U mikseru noću kroz zidove
Tri mala cigančića, atrij autobusnog kolodvora i Ravelov Bolero .,
nasumično fotografiranje, vinski gulaš i prištičave klinke iz tramvaja, lažni kebab, original čokolada i klonirane djevojke sa špice
na drugoj su strani od zaostalog lišća masline na pokrivaču, balzamiranog guštera u ruci, kestena i zubarevih priča bez riječi.
Posvuda , cestom ostavljeni umirući kišobrani grada Zagreba na istoj su strani sa poznatim i neostvarenim snovima o spomenicima grada Pule.
Rijeka u prolazu, Berlin u planiranju, Dugo Selo u odlasku i Venecija u rokovniku nisu ni blizu jedno drugome, ali su bliže nego misliš.
Nenasilna komunikacija unutar dvorane i nasilna igra moći izvan nje,
Lana Jurčević u irskom pubu i Katja Kliba na staroj fotografiji ljeta 1999.
Ljudi koji kasne iz toaleta na odmorištima autoputa i ljudi koji ne kasne nikada.
Istegnuto tijelo letenja kroz kišu
i slomljena krila grčenja u prijevoznim sredstvima za ljude.,
umorne oči od velikih televizora i škakljive nosnice od mirisa duhana od vanilije..,
Zagreb u odnosu na Pulu neodnosiv je kao i jabuka u odnosu na krušku.
Strah od ostavljanja i hoću li se dati neodnosivi su želji za voljenjem i kako da se dam.
Žena plavih očiju, crne pletene kape i usana namazanih labelom.,
mlada kineskinja u tramvaju..,
američka glumica havajskog porijekla i jedna Princeza od Mirakula., dugonoga djevojka manekenskog pogleda na svijet i Kristina iz Varaždina,ponekad i Maribora..,
jedna mala prekrasna djevojka čije su riječi note
i njena imenjakinja iz druge države, Viam i
netko iz snova o Ashley Judd i netko iz osnovne škole..,
Leona Paraminski, žuti šeširić na semaforu , mlada i mladoženja u klubu književnika na glavnom trgu Zagreba i nepoznata azijatkinja foajea dvorane Vatroslav Lisinski.
Netko nepoznat, netko malo poznat
i ona s kojom dijelim., tuš kabinu, zubnu pastu, posteljinu i noćno buljenje u plafon.
Kada je kasno da su i ptice zbunjene kao ljudi kada se sat pomiče unatrag
razmišljam tko bi tu trebao biti sretan.
Tko potpun i tko pripadati.
Ali kako se godišnja doba miješaju zbog ljudi,
tako se i ljudi miješaju zbog godišnjih doba.
Razum i osjećaji, baš kao kišobrani i masline.,
sumnja i strah, baš kao i ljubav i vjera.,
ne smiju biti jedno u odnosu na drugo , već sami.
Za one od nas koji su od krvi, prašine i dijamanata
neprestano se mlinac vrti., kao da je u kratkom spoju.
Zagreb je daleko, Pula je bliže, Berlin dalje,
a istina unutra.
|