walking cloud

četvrtak, 30.10.2008.

Ako anđeli čitaju blogove

Osjećam se kao da te izdajem
dok isprobavam crne košulje..,
znaš da ih ne volim..,
kao ni lakirane cipele.

Prati ću suđe, poslije ručka koji sam usamljeno jeo.
a kasnije se sklupčati na hladni pod hodnika.
Tebe će obrijati nepoznata žena,
a ja ću birati stihove.

..odleti što dalje
od gnjilih močvara
pročisti se gore
u bistrome zraku
i pij kao nektar
u ovome mraku
vatru koja vrata
nebeska otvara..

....od meni nepoznatog autora.
Jer ono što ti ja imam reći.,
reći ću ti kada budemo šetali zajedno.,
šutke po livadama snova.

Zbogom ,dida moj.

- 12:16 - Komentari (14) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 27.10.2008.

Naizgled običan Ponedjeljak

Napokon se, klinac , dokopao vodootpornog flomastera..,
Ponedjeljak se u mome kvartu činio običan,
a ni po čemu nije.
Popeo se nespretno na željezni spomenik brodograditeljima.,
sa kojega smo svi u djetinstvu uredno padali.,
kao lišće u jesen, ponekad i na beton...,
i nešto napisao.
Mislim da nije samo potpisao sebe, svoj omiljeni bend ili
neku glupu parolu koju ne razumije.., jer je dugo pisao.,
a vidio sam i da zastaje i razmišlja.
Bio je sam, a ne u grupi ., što me navodi da zaključim
da je nešto pisao njoj.
Kanije je još i pošarao njega, ne bi li tako preokrenuo stvar.
Prve ljubavi trebale bi ići u paketu sa vodootpornim flomasterima.
Da ih niti kiša ne može izbrisati.

Velika je smokva susjede, aktivistice za okoliš zapinjala
o svako malo veće dostavno vozilo.,
Ponedjeljak je mirisao na hladnu kišu..,
koja će tek pasti,
a zvučao je kao ugodni žamor konferencijskih dvorana.

Stara koka možda daje dobru juhu, ali meso je suho i bezukusno..,
napravio sam odličan umak od toga., stoga.
Neka pisma nikako da pošaljem., povlače se u nesigurnost.,
ali njemu sam danas napisao jedno.
Jer neće sa nama razgovarati. Neće jesti i još mnogo toga..,
umiranje je , opravdano., sebična radnja.,
teško mu to zamjeram.
Mnoga se rodbina sjatila., avionima, automobilima i autobusima.,
ovih dana da ga posjeti.,
samo ja sve rijeđe odlazim.

Znam da ga je sram što ne stigne na WC.
I da je ljut što ga peremo i presvlačimo pred drugim,
nepoznatim ljudima.
On je poglavica, a poglavice sami seru i pišaju.

- 12:54 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 24.10.2008.

Božić dolazi...

Jučer je i službeno sve otišlo kvragu!
I oni koji mi nisu vjerovali,
i ismijavali moj odlazak u zemlju tisuću jezera
sada se stravično pogledavaju,
mjenjajući tv programe na kojima je ista slika.
Naš veliki vođa kaže da je ovo kap koja je prelila čašu.
Rekao je to već nekoliko puta., pa ova mudrost gubi smisao.
Rekao je još i da mi nismo Beirut.,
to je rekao prvi puta, ne trebamo se brinuti.

Imao sam pravo i što se tiče Božića i rekorda., jučer je već počelo.,
kupovanje antibiotika za blagdansku depresiju.,
pritišče me ovaj Božić.,
počinje u Listopadu.

Nego, nije to tema za sunčano jutro i vesele ljude..,
Laetitia ima pravo, hajde da svi poludimo,
bolje će nam pasati svijet koji je poludio već odavno.

