walking cloud

subota, 27.09.2008.

Kristin Scott Thomas i neopren

Krenuo sam jutros., prije nego doživim Subotu .., napisati nešto ovdje.
Ipak, i mene boli tih šest stotina milijardi dolara.,
što ih Amerikanci bacaju protiv mira..,
pa sam odlučio sačekati večer, ne bi li se umorio od besmisla
i našao smisao.

Sami gradimo svoju sreću, rekao je tip iz tv filma.,
znao sam to., i već izgradio dvorac.
Samo, nije ništa govorio o prokišnjavanju.
Bio sam zaljubljen u Kristin Scott Thomas.., još od Engleskog pacijenta i Kuće na stijeni.
A na ovoj mi crvenoj podlozi ., u posljednje vrijeme često ., umiru veličine.
Srećom., samo one koje ne nose moje prezime.

Još uvijek vjerujem instinktima.., pa sam za jednim i otišao.
U susrete na dragom kamenu, u Rakalj kameni.,
na službeno najljepši vidikovac Istre..,
Svetu Agnezu., ili Svetu Agniju., kako je zovu stariji.
Uglazbili su riječi, velikog Mate Balote., mnogi naši, još i veći.
Sjedio sam na balama sijena i mirisao vjetar.
Cure iz Putokaza uvijek imaju dobre frizure, Slavko me zavolio iracionalno,
a toliko ljudi , ta prekrasna punta nije vidjela još od Mlečana
i dana kada su pokušali oteti crkvena velika zvona ....,
pa im je sudbina potopila brodove, da zvona ostanu u moru Istre....,
i još se i dan danas čuju, kada puše Bura.

Idem sada leći., u smisao, mir i mirišljave lancune
jer će rano.,
prije sunca zazvoniti
moj prijatelj lovac....,
a moja će ispucala koža
postati neopren.

- 22:26 - Komentari (12) - Isprintaj - #

subota, 20.09.2008.

