Znam ja da bi svi slušali samo lijepe vijesti, dobre vijesti. I ja bih. Isto. Al' ne ide. Pa onda filtriram od ranih jutarnjih sati ono što nađem na internetu. Informiram se. I razmišljam onako ranojutarnje budna uz kavicu i cigarete dok vani sviće prekrasan proljetni dan.
Razmišljala sam o mjeri i mjerilima. Eto sada sam i ja postala dio neke potencijalno dobre vijesti i mjere. HZZ-a.
Za one 50+.
Dapače, našla sam i drugu korisnu i pozitivnu mjeru u koju se, eto, uklapam, baš po njihovim mjerilima.
Žena.
Da sam prvo mjerilo (prije svih mjera i mjerila) zadovoljila, ne moram ni naglašavati. Član sam najveće potencijalne udruge dobrih vijesti - kada izađem iz članstva. Nezaposlenih, naravno.
Stekla sam dojam da uz moj, kako mi rekoše, impresivan životopis, ne bih trebala imati problema, jer se uklapam u mjere.
Dapače, dvostruko.
Već sam i pitala (to zovu proaktivnom politikom zapošljavanja) u jednoj firmi za mogućnost primjene moga znanja, po njihovim mjerama, kakva mjerila imaju. Rekli su mi da im mjera 50+ ne odgovara. Po njihovim mjerilima.
Za onu drugu mjeru(žena) nisam niti pitala.
Na znanje i iskustvo nismo se ni vraćali (u razgovoru).
Razmišljam kako je znanje i iskustvo (ipak) svedeno na mjere. Nekada za znanje i iskustvo nije ni bilo tih mjera. Na HZZ-u. Eto, i to je dobra vijest, što danas postoje.
U svemu ovome, za moje mjere i mjerila nitko me nije ni pitao.
Možda bih se (danas) i uvrijedila da me netko upita za mjere (zar nije očigledno da sam dvostruka!), al' što me ne upitaše za moja mjerila (a tu su uključeni znanje, poštenje i iskustvo), eh, to me zasmeta.
Na drugom sam preventivnom razgovoru dobila još šturiji odgovor (ako se to tako može reći) koji se sveo na to da ne zadovoljavam njihove ni mjere ni mjerila. Ispadoh autsajder-ica! Samo me zanima na kojoj sam to planeti do sada 24 godine radila (i živjela).
U potrazi za pravim mjerama i mjerilima, sada samo trebam naći nekoga tko će moje mjere prilagoditi svojim mjerilima, i na tome još (dobro) zaraditi!
Razularena kažeš?
Ma otkuda ti pravo
da me žigošeš?!
Orkan u meni
donosi kišu i vjetar
što briše sve pred sobom.
Lava suklja
iz ugaslog vulkana
života, nada, htijenja, želja.
U ovom trenu
kuham, kipim, huktim, vrištim
izvana savršeno mirna,
Rasipam se kao
pijesak vremena
pomrčina sunca i krvavi mjesec istovremeno.
Dižem se od stola
i odlazim
tražeći beskraj...
Oznake: tko zna
Uzburkano jutro
Čudan dan
Nemirna noć
Oriona ne vidim_
Započela sam putovanje...
Sada pripadam onoj obitelji
od 319 208 (podatci od prije ponoći...)
+ ja!
Zbrisan mi je cijeli post. Nešto nisam dobro "spremila"!!!
Možda je tako i bolje, jer sve ono ne bih mogla ponoviti, bar ne istim onim riječima, od malo prije...
Dragi moji, moje je putovanje počelo...
Od danas sam slobodna,
Od rada (neredovito plaćenog - dužni su mi još 3 plaće!!! i pitanje je hoću li ih i kada dobiti...).
više ne moram ustajati ujutro rano i biti u 7 nasmiješena na "volontiranju". kako sam to nazvala prije koji mjesec...
ne moram razmišljati što obući (i u što još mogu "stati"), kako se "neprimjetno" našminkati i kako ukrotiti frizuru,
ne moram razmišljati kako 4. direktoru u zadnje 3 godine kao financijska savjetnica objašnjavati očigledno...,
ne moram razmišljati koji zamrznuti umak izvaditi iz zamrzivača za ručak...
Ali moram razmišljati što će moja dva maturanta obući za maturalno veče, kako će moja najmlađa na svoju ekskurziju i treninge, što će biti za 3 mjeseca ili ...godinu...
Kako će moja odlikašica plemenito studirati medicinu?!
Jer, ruku na srce( svi se nešto u srce kunemo...) gdje ću naći menadžerski posao u ovoj mojoj ne- velesredini i to još u ne- mađahnoj dobi?!
I da, moram razmišljati, kako će me moja kralježnica svo ovo vrijeme držati, hoće li novodijagnosticirani hormoni za štitnjaču djelovati i kako ću obnoviti svoje zdravlje i kondiciju...skinuti kile, naći svoj mir...
Ali ono što ne moram razmišljati, što znam da tu je, samo je moram pustiti da se ponovo pojavi, sam ja i moj zaboravljeni smijeh, moje druženje s oitelji, pjesma i zezanje s djecom, vrijeme za nas.
Započela sam putovanje, zacrtala si cilj, dala si rok...
Možda ovo nije ispravan put, ali jedini je kojeg osjećam kao svoj, koji dolazi iz mene i od mene.
Možda nisam dobar vjernik kada ne kažem da ću sve prepustiti u Božje ruke, s povjerenjem...(kako to vjeruje moj zakoniti...)
Samo sam ja...
S mogućnošću više vremena za sebe i svoju obitelj.
O (potencijalnim) kontejnerima ću razmišljati...sutra!
Oznake: moje Orionovo putovanje
< | travanj, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)
Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira
Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku
Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno
Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_
***
Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.
Čuvarica pinkleca 07.03.2015.
***