobiti nešto od tebe.
Za Dan zaljubljenih
ponekad
tek jednu crvenu ružu
il' (meni najdraži) iris.
Za moj rođendan
(muškom) mukom
teško pogođen
dar.
Al' prekjučer
kada si osvanuo
s meni najdražim cvijetom,
mada je dvojbeno da l' je to cvijet,
odmah sam znala
da si pogodio u sridu.
Eno ga, umjesto u vazi, k'o oblog,
na mome otečenom gležnju!
Oznake: ljubav
< | kolovoz, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)
Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira
Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku
Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno
Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_
***
Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.
Čuvarica pinkleca 07.03.2015.
***