walking cloud

subota, 28.06.2008.

Kada je sloboda znoj, sunce i miris kamilice

Glasno su se zabavljali., glumci i glumice., a meni se spavalo..,
Ipak sam upoznavao Izrael, Francusku,Španjolsku i Srbiju.
Ovu posljednju i najradije jer nije feministkinja., no
nekako mi je draži šovinizam koji miruje i samo se u ime nogometa budi
nego agresivni feminizam što se i u gostima ponaša kao vlasnik.
Ipak, svečani domjenci za kazalištarce kite se dobrom glazbom i obzorima.
Jučer sam propustio važne sastanke, kurtoazne i nikada konačne i
opet jednoj rock zvijezdi otišao pomoći da otkošene livade pretvori u hranu
za zdrava goveda i telad.
Krava ima najljepše oči na svijetu. Tele najnježnije.
A nas smo trojica, oboružani poštovanjem i šeširima
čudesnim strojem sijeno pretvarali u zavezane pravokutnike i svojom ih snagom bacali na traktor.
Gianni je balirao, kasnije vozio traktor, ja sam drugi puštao da si sam nalazi put i oko njega sakupljao bale sijena, bacao ih na voz, odmjerenim zamahom i osmijehom, a Chris je gore slagao piramide od suhe trave, kao Egipćani od kamena i pijeska.
Sunce nas je mučilo, ali i za nagradu pozlatilo..,
kao ulja Van Gogha i njegove seljake.
U polju obad je opasan kukac, skakavac pravi ljepotan, leptir maneken, a nedavno pokošena trava sloboda.
Cestama novog svijeta vozili smo se visoko iznad zemlje, gdje su zvuci šume, razgovarali o dušama i gdje one odu nakon smrti tijela., Gianni je pažljivo starim Fergusonom, pedesetpetogodišnjim traktorom izbjegavao kamenje, a stabla naše predivne Istre svojim su nas najvišim granama dodirivala nježno i puštala da prođemo.
U tih su par sati neki drugi strojevi , mlađi i bučniji, opslužili deset još i većih kamiona našom zemljom, betonom prekrili
livade i slučajno ubili nekoliko stabala.
Jer im se nije dalo preparkirati kamion.
Mi smo nenamjerno pokidali nekoliko paukovih klopki, ali paukove rukama vratili na tlo..,
oni su pregazili ježa.
Mi smo svoju plastičnu, praznu bocu ponijeli sa sobom kući, ..
oni su ih po šumi i livadi razbacali desetak.
Mi smo jutrom došli, tiho otišli, ubrali malo lavande..,
a oni su tu danima, ne odlaze, glasno napadaju i ubiru novac.,
da bi ružne kuće prodali strancu...., .
Srećom umiruje te osušena kamilica, dok se kao kralj voziš, na vrhu velikog voza,.,
dok te sunce svojom snagom ušutkava, .
i pozlaćuje.
Štale smo napunili, umorni se hladnom vodom oprali, nasmijani i svježi finih jela najeli i
nazdravili dobrim vinima ., iz Toscane i Vodnjana.
Otišli u more i sjeli u hlad , da još malo slušamo zrikavce i tišinu.

Imam žuljeve na rukama, medom zatvaram rane.,
tako su to radili Egipćani..,
koža mi je čista od smoga i ljudske gluposti,
a duša sa nekim razlogom baš ovdje.
Oprostit' će mi sastanci što me nema,
kada vide moju novu pozlatu.,
naš je medar, Ano., dobio dvoje djece i slomio dvije ruke,
a naš štitonoša slomio mač i izgubio konje.
Platio bih da me ostave na miru i odvedu iz ovog svijeta koji predobro poznajem,.
Da odem na pokošene livade i zagrljen u hlad stoljetne masline obećajem,.,
kako se sebe neću odreči i da ću nahraniti krave.
Jer njihove su velike crne oči prozori u svijet iz kojeg dolazimo.

- 09:25 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 24.06.2008.

ako zaboravim tko sam...

