walking cloud

Grad koji ima dušu i kočije koje tjeraju konji

Kada si na putu, kada evo nomadiš
najbolje je počinjati sa majkom ., jer te asocira na dom.
A uvijek mi je majka govorila, još dok sam u njenom trbuhu
pupčanom vrpcom proždirao svijet.....
Sine, Plitvice i Sarajevo moraš vidjeti.

Planet vode uredno posjećujem, godinama i godišnjim dobima namjerno.,
a za ovaj izvor rijeke Bosne čekao sam tridesete.
Jelena je iz Užica, Cile i Dule njeni su sugrađani.,
Jesenko domaćin, a gostu je čast što je gost....,
majka će mu biti zadovoljna.

Čiste vode izvora i prljave vode politike,
moju zemlju i Sarajeva zemlju pobratuju
dok se ljudi grle, pjevaju i smiju
silikonskim kreaturama novog ritma života.
Taksisti su posve divlji, misterije piramida tek su misterije,
a djevojke baš kao i svugdje čekaju prinčeve na konjima.
Kod Zmaja, kod Mrkve ili kod Želje.,
svakako su čevapi najboli suveniri Bosne.,
tornjevi džamija paraju oblake, pa ću ovdje ostaviti se niskog leta.

Kako sam utonuo u mir tražeći pitanja da na njih nalijepim odgovore,
sve je ovdje usporilo svoj ples.
Mirisi su orijenta obojali centre i periferije moga uma.,
dozivam te njima da se Baščaršijom mimoilazimo danima..,
jer će onda susret biti pravo extra.

Ja sam youth leader, da se tako postavim na jeziku europejaca.,
ne tako mlad kao što misle .., dokumentima...,
ali ni tako star.., kao što misle zaigranim srcem.
Ovdje vrijeme ne gazi preko avlije bez poštovanja.,
ništa nije problem i ja sam .,
pa i ovdje doma, u prolazu.

Koža više nije dehidrirala,
sadržaji glave sve se sami preslaguju.,
ova polovica bića
svoje će drugoj donijeti.

Kožom,
očima
i sa ponešto riječi i snova.