walking cloud

petak, 17.04.2009.

Varikina

Ne volim ljude koji ne vole ljude. A njima sam okružen.
Neizbježno mora postati navika., da uštedim snagu..,
da bi te nevoljene ljude mogao voljeti još i više.
Vlatka kaže da encijan, biljka egzotičnog imena raste na Učki..,
zanimljivo je kako su vjerovanja zapravo pogrešna ako ih ne propitkuješ..,
ja sam naime mislio da je encijan biljka iz Brazila.
Moj je dvorac telefonskom žicom, napokon spojen sa ostatkom kraljevstva.
Katapulte više nećemo trebati.
Za doručak pinca i mlijeko., a za prvu marendu svježi sir i sladoled...,
uporno ponavlja moja nutricionistica.
Disciplina, rad i red, uporno si ponavljam ja.
A kao i u ranom djetinstvu , od ponavljanja , u inat radim suprotno.
Imam lijepo tijelo, kazališne domaćice kažu i lijepe usne.,
ja volim svoja stopala, a mnogi moj osmijeh..,
Ipak, ponekad se gadim samome sebi,
jer je tijelo alergično na tuđi dodir, jer su usne otrovne,
stopala navikla na obuću i okove., a osmijeh jer je navika.
Jedna mlada pulska obitelj želi udomiti svoju mačku.
Jer će beba biti osjetljiva na dlake.
Jedan se nepoznati gospodin nespretno ne snalazi ,
biciklom šečući svog psa.
Apsurd je reakcija na bezizlaznost.
Vojni kamioni nestaju., u maloj zemlji za veliki odmor..,
mi se istina, mali , odmaramo.,
ali se zato pojavljuju automobili od zlata.
Nepristrani bi rekli da je sve u redu.
Ja sam rijeka koja ide uzvodno
i kao jata lososa umirem ispod svakog slapa.,
ne bi li došao tamo odakle sam krenuo.
I , kao što sam već rekao....:
Isčupaj mi srce, operi ga u varikini i zakrpaj sve rupe.,
stavi ga u škrinju na mjesec dana i ako preživim
biti ću tvoj cijeli život.

- 09:36 - Komentari (19) - Isprintaj - #

utorak, 14.04.2009.

Ten milion dollars hotel

Ma nemoj srat' ! izletjelo mi je .
Na radiu poznati soundtrack., ili bar pjesma.
Možda sam bio slijep., i možda izgubio oči..,
....., Never let me go.,
nevjerovatno., ! !
nemoj srat'.,
opet mi je izletjelo., ups.:)

možda sam znao i zašto.

- 23:15 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 10.04.2009.

La planete sauvage

Uronio sam svoju glavu, sa novom frizurom, modernijom, kažu
u vodu i glasno vikao na svijet da uspori.
Sol mi je kroz uši došla do srca da provjeri koliko je otvorenih rana,
a voda mi je ušla u usta da ne pretjeram.
Tjestenina, bakalar i skuta vraćaju mi vjeru da je sreća moguća
i od samo tri dobra sastojka.
Mi smo između neba i mora.,
kaže jedna pjesma , ja sam često iznad ili ispod.
Iva je sretna, Marino nikada potpuno., a njihovim sam blizankama
danas pomagao da od kamenčića ljepilom rade dvorce.
Mi smo jednom od snijega napravili ovcu.
Na putu do svog dvorca meni je princeza ispala sa konja,
pa se sada dvorac pretvara u samostan.,
što zbog kletve, što zbog obrane, ali i zbog vjere.
Veliki žulj na desnoj ruci također se vodom štiti.
Probušiti ću ga iglom., to uvijek napravim.
A kremom od četrnaest biljaka, tete Zore sa Škitače
zaliječiti ću ranu, ili medom , kako su to činili Egipćani.
A kod izbora faraona moram se ispraviti.
Nije to narodni folklor, zbog boja i smiješnih frizura., propalih rock zvijezda
i dalmatinskih tajkuna., sve mi se više čini da se radi o cirkusu.
Bradata žena, valjda je na depilaciji i jedva čekam
da nekoga ispale iz topa.
Mi ćemo hodati po žici. Drugog izbora ni nemamo.

Da je ovo moj život na stolu bih imao drvenu posudu za sireve
i u njoj sireve, naravno.,
moj bi prednji prozor gledao na more, a stražnji na maslenik,
djeca bi se bezbrižno igrala, a mi odrasli još i više.
Da je ovo moj planet ne bi nam trebala obuća jer bi lebdjeli
i ne bi nam trebali izbori da odemo u cirkus.
Ovako ću se nastaviti, uspješno pretvarati da zaista i jest.,
jer Edi kaže da je u Splitu sunce., a meni nepci traže.,
baš zbog toga okus bijele kave.

- 12:46 - Komentari (22) - Isprintaj - #

srijeda, 01.04.2009.

Vikend na selu

A sad za ozbiljno--...
mislim da bi rekao stih pjesme Pipschipsa i videoklipsa.
Neki su domaćini sa godinama sve bolji.
Kao i njihova vina.
Neke su stvari neizvedive koliko god se trudio.,
a neka su čuda uvijek moguća, pogotovo u Buzetu i Bržendima.
Drvene i uske škaline iz kuhinje grijane kaminom..,
do hladne sobe sa velikim krevetom odvode te uz malo škripe i puno romantike.
Pijetao odlučuje kada se kuha kava, a stare susjede jesli li dobar čovjek.
Samostrijel je moćno oružje., ali treba imati srca saznati koliko.
Tko je Lu., zašto si pobjegla i je li gorko zapravo okus..,
neka su od pitanja spontanim odabirom.
Ovaj je vikend uzeo, frontalnim sudarom dva poznata života.,
kiša je isprala urbane maske gradskih zvijezda., hladna voda iz šterne
oprala šminke kojima smo zaštićeni, a jak je vjetar , kao u Dalmaciji molove ,ovdje rušio
iluzije. želje i zdrav razum uopće.
Gorko mi je niz grlo , a i malo u predjelu želuca....,
onog za gadosti.
Ubila bi me da vidiš kako sam zamotao sir.,
onaj iz Švicarske koji smrdi kao neoprane noge.
Vrijeme je da usporimo satove.., zaljubljeni smo previše u život i same sebe..,
vjerovanje u nešto što ne postoji uzaludno je bacanje vremena.
Pobijeći u kučice o kojima piše Blue., žene ovdje na asfaltu nemaju miris koji tražim.
Anđeli odavna već nemaju bijela krila., bijelina bi privukla grabežljivce.
Jelena., sa žalošću javljam., da mi je ogrlica koju si mi poklonila
prestala trajati kao jedno biće.
Nastavlja postojati kao puna ruka perli.