Dugo već nisam oslikao svoju robu.Lancune ili torbe.
Dugo nisam ispekao kruh.Sa pršutom, jajima i ružmarinom.
Dugo već nisam noću gradom hodao bos., dugo nisam pisao pisma.
Dugo već nisam kuhao za prijatelje..,
dugo nisam vodio ljubav.
Već dugo ne bježim., stoga...
dugo se već nisam ni vraćao.
Dugo već ima da sam pustio suzu, još i duže da sam nestao sa zemlje.
Dugo već nisam osvojio vrh, državu, dolinu ili selo.
Dugo već nisam spavao u Dvigradu..,
dugo već nisam noge oprao u Plitvicama.
Dugo već nisam zarobljen, pa da za slobodom čeznem..,
dugo sam već slobodan i predugo već ne znam što bi s time.
Zato širom otvaram vrata., i jednako toliko srce.,
ne bojim se više samoće., i u svakoj igri pobjeđujem.
Košulje mi dobro stoje, a i neosvojene žene.,
na sastanke sa sudbinom redovito kasnim.,
iz poštovanja prema tebi.
A neki su me ljudi pokušali kupiti.
I pogrešno ponudili novce.
Bio sam na akciji i trebali su se samo nasmijati.

- 01:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.06.2008.

Stipe Drviš- Puležan i Severina- polubosanka

Sunce se vratila.
Sa njenih prozora izlazak se mjeseca ne vidi, zato zalaske bolje doživljava.
Nedostajao mi je taj doslovni osjećaj blizine, sada mi više ne nedostaje.
K tome još i gore, sada mi nedostaje pameti..., :
Nedavno sam popratio, u zamjenu za američke serije o nasilju,
sjednicu gradskog poglavarstva mojega grada.,
izvanrednu čak, na temu problem prometa u gradu i studije koju je izradio stranac.
Opozicija u mnogome ima pravo, ali na ništa ne pristaje,
svatko ima po tri automobila.,
pozicija šuti jer je masno preplatila stranca, a stranac ...,
se bori sa prevoditeljicom jer dva mikrofona ne mogu zajedno raditi.!??!
U doba laserskih operacija i satelita.
Bruno Langer je licemjerni stari roker, to je tako i inače, ali je i
bezobrazni ridikul i provokator, to ne bi trebalo biti.
Bolkovića boli što su novci nestali jer on nikada neće doći u poziciju
da i njemu nestaju,
a Loredana je dugo pričala, pa se ustala i otišla kada su drugi pričali.
Bezobrazluku nikad kraja u mom gradu..
Stipe Drviš, svjetski boksački prvak je i dobitnik Grba grada Pule,
a papir od bureka je jučer bacio na pod, nasred Korza,
dok je stajao dva metra od kante za smeće.
Seljak je seljak, iako je Pula grad.
Čitam još da je Severina usamljena i da treba nježnost..,
i ja sam, pa ne izlazim u novinama.
Valjda nemam dubok dekolte.
Te novine ne žele objaviti najavu za sajam koji pomaže malom dvogodišnjaku
da se bori protiv strašne bolesti, ali nas zato već danima obaviještavaju da je
popularni glumac gay, homoseksualac hrvatski.
Cijepite me doktorice od ovoga,
nogometom mi mažu oči, sada dok je cijepivo jeftinije.,
Nabavit' ću si psa, voditi ga u šetnje,
pa neću gledati
licemjerne sjednice
i svjetske prvake, počasne građanine svoga grada.,
ali počinjem štedjeti, jer će sutra sigurno poskupjeti
hrana za pse.

- 07:42 - Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.06.2008.

Stala je kiša!

" Odustani od kapi.
Postani ocean. "
filozof Rumi



Otići ću na more.
To je moja crkva, a danas je Nedjelja.
Negdje se moram i moliti.
Al' prije toga u svoj dvorac. Moram nahraniti konje, da mi kočije ne zahrđaju.
Na zvoniku Huma, najmanjeg grada na svijetu, ptice su svojim govnima prekrile drveni pod.,
pa se svojim jutarnjim pjevom, pošteno iskupljuju.
Sreća je kada ujutro samome sebi izjaviš ljubav.
Pogotovo ako dugo već nikome nisi.
U moru će me srce pratiti, a tijelo će napokon dobiti dodir.
Mojoj koži nedostaje druga koža.
I kada glavu uronim u tišinu, nekoliko će posljednjih balončića zraka škaljivo iskliznuti iz mojih uha i na neko ću vrijeme otići od vas.
Tamo gdje je nestajem.
I ti nestaješ.
Gdje sreća ne postoji.
Jer ne postoji ni tuga.
A gdje sam savršeno svijestan sebe.