A nije to ni tako daleko., mijenjanje uma i tijela,..
već nas sada hipnotizira televizija i reklamna industrija.,
politička retorika i odnosi iz koristi..,
neke civilizacijske norme čine nas pristojnima ili obrnuto.,
a dugovanja poslušnima i obrnuto.
Um se uvjerava da smo ono što želimo biti, ali i za to postoji dijagnoza.,
a tijelo nam trune dvadeset i pet puta sporije nego prije sto godina..,
zbog konzervansa.
Nadam se samo da će izdati katalog , da se lakše odlučim.
Hoću li biti Mick Jagger, Forrest Gump, Aung San Suu Kyi
ili Severina.

Teško je zapravo pobjeći iz svoje kože.
Droga, san, bolest, plastična operacija i nastrani sex
samo su neka od sredstava plaćanja
No, Laetitia, nažalost
ništa od toga ne daje se na kredit.
Prevelike su kamate.

Dolazi vrijeme štednje, a ne kredita.
Treba uštediti za pancirku, azbestno odijelo,
tjelohranitelje i stolicu u Saboru.

- 10:26 - Komentari (11) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.10.2008.

Obmana na kredit

U ženama , nekada sam tražio vrline..,
danas , sve mi je jasnije., prepoznajem mane.
Radi opravdanja, ali i romantične premise da nekoga možeš voljeti
samo ako voliš sve njegove mane.
I spadam u one koji radije lete sami.,
dok oni koji očajnički ne znaju letjeti.,
u ženama vide samo vrline., pritom namjerno oči zatvaraju
pred manama.
Pa u najkraćem roku, sa kurvom, ovisnicom, podmuklicom ili
jadnicom male bebe Nedjeljom prošetavaju Lungomare.
Kao reklamu za zajednički obrt _ "Brak".

Netko želi da mu slomim srce.
Da znam da ga neće slomiti netko drugi., pristao bi..,
ovako tražim nekoga tko će ga meni slomiti.

Jedan je čovjek ubio drugoga zbog plastične boce od pola kune .
A naš premijer dimnim zavjesama prelazi na novi čin, svakodnevno.,
ne dajući nam priliku za aplauz ili žvižduke.

Moja se vaga predomišlja..,
je li gora potkupljivost i nemoral vladajućih--.
ili letargija i nemoral onih kojim se vlada.?-

Sve sam uvjereniji da je moć u brojnosti, dakle da je odgovornost na stadu,.
a da su ovce, i ja s njima., samo obični kritizeri.
Stoga , za degradaciju društva osuđujem, sve one koji nisu poduzeli ništa malo.
Velike stvari ionako ne poduzima nitko.

Krize uvijek dolaze dok se spremaju rasprodaje.
Brodogradilišta, zdravlja i identiteta.
Što izravno ili neposredno pogoduje potrošačkoj hipnozi..,
pa se Božić svake godine iznova događa sve ranije i ranije..,
i ruše se rekordi.

Usprkos krizi, slijepo vjerujući da se možemo liječiti novcem.,
ovce će pohitati, glasno se glasajući , na rasprodaje.
Ja ću , recimo kupiti., :
jedno plućno krilo., tečaj roditeljstva., čarobne pilule protiv kemijske neravnoteže u mozgu
i metke za puškomitraljez., da se osjećam sigurnije.
Za plućno krilo morati ću bubreg prodati na ulici ili kod doktora bez morala.,
pilule za ravnotežu kemije kupiti ću neravnotežom rada, vremena i sebe.,
a metke ću vjerovatno dobiti na poklon.
Od susjeda besprijekornog ugleda.

Kupiti ću još i malo dostojanstva, da ne zafali u Nedjelju, poslije rasprodaje
ili da ne poskupi..,
mrvicu pažnje, tek da ne zaboravim.., nove cipele., jer imam samo 8 pari
i lažni altruizam ( uplatom na neki od silnih brojeva žiro računa iz poštanskog sandučića)

Ništa neću platiti odmah., nego sve sa odgodom.,
Ne mogu si , naime dopustiti da živim Danas, ..,
Jučer ili Sutra mnogo su bezbolniji.

- 13:34 - Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 11.10.2008.

