Registar izdajnika

utorak , 26.01.2016.

Realno gledajući, registar izdajnika nije potreban. Postoji Facebook i sve ostale društvene mreže. Kao i forumi.
Tko su ti izdajnici nacionalnih interesa koje možemo otkriti na portalima, društvenim mrežama i blogovima? Svi oni koji iznose svoje mišljenje.
Na facebooku ljudi komentiraju članke i znamo kakvo je njihovo mišljenje o određenoj temi ili stranci. Manje-više znamo sve o dotičnoj osobi. Moguće ju/ga je pratiti. I njezinu obitelj, prijatelje, kolege.....lokacije na kojima se kreće.
U pogodnom trenutku lako je takve pokupiti. I skloniti. Privesti.

Primjer:
Tema su američka bombardiranja Sirije. Naravno da će se javiti nekoliko njih koji će braniti Bašara, ISIL i slične. To su mogući islamski teroristi ili njihovi podupiratelji. Evidentirati i držati na oku. U slučaju nekakvog incidenta pokupiti i privesti.

Tema je hrvatsko-srpska utrka u naoružanju. Naravno da se javi nekoliko njih koji govore stavove protiv našeg naoružavanja dalekometnim raketama. Hvale Rusiju. Dive se Putinu. Nemaju loše riječi za Srbe i njihovu politiku. U slučaju sukoba EU/NATO-a sa Rusijom takve pokupiti, pratiti, locirati, apsiti.....

Ovako možemo do sutra nabrajati različite situacije.
Je li onda registar izdajnika potreban? Nije, jer izdajice se danas otkrivaju sami. Čak i na blogu gdje misle da im je identitet zaštićen nekakvim glupavim nadimkom.

Ako naše obavještajne i kontraobavještajne službe ne prate pisanja na facebooku i društvenim mrežama, onda propuštaju ogroman izvor informacija i potencijalnih rijetnji. Naravno da prate. I rade registre i evidencije.

Znanstvena fantastika? Nemoguće?
Razmislite....prošle godine, 2015. ISIL je savjetovao svojim agentima na Zapadu, SAD-u, točnije, koje mete i koje ljude slobodno mogu napadati.Gdje su im adrese. Mete su bili američki piloti koji su bez razmišljanja ostavljali objave na facebooku o bombardiranju ISILovih položaja.
Zauzvrat, Ameri su preko ISILovih fotografija objavljenih na društvenim mrežama, otkrivali područja na kojima se oni nalaze i ista bombardirali.

Kombinirani virtualno-stvarni rat.
Pa zašto onda ne bi i naše službe iskoristile današnju tehnologiju i otkrivali izdajice?

Oznake: Facebook, ISIL, registar izdajnika

Muke po Facebooku

utorak , 11.08.2015.

Čovjek se s vremenom navikne na neke stvari. Pa se tako ja naviknuo na onaj vražji Facebook. Postade mi Facebook platforma za komentiranje, informiranje, komuniciranje, obrazovanje.....ma skoro za sve. Umalo što ne spremam ručak na tom Facebooku. Doduše, pokupim koji recept.

Zato me i iznenadilo, prije nekoliko dana, da se nisam mogao odmah ulogirati na svoj profil. Umjesto svojeg zida, vidim neku poruku. Otprilike ovako: "Poštovani, vaše ime je na listi sumnjivih imena. Imate rok od 7 dana da ga promijenite." Mislim se, kakva sumnjiva imena? Pa pravo hrvatsko ime i prezime, katoličko. Što tu ima biti sumnjivo? Uostalom, meni je taj Facebook ionako već duže vremena sumnjiv. Tko ga vrbovao i za koga radi? Naravno, nisam promijenio ime. Kliknem na "SKIP".

Prođe tjedan dana, točno. Opet se ne mogu ulogirati na profil, zida nema. A nema ni dugmeta "SKIP". Zato ima dugme kojim šalješ svoje dokumente Facebooku. Ukratko, Facebook, poput naših policajaca, traži osobnu kartu, vozačku, prometnu, putovnicu....bilošto. Samo pošalji dokument da je tvoje ime pravo tvoje ime. Onako, iz šale, pošaljem ja Facebooku nekakvu sliku. Sa interneta. Umjesto skenirane osobne iskaznice. Idući dan mi Facebook odobri logiranje.
Ali opet, nakon dva dana, zabrana logiranja i ovaj put ne pušta. I tako, ja, nekadašnji ovisnik o Facebooku, sad ne mogu pristupiti svojem profilu.