Jer ja sam more.
I svemir.
Od soli i kamena, izvana.
A od snova i vatre iznutra.

- 10:51 - Komentari (11) - Isprintaj - #

petak, 13.06.2008.

Nudi li netko ljubav sa okusom, dodirom i mirisom, možda?

Nogomet je pornografija.
Ali danas sam je uživao.
Život je pak prostitucija. U tome ne uživam nimalo.
Dok u kockastom uzorku, slijepo kličemo nacionalizam, Nacija nam precijenjeno poskupljuje.
> I što ćeš?
>Pivo, a što drugo?

Posljednjih tjedana imam teške snove.
Uznemirujuće, zgrčene, mokre i bolne. Poput boksača.
Dobro je što sam na javi neuznemiren, opušten i na suhom.
More je ove godine izostalo.
Svoje je mamce, u proljeće prva bacila šuma.
Planine mi ipak jako nedostaju, jezera ponajviše, ali
šuma će ovo ljeto, sve je izglednije biti moj okoliš.
U moru ću se , naravno spajati sa svemirom.
A, poput boksača, ...
noćima ću se boriti sa ljudskom glupošću, sa gramzivim vladama, sa slabostima nevoljenih i
bojati se što sam ovca, bježati od prosvjeda za svoju djecu i dodvoravati se novcu.

Jer u snovima čistim svoje tijelo od otrova i svoj um od laži.

Jedino moje srce ne da se očistiti od ničega.
Ni od ljubavi, ni od samoće.
Moje je srce fosil.
U kamenu vapnencu.

- 00:43 - Komentari (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.06.2008.

Poskupljujemo i mi

Mijenja se.........., sve , .........pretpostavljam., na svoj način.
I vrijeme i ljudi. Sunce se pojavljuje na prepad, a kiša me hladi od euforije.
Moj se nono, nakon dugog života ostavio cigareta, najmanji grad na svijetu bira novog gradonačelnika, a jedan hladnokrvni Bik se u tišini kaje za neke postupke.
Ja sam Strijelac, kajem se nimalo hladnokrvno. A nemam zašto.
Sve se zaista mijenja. Energija koja pokreće ljude poskupljuje svaki tjedan, što snove udaljava do nedostižnosti.
Srećom ja sam Strijelac, benzin nisam uračunao u ostvarenje snova., no ipak , sve se mijenja .., lažu nas, političari, doktori....
I službenice na odjelima mobilne mreže koju smo odabrali da nas ionako krade.
Prijateljstva se pretvaraju u partnerstva., pa i na način da ti prijatelj otme partnericu, što ne odobravam.
Poslovi više nisu stalni, a naše majke cijelo vrijeme navijaju da se zaposlimo " za stalno".
Srećom, ja sam Strijelac...., što je meni stalno?!:)
Neki klinci snovima računaju dobit . , drugi razbijaju retrovizore.
Mala ogledalca za osvrtanje bez okretanja, nije li to ludo?
Očito ne dovoljno.
Polako prihvačamo svoju sudbinu., sramežljivo si priznajemo da smo ovce, ali meso nam je toliko otvrdnulo da vukovi na nama lome zube.
A i razmišljam da povedem prijatelja kada odem platiti račune. Ja ću galamiti, bijesno odbijati plaćanje, proklinjati prokletu skupoću i njene kreatore, a moj će se prijatelj cijenkati sa mojom strpljivošću i od moje ponude da ništa ne platiim i njihove da sve platim preskupo...,
mudro i LOGIČNO dogovoriti da platim samo 20%.!
Kakve gluposti naš premijer nama misli da prodaje!

- 10:19 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.