walking cloud

nedjelja, 26.06.2011.

Last secrets of the sea

(Ukrao sam naslov
pjesmama sa you tube-a.,
more mi se ionako nikada nije skrivalo.)

Njegova me pjena podsjećala da se nikada ne prestanem penjati prema nebu na vrhove najvećih planina.
Danas ću mu se opet pokloniti, pa iako me uopće ne čuje.,
kada me slana izbrazdana voda izbičuje nježnom rukom
sjećanja iz mojih kofera jednostavno nestanu da bi novima ostavila mjesta.

U trenutku kada mi se koža zategne od osušene soli jednostavno postajem
za taj dan novi čovjek.
Osim toga, nakon klanjanja tom vodenom svemiru
odličan je osjećaj neutažive gladi nakon plivanja.

Od vode smo sastavljeni i živjeti ćemo dok ta voda ne ispari,
a opet kleti ćemo se u snage, ljubavi, naslijeđa i krv.
Voda je jedino što nam je svima zajedničko i najveće potrage za svemirom samo su
ožeđale karavane.
Da sam pčela želio bi da me pokopate u med, da sam konjušar želio bi počivati u govnima,
a da sam bankar vjerovatno bi želio kupiti život...,
i iako sam sve od navedenog...

samo sam oblak u hlačama, sastavljen od vode i nešto prašine iz obližnjeg svemira.,
zakopajte me u more, onda
jer je more prevrnuto nebo.

Posljednja je tajna mora koja poznajemo
da je odgovor već tu,
ali da bi ga čuli,
osim što moramo skinuti oklope, maske i odjeću
poželjno je i da ušutimo na neko vrijeme i prestanemo
blejati u nebo.
- 09:15 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 14.06.2011.

Kratko i pomalo, vraćam stare navike

Čini se da je vrijeme, da opet započnem duga gledanja prema Sjeveru.
Nije ni zbog toga što tamo žive Pinceza od Mirakula, a na putu do nje i Kraljevi Huma,
nije ni zbog ovotjednog gađenja prema Jugu, nije ni zbog ukočenog vrata...
gleda mi se prema Sjeveru iz straha..,
da će se asfalt ovdje previše užariti i rastopiti,
da me kradu i lažu dok gledam u te-ve.,
da me cjepivima drže pod kontrolom i da i sam lažem kad mislim da govorim istinu.
Strah me da smo već naučeni da je nasilje jače od ljubavi.,
da je lakše biti glup
i da je planet zemlja naša bogomdana supermarket trgovina na akciji.

Od gledanja u vertikalnu os mnogo sam toga promijenio.,
kut gledanja, naravno.,
skočnu taktiku i sklonosti prema miru.
Organizaciju, banku, stan, navike, navike i navike.,
čak sam i sa sirupom od bazge odlučno eksperimentirao
kad već sa ženam igram na sigurno.

Pogled prema Sjeveru zapinje mi već neko vrijeme
u krošnje lipe i bagrema
na obroncima podno Grožnjana i na brdo lokalnog Berlusconija.
Nekako predviđam da se neću učlaniti u ovu lokalno-lopovsku političku stranku,
ali u Grožnjanu je smješten centar za izgradnju mira
i upravo me tome vode moji crvi iz guzice.

Dijelom sam neprilagođen, dijelom sam već ljut, dijelom sam i samo sebi dovoljan,
ali dijelom sam i krut., nije ni zbog rime, nije ni zbog srama,
selim se što prije mogu u Grožnjan i okolna brda.,
tamo sam i već ću biti , uvijek mirno bliže vama.
- 20:32 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.