Malo sam se uplašio

On je rođen 33. godine prošloga stoljeća.,
Na selu, neznajući za televiziju i banane.
60 godina strastveno je uživao u duhanu., a nedavno
se ostavio tog poroka i strasti.
Sada se grca u strahu., iskašljava godine života i
šuti.
Moj je nono uplašen.
Čudan je ovo igrokaz u mojoj obitelji. Svi se okupljamo svakodnevno.,
zajedno jedemo i nepotrebno se zovemo na mobitele.
Nona je također uplašena, ali ona u ovoj ulozi i pomalo uživa..,
naime ona bila i medicinska sestra cijeli život i uvijek mi se nekako činilo
da je najsretnija kada je netko od nas bolestan.
Jer tada njena svrha ima svrhu.
Zlatni pir je proslavila, ali život sa tim tvrdim čovjekom nije joj baš dao gušta.
On i sada odbija bolnicu, doktore, lijekove i hranu i kao i svi u mojoj obitelji.,
odbija biti bolestan.
I smije joj se.
A ona za sve nas ima novu piđamu, novo donje rublje i nove papuče.
I sve je to još uvijek novo jer smo svi tvrdoglavi na našeg nonića..,
a ni on ne želi prvi obući novu piđamu., pa nam se i nama smije dok ga hranimo..,
i koliko ga jako boli,
toliko je sretan što smo tu jer ga jako boli.

Bolest je svojevrstan narodni folklor.,
kao i izbori, Božić i vjenčanje.
Na stolu je svega za jesti, svi su brižni., a mnogi su prisutni samo sada.
I zakljinju se da su tu uvijek.
A svećenik, kandidat, mladoženja ili nono
oblače svoje najbolje piđame
i uživaju u pažnji koju im folklor donosi.
Mi se pak, u te dane okupljamo, dublje razmišljamo, veselimo i tugujemo.,
a glave podižemo pogledom prema Bogu..,
molećljivo.
Čak i ja.
Koji ga ne poznajem.

- 00:10 - Komentari (16) - Isprintaj - #

utorak, 07.10.2008.

Prespavao sam jutro

Ne pomaže tu ni tirkizni oklop., ni znanje, ni novac..,
da bi se u ovoj državi osjećao sigurno.
Koliko god ministara smijenili., ne zaustavljaju oni metke.........................,
nažalost.
Jesam, Latte., vratio sam se sa planine.., umoran od borbe sa vjetrenjačama.,
ali nasmijan od šala seljana., mladih Ha-de-zeovskih.
Civilizirano sam, žviždaljkom pozdravio ministarstvo koje mi je platilo boravak.,
čudio se zborovima, savjetima i vijećima..,
a i aktivno sudjelovao u promjeni nekih mjera.,
koje su mjerene, nekim drugim metričkim sustavom.
Različitim od mojega, božjeg i razumskog.
Od planine vidio sam samo boje.,
maglu, kišu i pred odlazak sunce.,
potok, kravu, voćke i zastave.
Poznatog boksača, prelijepu djevojku, lokvice na limenom krovu i
štrudlu od višnji.:)

Ljubav je kao karta rezervirana na ime i prezime.,
ne možeš je dati drugome.
Ne znam da li vraćaju novac, ako je već više od dvije godine držim
u koricama najdraže knjige..
I mogu li je zamjeniti., barem za odlazak na masažu,
u saunu i bazen.
Jer voljenja tijelo mi nakuplja toksine i zatvara čakre..,
a naša imena zajedno stoje samo na potpisanim razglednicama.,
nekim starim prijateljima., povremeno.

No, ni ljubav ni novac, ni posao koji voliš.,
ni stan kojem trideset godina robuješ.,
ni nekretnina koju očekuješ.,
ni velika obitelj, ni diploma, a bogami ni poštenje,.
nisu nikakva garancija da ćeš preživjeti dan.
Ili naći sreću.
Došlo je vrijeme iz davnih američkih serija i filmova, došlo je vrijeme
turbo mašina.,
anđeli i vrazi igraju za isti klub.,
a sapunice nam pišu glumice iz sapunica.
Demokratski je jedino odabrati samoubojstvo
ili odreći se snova.
Sve je drugo sudbina.
Kojoj treba otići ususret.

- 12:42 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.