Index, vojničke čizme i tirkizni oklop

Kažu da je vlast ugrozila akciju " Index" ,
vjerovatno zato što je imenovala silna povjerenstva i radne skupine .
Što je jadne profesore stavilo u nezavidan položaj .
Naime , da bi opravdala uopće postojanje odbora za sukob interesa, a time i svoju nemalu naknadu , Deša je sukob i stvorila.
Blaženi mi, nitko ne želi uzeti novac za posao koji nije odradio.
Čini me to sretnim, nekako me rastuživalo što sabornici moraju plaćati parking.., suosjećao sam, jer nemam novaca ni za auto.
Poslušao sam jučer, na još jednom festivalu, odličnu jazz etno cjelinu., a stara je tiskara , opet samo na tri dana i tri stotine tisuća kuna oživjela .
Nije se puno, ovaj izopćeni dio akademske zajednice , umjetnici., posramio licemjerja " obrazovanih" , oni su na ljestvici elitizma, daleko iznad ljestvice.., iznad doktora čak.
U sklopu festivala otvoren je i Nato -Lounge bar, bijele plahte, dva lcd.televizora( nova) , reklama i pro-NATO dokumentarac. Odličan posao za novce sa kojima drugi već deset godina promiču mir, ekologiju , i sve te neratne gluposti.
Ja nisam baš shvaćao da li promovira pro-NAT(O)alitetnu politiku ili mortalitet.
No, što ću.Ja sam seljak. Nemam novaca da kupim ispit.
Pa sam , orajući zapeo za misao dana u dnevnim novinama svakog Istrijana koji drži do sebe i pročitao.,
da bi citirao;
" Učitelji otvaraju vrata, ali vi morate ući sami"
Glupan kakav jesam, ja sam uvijek pristojno čekao u hodnicima.A sada, kada više ne čekam, nego radim, spaljuju se zakoni o radu.Nestaju sindikati, pa ću i sendvič sa mortadelom i jogurt, debelo poslije humanog radnog vremena jesti bez ruku.,
kao što sam vozio bicikl kao dijete, da proizvodnja ne pati.., samo, nadam se bez razbijenih zubi.
Povjerenstvo za praćenje cijena, prati cijene pretpostavljam.
Dobar je to posao.., bolji nego praćenje smisla.
Premijer poziva naftaše da smanje cijenu nafte i pekare da smanje cijenu kruha....,
nešto se tu događa, vjerovatno je kupio benzinski agregat za kampiranje i nema za pršut i kamenice.
Jadan čovjek.
Mi u Puli gradimo stadion, kao pred svake izbore., nažalost uvijek isti, a za nogomet i nogometaše.
Možda sam ja vizionar, ali vizualiziram i veliku modnu pistu, preko cijelog terena , da se druže sa svojima.
Jer, naši su nogometaši i fudbaleri u par tisuća utakmica pobijedili tek u desetak, u posljednjih pet godina, i to na treninzima , jedni protiv drugih, pa se pitam što će im uopće jedan novi stadion cijene tri nova vrtića., da se upoznaju sa manekenkama, možda.., ?
" Antipolitikom" vratiti bezlično u lično, kaže Konrad, na sedamdesetpeti rođendan.
Vidi se da je ostario, nema tu kod nas više lica odavno., maske smo navukli i mi iz publike.
Srećom, sutra berem grožđe, dobro jedem i blagoslivljam buduće vino.
Akademici me neko vrijeme bar, po mojoj procjeni dva dana neće " učiti pameti", a ionako sam ovaj tjedan odradio previše " otvorenih stolova", sa Virnom, zanimljivog imena zaključio da čitaonice ne poznaju vrijeme i da ljudi dok šute skrivaju svoj unutarnji svijet, koji se nama koji ih gledamo, baš zbog tišine čini neodoljivo zanimljivim.
Nedostaje mi Pg. Jedan let u boji naopačke.
Iracionalno, mislim, no isto je i ovdje na blogu, nedostatak slike čini mi svijet neodoljivo zanimljivim.
Otići ću večeras, tamo gdje svi odijevaju crno...., zbog debljine i lažne važnosti.
U prigodno vojničkim čizmama i tirkiznom oklopu.
Da me lakše uoče kada bace koplja na mene i isukaju mačeve.
Jer ne uživam u pobjedama bez borbe.

- 19:09 - Komentari (20) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.09.2008.

MA, TAKO JE ..! , ŠJORA FOŠKERA :)

GRAD se mora jednako odnositi prema svima. ..,, rekla je pulska dogradonačelnica, gospođa Vesna Petrović.
Bravo Foškera ! ., rekao sam glasno ja..., .
I SVI MORAJU IMATI JEDNAKO PRAVO NA VRTIĆ., jer to je i bit vrtića.
Pedeset miliona kuna..., bez opremanja škole..., naravno da očekujemo da se država uključi...,
Tako je. I to je malo. ..još pedeset neka uzmu nogometašima i Dikanu i Simoni ., deset posto neka daju za obnovu fortifikacija ., i neka naprave školu kako Bog zapovida.
Volim istinu.
Pogotovo kada je netko kaže na glas.
GRAD SE MORA JEDNAKO ODNOSITI PREMA SVIMA.
BRAVO FOŠKERA .:)!

- 21:55 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.09.2008.

Bura, ime vjetra Sjevera

Danas je Nedjelja..,
jedan od onih dana kada odrastam.
Od usamljenog buđenja do hladnijih odluka..,
danas je jedan od onih dana kada si priznajem.,
čak i pogreške.
Moj otac više nije najjači na svijetu.
Stigli su ga obiteljski demoni, a
Princezin džem od šljiva je odličan,
točno onoliko kiselkast
koliko kisele trebaju biti slatke stvari.

Moje su ruke utrljane solju,
a strahove očetkala je Bura , sa mene.
Pažljivije opažam, mozak troši najviše kisika
kod ronjenja na dah,
oči smirujem., one također troše
puno dragocjenog daha..,
tražeći čuda.

