walking cloud

petak, 30.10.2009.

U mikseru noću kroz zidove

Tri mala cigančića, atrij autobusnog kolodvora i Ravelov Bolero .,
nasumično fotografiranje, vinski gulaš i prištičave klinke iz tramvaja, lažni kebab, original čokolada i klonirane djevojke sa špice
na drugoj su strani od zaostalog lišća masline na pokrivaču, balzamiranog guštera u ruci, kestena i zubarevih priča bez riječi.
Posvuda , cestom ostavljeni umirući kišobrani grada Zagreba na istoj su strani sa poznatim i neostvarenim snovima o spomenicima grada Pule.
Rijeka u prolazu, Berlin u planiranju, Dugo Selo u odlasku i Venecija u rokovniku nisu ni blizu jedno drugome, ali su bliže nego misliš.
Nenasilna komunikacija unutar dvorane i nasilna igra moći izvan nje,
Lana Jurčević u irskom pubu i Katja Kliba na staroj fotografiji ljeta 1999.
Ljudi koji kasne iz toaleta na odmorištima autoputa i ljudi koji ne kasne nikada.
Istegnuto tijelo letenja kroz kišu
i slomljena krila grčenja u prijevoznim sredstvima za ljude.,
umorne oči od velikih televizora i škakljive nosnice od mirisa duhana od vanilije..,
Zagreb u odnosu na Pulu neodnosiv je kao i jabuka u odnosu na krušku.
Strah od ostavljanja i hoću li se dati neodnosivi su želji za voljenjem i kako da se dam.
Žena plavih očiju, crne pletene kape i usana namazanih labelom.,
mlada kineskinja u tramvaju..,
američka glumica havajskog porijekla i jedna Princeza od Mirakula., dugonoga djevojka manekenskog pogleda na svijet i Kristina iz Varaždina,ponekad i Maribora..,
jedna mala prekrasna djevojka čije su riječi note
i njena imenjakinja iz druge države, Viam i
netko iz snova o Ashley Judd i netko iz osnovne škole..,
Leona Paraminski, žuti šeširić na semaforu , mlada i mladoženja u klubu književnika na glavnom trgu Zagreba i nepoznata azijatkinja foajea dvorane Vatroslav Lisinski.
Netko nepoznat, netko malo poznat
i ona s kojom dijelim., tuš kabinu, zubnu pastu, posteljinu i noćno buljenje u plafon.
Kada je kasno da su i ptice zbunjene kao ljudi kada se sat pomiče unatrag
razmišljam tko bi tu trebao biti sretan.
Tko potpun i tko pripadati.
Ali kako se godišnja doba miješaju zbog ljudi,
tako se i ljudi miješaju zbog godišnjih doba.
Razum i osjećaji, baš kao kišobrani i masline.,
sumnja i strah, baš kao i ljubav i vjera.,
ne smiju biti jedno u odnosu na drugo , već sami.
Za one od nas koji su od krvi, prašine i dijamanata
neprestano se mlinac vrti., kao da je u kratkom spoju.
Zagreb je daleko, Pula je bliže, Berlin dalje,
a istina unutra.

- 03:40 - Komentari (10) - Isprintaj - #

utorak, 13.10.2009.

Kampanja, usput

Ako si jezikom dodirujem kožu .., upoznajem Jadransko more.
Ako očima tražim bijelinu , upoznajem Velebit...,
ako samo malo dublje zaronim, upoznajem spolni život rakova.
Ako je danas jučer, onda sam danas prespavao.,..,
ako je danas sutra., onda sam brao masline cio dan., a ako je danas, tek jednostavno danas
onda sam se probudio iz svojih snova i zaspao u naše, zajedničke...,
otopio kožu da se slijepi s drugom i da malo oblaka ispari van..,
kasnije doručkovao zbunjen .,
sunčevim zrakama što su Ronijev rep na zidu
pretvarale u rep dinosaura na podu.
Tri drvene kašete domaćih pomidora, kaže da nam je to stvarno dosta za ovu zimu...,
čovjek koji ih vrijedno uzgaja..,
more, surferi i sezona parenja letećih mrava prije posla..,
neke kamene tvrđave i neki laneni snovi na javi.
Prostituiramo svoje snove za malo slane stvarnosti
i u tuđim jadima tražimo utjehu.
Kako da ostanem budan kada svi spavaju., mjesečare..,
ja sam zatvoren u malu teglicu sa dizajniranim čepom.,
vrijednost mi naglo raste, a okus slabi..,
idealan proizvod za vladajuće strukture., ne znam što mi je danas..,
čekam neku novu kampanju.

- 16:02 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 06.10.2009.

Oblak u hlačama

Vrijeme je da svoju zemaljsku kožu izvadim iz ormara.
Nebo mi više ne pristaje., ljeto se produžilo,
a u meni jesen škaklja misli,
po navici iznutra.
Vrijeme je da uberem lavandu sa istarskih livada.,
da nježno primim velike žute limune
i da im odrežem koru ., neka se čekanjem osuše
da ih stavim na svoje oči.,
što zbog negledanja,
što da tjeraju ove zakašnjele komarce.
Vrijeme je da padnu kiše., vrijeme je da nešto i operu.
Nove gradonačelnike, stare privatizacije
i zakone
koji su se održali čitavih pet dana,
pa za sobom ostavljaju gorak okus prevare.
Neka kiše operu i kosu žene koja je trudna spavala na ulicama Dubrovnika
da ne bi smrdila Englezima dok kupuju suvenire
i neka isperu miris znoja radnika koji svoje tvornice
moraju otimati od sebe, da bi možda na kraju
dobili i plaću za Svibanj.
Vrijeme je.....,
odjenuti ću svoju ljudsku kožu
iako je osjetljiva na ubode komaraca,
iako se ježi kad mladi talenti pjevaju
i kada joj smeta škripa krede po školskoj ploči.
Ubosti ću se sa dva miliona cjepiva
protiv bilo koje nove gripe..., pseće, mačje i političke.,
da bi neki novi stari zavod bolje poslovao sam sa sobom.,
namazati ću se marmeladom od šljiva i jabuka.,
da je ne moram s nekime podijeliti,
jer se ljudi dijeljenja plaše.,
pa ostavljaju okus trčanja u suprotnome smjeru od sreće .
I svoju ću staru kožu rastegnuti preko štrika
da ne pukne kada se pretvorim u more
i zaplivam sa delfinima.
Odjenuti ću se u svoju ljudsku kožu,
kao brodograditelji u svoje kombinezone..,
dok prodaju brodove i zemlju, za golf i cipelice.,
ja ću je zakopčati obećanjima.
Dosadilo mi je biti oblak.
Sve sam prljaviji od smoga i ne smijem dirati ljude.
Vrijeme je da se preobrazim,
a možda će me malo žuljati dugmad.

- 08:21 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.