Dakle, što se dogodilo? Facebook je prije nekog vremena uveo pravilo da se na toj društvenoj mreži ne mogu koristiti nadimci niti lažna imena. Ali kako će Facebook znati čije je ime lažno? Npr, zovete se Šerif Konjević. Ili Obrad Kosovac. Kako Facebook zna da ta imena nisu šala, nisu lažna već su prava, mada tako ne izgledaju? Pa zato postoje Facebook špijuni. Poput vlada DDR-a, Jugoslavije ili današnje Hrvatske, tako je i Facebook stavio jedno malo dugme kraj svačijeg profila. Na to dugme, potpuno anonimno, sasvim jednostavno, bez previše priče, bilo koji građ...ovaj, član Facebooka, može prijaviti nekog drugog. Nekog sumnjivca. Čudna imena, čudnih navika, čudne seksualne ili političke orjentacije, politički (ne)korektnog ili bilokakvog...Prijaviš ga i čekaš. Bez obzira jel ima pravo ili lažno ime, ti njega prijaviš da mu je ime lažno.

Tad na scenu stupa Facebook. On ne ispitiva previše. Šalji osobnu ili ti ukidam profil. A u današnje vrijeme, izbrisati neke ljude sa Facebooka je ravno izolaciji ili ubojstvu. Primjerice, moj slučaj.
Ni sam nisam shvatio kako se to dogodilo, ali sad sam primjetio da jednom određenom broju ljudi ne znam ni adresu ni broj telefona. Čuli smo se preko Facebooka, skoro stalno. Nismo se davno vidjeli, sreli opet na Facebooku, a ja sad nemam profil. S nekim ljudima sam razmjenivao dokumente, fotografije, podatke....i gle...sad nemam ni toga. Toliko sam se privikao na Facebook da nisam ni pomišljao na to da sve te podatke prebacim negdje na "sigurno". Pa zar nije oblak najsigurniji? Nije.
Realno, izgubio sam određen broj podataka i određen broj kontakata.

Zašto? Kako se to dogodilo? Jesam li bio sumnjiv Facebooku ili...? Teško da će Facebook provjeravati više od milijarde svojih članova. Vjerojatno me prijavio neki od lokalnih cinkatora. Negde, nekad, nešto, sam napisao ili objavio ili komentirao. Nekome se to nije svidjelo. Taj netko je stisnuo dugme kraj mojeg imena i prijavio kršenje pravila Facebooka. Mada ih nije bilo.

Ja sam mogao napisati bilo što. Poruku mira i ljubavi, govor mržnje, poziv na ubojstvo i genocid, širiti Kristovo evanđelje...bilo što. Nema veze, bio bih prijavljen jer se nešto, nekome, nekada, ne bi svidjelo. I samom prijavom bih izgubio svoj profil.

Naravno, mogu još uvijek, a mogao sam i onda, poslati Facebooku svoju skeniranu osobnu. Ali čemu? Otkad je jedna društvena cyber mreža postala toliko bitna i važna da od mene zahtjeva moje osobne podatke? Moju osobnu iskaznicu. I što će Facebooku moja osobna? Realno gledajući, Facebook ima previše podataka o meni. Npr: moje ime i prezime, datum rođenja, zna moje prijatelje, s kim se više a s kim manje družim, zna moju obitelj, zna kako izgledam, zna što volim, koji mobitel imam i koji mi je broj, sve moje fotografije i kontakte na mobitelu, za koga sam glasovao na prošlim izborima i za koga ću na budućima, koja su moja politička i svjetonazorska stajališta, što mislim o određenim temama, što volim...

Mislite da pretjerujem? Pa svatko tko ima Facebook profil, koliko god se trudio zaštiti svoju privatnost, to ne uspijeva. Jer društvene mreže znaju sve. Čak i ono što ste napisali, a niste poslali. Sve. Mi smo im dali to pravo.

Ako je tako, u čemu je problem, zašto ne pošaljem taj jedan sken svoje osobne? Stvar je u principu. Ne mogu dopustiti da Facebook postane policajac, netko tko me zaustavlja na ulici i legitimira. Uostalom, što će Facebooku kopija moje osobne?
Ako ima sve te podatke, a ima, čemu onda osobna? Hoće li uskoro tražiti i moj DNA uzorak?

Drugi problem, osim privatnosti i želje Facebooka za čim više podataka je taj da na toj mreži svatko može biti cenzor. Praktički, pored toga da u određenim grupama vlada cenzura i brišu se određeni, nepovoljni komentari, sada Facebook daje mogućnost da nepoželjnog komentatora sasvim uklonite sa mreže. Samim time mu onemogućite komentiranje. Njegovi komentari se neće više pojavljivati ispod objava određenih političara, proizvoda, profilima raznih vlada i organizacija. Jednom kad ga prijavite, obrisali su se i svi njegovi komentari. Nema ga.

Demokracija? Sloboda?
S Facebookom sigurno ne.

Oznake: Facebook