Julianu čitam nasumičnim odabirom.
Danas se njena priča zove: Navike.,
kao ja........, a govori o Mladenu.
Kao i Mladen i ja pojedem ujutro žlicu meda,
kavu ne pijem, ali čaj rado.
I sirup od bazge, pažljivo i ja u proljeće,
po receptu Marije Cerkovnik,
Edvardove majke, pripravljam.
U mom bi se romanu to poglavlje zvalo: Ispunjen san.
A poglavlje o vlastima ovog carstva zvalo bi se:
Skupe torbice premijerove supruge.

Zemlja je na mom otoku vlažna i mekana.,
kao žene u mojim snovima.
Stopala osjećaju moju težinu
dok se u nju utiskuju.
Trčim bos kroz sjene krošnji,
vjeverice me se više ne boje.
Ali se boje mačaka.

Hakeri su upali u CERN,
gdje se traži Božja čestica...,
za puno, previše novaca i sa puno, previše ljudi.
Da bi se malo ljudi bogatilo.

Ja sam već odavna bogat..., sa sve manje novaca.,
a hakeri neka mi upadnu u misli......,
umrijet' će tamo od dosade..,
jer čuje se samo jedno ime.


- 22:54 - Komentari (15) - Isprintaj - #

subota, 13.09.2008.

Defender, 03:47 ujutro

Ispalo je , redom..,
nakon što je prva ispala mala ručna lampa.,
jer je najteža ,vjerujem.,
grickalica za nokte.,
Yanmar džepni nožić.
Dvije kune, dvaput po kunu ,
narukvica iz Burkine Faso,
vizitka udruge barmana istarske županije, crveni rokovnik.,
Phonak-razglednice i prazan dvd.
Te na opće već čuđenje svih u crnim čizmama...,
i dalje redom: debeli flomaster.., skalpel.,
dva komada Durex prezervativa
i papirnata novčanica od dvije stotine kuna.
Jedna od stotinu i jedna od dvadeset.
Kuna također.
Dvije kemijske , futrola za Mp3, selotejp, dvadeset lipa
i dvd sa nekim dokumentarcem na sebi.
Olovka , još kovanica i fotografije lokalnog sportskog događaja.,
osobna iskaznica sa koje se prepisuju podaci.
U gluvo doba noći., ljubazno., i nikako drugačije.
Moj Siemens stari koji je danas nažalost prestao kucati..,
i Samsung, već drugi danas od Bruna,
da zamijeni Siemens , do ponoći.
Dopis Grada Pule i Sveučilišne knjižnice sveučilišta Jurja Dobrile u Puli.,
o njihovoj nesebičnost.,
jedna iskrena i topla i decentna,
a druga malo manje.
I majica koja me podsjeća na Čarapu.
Jer je više njegov stil.
Umorno sam se sagnuo da se pospremim i izvadio još dvije staklene broke.,
što su točile sok od bazge, bijeli stolnjak,
ključeve i dugi crni kabel
za prijenos zvuka iz malog Mp3 uređaja u naša sjećanja.
Rekao sam im da će tako biti najlakše..,
oni meni da im je vruće u Defenderu.
Jedan je prdnuo, a drugi nezadovoljno tražio nezadovoljstvo..,
druga su se dvojica smijala.
I situaciji i mojoj torbi i vjetrovima.
Ja sam se , na odlasku
smijao životu.
Pretresen.

- 14:28 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.09.2008.

