walking cloud

nedjelja, 26.06.2011.

Last secrets of the sea

(Ukrao sam naslov
pjesmama sa you tube-a.,
more mi se ionako nikada nije skrivalo.)

Njegova me pjena podsjećala da se nikada ne prestanem penjati prema nebu na vrhove najvećih planina.
Danas ću mu se opet pokloniti, pa iako me uopće ne čuje.,
kada me slana izbrazdana voda izbičuje nježnom rukom
sjećanja iz mojih kofera jednostavno nestanu da bi novima ostavila mjesta.

U trenutku kada mi se koža zategne od osušene soli jednostavno postajem
za taj dan novi čovjek.
Osim toga, nakon klanjanja tom vodenom svemiru
odličan je osjećaj neutažive gladi nakon plivanja.

Od vode smo sastavljeni i živjeti ćemo dok ta voda ne ispari,
a opet kleti ćemo se u snage, ljubavi, naslijeđa i krv.
Voda je jedino što nam je svima zajedničko i najveće potrage za svemirom samo su
ožeđale karavane.
Da sam pčela želio bi da me pokopate u med, da sam konjušar želio bi počivati u govnima,
a da sam bankar vjerovatno bi želio kupiti život...,
i iako sam sve od navedenog...

samo sam oblak u hlačama, sastavljen od vode i nešto prašine iz obližnjeg svemira.,
zakopajte me u more, onda
jer je more prevrnuto nebo.

Posljednja je tajna mora koja poznajemo
da je odgovor već tu,
ali da bi ga čuli,
osim što moramo skinuti oklope, maske i odjeću
poželjno je i da ušutimo na neko vrijeme i prestanemo
blejati u nebo.

- 09:15 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.