Registar izdajnika

utorak , 26.01.2016.

Realno gledajući, registar izdajnika nije potreban. Postoji Facebook i sve ostale društvene mreže. Kao i forumi.
Tko su ti izdajnici nacionalnih interesa koje možemo otkriti na portalima, društvenim mrežama i blogovima? Svi oni koji iznose svoje mišljenje.
Na facebooku ljudi komentiraju članke i znamo kakvo je njihovo mišljenje o određenoj temi ili stranci. Manje-više znamo sve o dotičnoj osobi. Moguće ju/ga je pratiti. I njezinu obitelj, prijatelje, kolege.....lokacije na kojima se kreće.
U pogodnom trenutku lako je takve pokupiti. I skloniti. Privesti.

Primjer:
Tema su američka bombardiranja Sirije. Naravno da će se javiti nekoliko njih koji će braniti Bašara, ISIL i slične. To su mogući islamski teroristi ili njihovi podupiratelji. Evidentirati i držati na oku. U slučaju nekakvog incidenta pokupiti i privesti.

Tema je hrvatsko-srpska utrka u naoružanju. Naravno da se javi nekoliko njih koji govore stavove protiv našeg naoružavanja dalekometnim raketama. Hvale Rusiju. Dive se Putinu. Nemaju loše riječi za Srbe i njihovu politiku. U slučaju sukoba EU/NATO-a sa Rusijom takve pokupiti, pratiti, locirati, apsiti.....

Ovako možemo do sutra nabrajati različite situacije.
Je li onda registar izdajnika potreban? Nije, jer izdajice se danas otkrivaju sami. Čak i na blogu gdje misle da im je identitet zaštićen nekakvim glupavim nadimkom.

Ako naše obavještajne i kontraobavještajne službe ne prate pisanja na facebooku i društvenim mrežama, onda propuštaju ogroman izvor informacija i potencijalnih rijetnji. Naravno da prate. I rade registre i evidencije.

Znanstvena fantastika? Nemoguće?
Razmislite....prošle godine, 2015. ISIL je savjetovao svojim agentima na Zapadu, SAD-u, točnije, koje mete i koje ljude slobodno mogu napadati.Gdje su im adrese. Mete su bili američki piloti koji su bez razmišljanja ostavljali objave na facebooku o bombardiranju ISILovih položaja.
Zauzvrat, Ameri su preko ISILovih fotografija objavljenih na društvenim mrežama, otkrivali područja na kojima se oni nalaze i ista bombardirali.

Kombinirani virtualno-stvarni rat.
Pa zašto onda ne bi i naše službe iskoristile današnju tehnologiju i otkrivali izdajice?

Oznake: Facebook, ISIL, registar izdajnika

Demografija

utorak , 19.01.2016.

U zadnje vrijeme je aktualna ta demografska obnova. Nažalost, debelo smo zakasnili, jer statistika govori da smo o tome trebali govoriti još 70-tih godina prošlog stoljeća. Naime, još tada je počeo pad nataliteta u Hrvatskoj, a djece se rađalo sve manje. Što je tome uzrok? Pa nije jedan, ima ih više. Iseljavanje, seksualna revolucija, bolji standard...
Naravno, mi, kao nojevi, o tome nismo govorili niti smo taj problem rješavali. One koji su nešto o tome govorili odmah smo ušutkavali i ismijavali. Nazadnjaci, nacionalisti, pretvorili bi žene u strojeve za rađanje, itd...

Realno gledajući, ne bi nas ni trebao zabrinjavati pad stanovništva. Međutim, naš kompletan sustav je postavljen tako da ovisi o rastu stanovništva. I gospodarstvo i mirovinsko i zdravstveno i obrazovni sustav...ukratko, mortalitetom se sve to urušava.
Možda ima netko tko ne misli da je mortalitet problem? Ne znam, ali ako ima, taj će vrlo brzo i na vlastitoj koži osjetiti probleme manjka i pada stanovništva. Realno, to već ada debelo osjećamo. S godinama će situacija biti sve gora. Jer ovi negativni trendovi se ne mogu tako brzo ispraviti. Šteta je već učinjena.

Kako rješiti problem?
Sustavno i planirano i to na tri razine.

Prva razina je zaustavljanje iseljavanja. To je nemoguće napraviti do kraja, uvijek će biti onih kojima će druga destinacija biti poželjnija za rad i život nego Hrvatska. Ali rastom gospodarstva, propagandom, te suzbijanjem propagande koja promivira iseljavanje (drugdje je bolje) stopa iseljavanja bi se mogla smanjiti.

Druga razina je imigracija, koja se može odvijati u dva smjera: povratak dijaspore i dopuštanje imigracije iz manje sretnih zemalja od Hrvatske. Na ovoj razini je potrebno promijeniti zakone o useljavanju, o imigraciji i omogućiti lakšu integraciju novih stanovnika. Npr, bez obzira što su naši povratnici Hrvati, i oni imaju probleme prilikom integracije i života u Hrvatskoj. Isto kao i neki imigranti iz Azije ili Afrike. I u tom smjeru ljudima treba ići na ruku i pomoći.