Čitaonica Rajsko Brdo

Rano je jutro, danas, osvjetlilo grad..,
ja sam jednu baštinu nosio u dvore.,
ormare, slike, knjige i stari, prastari,
crno-bijeli televizor koji utikač ima
plombiran , a datum je star 25 godina.
Televizija postoji nekih pedesetak,
a ovoj su zabranili rad pola života.
Kostešići su divna, topla obitelj..,
emotivno su doživljeli, isti dan kasnije
otvorenje čitaonice koju su donirali.
A tu je pak bilo svega.....,
ananasa i Pilato vina, Prossecco pjenušca i
ražnjića od voća, nasmijanih ljudi, knjiga, knjiga i knjiga.
Počasnih uzvanika i časnih ljudi,
a i službenih potpisa i rezanja
crvene vrpce.
Nije bilo Princeze od Mirakula..,
otišla je netom prije.
Još uvijek miriše kao moja nerođena djeca.,
a u njena se dva smeđa jezera
uvijek nespretno utopim.
Popili smo kavu., ona zapravo,
ja kavu ne pijem,
ručali i tražili odgovore.
Ali bez da postavljamo pitanja,
po dogovoru.
Jer nije lako blijedjeti.
Ljubav je duga od plemenitih tvari,
rasipa se u previše prašine
koja je opasna za oči.
A o noge mi se sapliću
sitni birokrati, liječeni malograđani
i iz svojih rukava i haljina sipaju
lažna obećanja i velike riječi.
Okrećem se prijateljima
da im vidim osmijehe.,
da fotografiraju energiju.,
da uživaju u koktelima od sokova
i da nazdravljaju...,
čitaonici Monte Paradiso,
u utvrdi Casoni Vecchi., gdje samo trebaš doći
i već te netko voli.
Fotografi, na prijevaru,
pod izlikom zanata uđoše prvi,
mali div Sendi reže crvenu vrpcu,
Elis je sretna.
A Valerija je moj anđeo čuvar.,
i zna gdje mi je srčana čakra.
Moji su ratnici svjetlosti vrijedni i predivni..,
zaslužuju naklon...
Na zidu se vrti projekcija i odlične fotografije
malog idiota.,
na drugome zahvale i obavijesti., a na trećem
istina o Puli, ratni dokumentarci.,
iz rata prije ovog zadnjega.
Predsjednik ponosno nosi
majicu sa logom tvrđave
jer zna da smo mu ostvarili san.
Moje su oči vidjele čuda, taj dan.,
da na svoje emocije zaboravim,
obitelj se Dušanek pobrinula da u tome ne uspijem,
njihova istinska princeza slavi 4. rođendan
i torta joj je na Barbie, a oni je poklanjaju
u kasne sate budnima na dvorcu.
Da mi izmame toplinu oko srca
i vjeru u Mirakule.
Pogledajte kroz svoje prozore, susjedi
jedan se dvorac za vas obnavlja
energijom srca.

- 23:26 - Komentari (11) - Isprintaj - #

utorak, 02.09.2008.

Posejdon

Otvaram žuto gazirano piće. ,
moji su ideali ipak pokolebljivi.
Ispijam žuto gazirano piće..,
sutra ću se sramiti kada me budu pozdravljali
oni koji misle da vodim zdrav život.
No, neću se sramiti srama.,
neki ga uopće nemaju.

Tijelo mi je umorno.
Moj je otok ovjenčao dvoje najzaslužnijih.
Jelo se voće., dijelili zagrljaji, a njih su dvoje
nasmijano plesali.
Na pjesme naručene na radiju.
Ja sam nastavio vjerovati u ljubav.,
iako podsjećalo me sve na nešto što još nemam.
Na nas.
Konfete je rastopilo sunce, a dekoracije od školjki pokidao je vjetar..,
u zraku ostala je samo prašina livade i šume.
I upravo je stoga.,
nevjerovatan gušt, golo tijelo bosim nogama
prošetati od izlaska do zalaska.,
sunca ili mjeseca., pa i neke zvijezde..,
a da nikome ne remetiš dan.

Danas je opet tvoj dan u mom životu.
Tisuću tvojih misli, a kroz tuđe riječi i
tri boje na nacionalnoj televiziji.,
a nisu bijela, plava i crvena.

Danas je i moj dan., napokon.
Rastem., žuljaju me cipele.
Letim., osjećam to u kosi.
Hodam., strpljivo kao uvijek
kroz svoje snove, u našu bajku.,
a da ne stajem na semaforima.
Prestajem te čekati., možda jer znam da dolaziš.,
nisam više siguran u svoje motive.
I ako ikako možeš..,
nemoj me progutati očima ovaj put...,
uvijek se utopim..
a ja sam Posejdon.....,
.... ne bih trebao.

- 23:49 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.