white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith

utorak, 25.08.2015.

Milost

Bio je kraj školske godine. Dobro ste pročitali: kraj, ne početak.
Razred 4., upravni, smjer ukinut prije 2 godine u našem malom gradu reformom RH školstva; 30-ak djevojaka: mladost, ljepota, entuzijazam, vedrina uživo.

Ja, mlada profesorica, ne puno starija od njih, s ukidanjem njihovog smjera, i mog osnovnog - ekonomskog, također, odlazim te školske godine.
Bio je zadnji tjedan nastave maturanata, jedan od zadnjih sati te godine.
Odradili smo sve: testove, ispitivanja, ocjenjivanja, bolje ocjene, pregovaranja, razgovore o budućnosti, maturalac (te zime, skromni, na našoj obali, a ne kao do tada inozemstvo - Španjolska, Francuska, Italija), djeca provela rat u svojim podrumima, sa svojim obiteljima, čekajući povratak očeva, braće, ujaka, stričeva....), krasna mladost!

I danas mi se jave, kada me sretnu, rado, iako godinama i desetljećima nisam u školstvu.

Profesorice, što ćemo raditi?
Idemo pričati viceve, može?
I smijeh i radost preplavi učionicu.
A onda padne prijedlog: Može pjesma?
Može, kažem, ali tiho da ne smetamo ostalima i da nam ne dođe pedagoginja!
Kratak dogovor, a onda........

Nešto najljepše što sam u životu čula.
Dalmatinci bi rekli: šoto voće, a moje curke: ispod glasa!

Kada su se mladi, nevini djevojački glasovi digli u savršenom skladu, ljepoti, radosti, životnosti, vinuli u visine bez granice, kao ptice, slobodne i sretne raširile krila.....imala sam osjećaj da smo u drugom prostoru, da ne postoje debeli zidovi stare Gimnazije, granice, niti vrijeme, da su se srca, glasovi i duše slile u jednu predivnu energiju ljubavi, ljepote, zahvalnosti....za Život.

Trebalo mi je jako puno snage da ostanem stamena i nisam izdržala do kraja, suza me odala.
Samo sam im rekla : Hvala Vam!
I na zvuk zvona, pobjegla iz razreda.

Bio mi je to najljepši poklon, te godine, za kraj.

MILOST

Oznake: milost

25.08.2015. u 14:04 • 32 KomentaraPrint#^

nedjelja, 09.08.2015.

Ljetna ljubavna malo bodljikava

Nikada mi nisi
poklanjao cvijeće
ni brao
ni kupovao.

Nikada nisam
mjerila ljubav
njime
ni skupim poklonima.

Pa ipak
ponekad
bilo bi mi drago
dobiti nešto od tebe.

Za Dan zaljubljenih
ponekad
tek jednu crvenu ružu
il' (meni najdraži) iris.

Za moj rođendan
(muškom) mukom
teško pogođen
dar.

Al' prekjučer
kada si osvanuo
s meni najdražim cvijetom,
mada je dvojbeno da l' je to cvijet,

odmah sam znala
da si pogodio u sridu.
Eno ga, umjesto u vazi, k'o oblog,
na mome otečenom gležnju!

Oznake: ljubav

09.08.2015. u 15:20 • 37 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< kolovoz, 2015 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Travanj 2024 (1)
Ožujak 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Studeni 2023 (3)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (1)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (1)
Lipanj 2022 (1)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Listopad 2021 (1)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (4)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (2)
Siječanj 2021 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (1)
Listopad 2018 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)

Space Oddity


Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira

Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku

Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno

Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_

***

***

Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.

Čuvarica pinkleca 07.03.2015.

***