Treća razina je poticanje rađanja nove djece.
Kroz niz mjera se to može osigurati. Ali tome se treba prilagoditi čitavo društvo. Ideje o manje djece, o djeci kao problemu, moraju biti marginalizirane. To je stvar propagande.
Bolja ekonomska situacija u državi neće utjecati na porast rađanja djece. Ona će utjecati na iseljavanje i na imigraciju. Ali imigracija i iseljavanje ne rješavaju problem. Jer su one samo privremene, kratkoročne mjere.
Evo što bi trebalo napraviti za rađanje više djece:

1. Majkama sa 4 i više djece dati status odgajateljice i državnu plaću i mirovinu. Može to biti i neka naknada, zavisno od toga kolika su djeca. Kako djeca odrastaju,(tj. zapošljavaju se) ta naknada bi se smanjivala dok ne bio došla do nekog svojeg minimuma. Istovremeno takve žene ne bi trebalo onemogućavati u zapošljavanju niti bi ih trebalo, budući da imaju prihode, smatrati da one ne bi trebale raditi ili biti zaposlene. Ovakvih žena neće biti puno. Navodno Hvar daje i do 120 000 kuna jednokratne naknade za 4. dijete, ali do sada su imali samo par takvih slučajeva.

2. Porodiljni dopust financirati u iznosu pune plaće, a očevima dati 3 mjeseca obaveznog korištenja porodiljnog. Godina dana je nekakav minimum s kojim bi majka mogla biti uz dijete dok se rodi.

3. Jednokratne naknade neće utjecati na žene da više rađaju niti od jednokratnih naknada ima neke koristi. Dobro dođu kako bi se ljudi u onih prvih par mjeseci nekako snašli i pokrili neke troškove za koje nisu ni znali koliki su i kakvi. Te naknade su, ukratko, nebitne za porast rađanja. Na razini države bi trebalo, osim te naknade, darivati pakete u kojima bi bilo ono najnužnije za dijete. Naravno, forsirati hrvatske proizvode.

4. Besplatni vrtići. U svakom mjestu. Jer dok roditelji počnu raditi, tko će čuvati djecu? Ovo je jedan od najvećih problema. Poticati tvrtke da imaju vrtiće u svojem prostoru za svoje zaposlene. Kao i državne institucije.Dođeš na posao i ostaviš dijete tetama u vrtiću na svojem radnom mjestu.

5. Besplatni udžbenici, besplatan prijevoz za školu. U nekim dijelovima Hrvatske ovo već postoji. Ali pravi učinak bi se postigao na razini države.

6. Samohrane roditelje dodatno pomagati i olakšavati im. Najbolje je da dijete ima i oca i majku, ali ako nema jednog od roditelja, ne bi trebalo im otežavati situaciju. Kampanje u kojima bi se društvo ciljano napravilo osjetljivijima na takve obitelji bi u tome pomogle.

7. Obitelji drugačije od tradicionalnih bi trebalo na isti način tretirati kao i one tradicionalne, ali im istovremeno i više pomagati. Ne materijalno, već psihološki, administrativno, stručno. Osim toga, broj takvih obitelji je u stalnom porastu.

8. Uvijek sam smatrao da je država loš odgajatelj. Pa ako istospolni parovi žele posvojiti djecu, to bi im trebalo omogućiti. Oni bi vjerojatno bili bolji odgajatelji i roditelji nego država.

9. Ženama koje su rodile osigurati povratak na radno mjesto na kojem su bile, a sve eventualne negativnosti koje bi mogle štetiti njihovoj karijeri, jer nisu godinu dana na poslu, poništiti. Tretirati kao da su bile na poslu tih godinu dana. To zakonski i osnažiti drakonskim kaznama poslodavcima koji prekrše zakon ili diskriminiraju žene prilikom zapošljavanja, rada, ili povratka na posao.

10. Ustavni sud je proglasio da su muškarci i žene ravnopravni u odnosu na dob kad bi trebali biti umirovljeni. Tu odluku poništiti izmjenom Ustava u koji bi se uveo članak koji bi majkama omogućio ranije umirovljenje. Onako kako je bilo do sada, nekoliko godina prije muškaraca. Bez obzira na broj djece.

11. Zabraniti pobačaj. Ova mjera ne bi potakla rast novorođenih, jer je broj pobačaja u Hrvatskoj mali, a i žene bi mogle na pobačaj ići van granice Hrvatske, ali ovakva mjera bi jasno rekla što društvo misli o ubojstvu nemoćne djece, tako da je to čisto moralno pitanje.

Osim ovih, postoji još niz mjera kojima bi se moglo olakšati majkama, ženama, obiteljima. Nisam demograf niti sociolog. Demografija mi nije struka. Ovo je neki moj popis neka lista onog što bi trebalo napraviti kako bi se bar malo povećao
broj novorođenih.
Čitavo ovo vrijeme, država bi trebala izraditi programe različitih načina pomoći majkama u zapošljavanju, obrazovanju, promjeni radnog mjesta. Jer nije cilj i neće pomoći u povećanju nataliteta, ako se žene bude promatrale samo kao strojeve za rađanje. Dapače, to bi moglo dovesti i do propasti napora da se poveća broj rođenih. Društvo u kojem bi roditeljstvo bilo olakšano, u kojem bi država pratila obitelji podupirući ih i pomažući, gdje bi se majke lako zapošljavale ili vraćale na posao...to bi puno više dovelo do rasta nataliteta.

Oznake: natalitet, demografija