Hereza i suvišne riječi
Odričem se svoga boga.
Imenom i prezimenom.
Odričem se time i sebe i svega što znam, suvislo i javno.,
konačno i sa knedlom u grlu.
Više nikada na moje Volim te
nećeš reći Nemoj.
Vjera nije religija., tu sveci ne govore.
Odričem se svega u što vjerujem, jer mi govore da ludim.
Ostavljam da vene sve što sam svojim srcem sadio,
jer mi zaklanja sunce.
I odlazim od tebe da barem nekoga sretnem putem.
Ti si moja žena., ovo je zahtjev za rastavu,
a priču o žabi i princezi odavno smo već prerasli.
I ne znam što ti glasovi u glavi govore, no dužan sam ti reći
da ja sam princ oduvijek., u žabu sam se pretvarao samo da izmamim
tvoje poljupce.
Princ od Čuda, Princezo od Mirakula, svakodnevni vrač
i dnevna doza ljubavi.
I spremam se na krunidbu, znaš.....,
prijestolja jednostavno ne možeš držati sam.
A i dvorac mi je prevelik., riskiram da se pretvorim u dvorsku ludu.
Ostavljam te nakon što sam te davno ostavio,
da ne bi ostavio sebe.
Ostavljam te jer mi je dosadio miris Londona i žvakaćih guma
iz plastične bočice.
Ja sam ratnik, mirise trebam u originalu.
Ostavljam te da ne mrzim druge.,
praktičnije će biti mrziti samo tebe. Ili sebe.
Ostavljam te i jer tvoje oči više ne sjaje kada me ugledaš,
a moje sjaje samo kada odlazim.
Odričem se prava na tvoje kraljevstvo jer mi je vojska umorna već
od borbe sa neprijateljima koji joj nisu dorasli.
Ostavljam te jer si mirna.To se lako zamijeni za ravnodušnost.
I jer si svoja., a to se lako zamijeni za Nisi moja.
Odričem se tebe i zbog ega i zbog srca , ali i testisa.
Energije se u meni bore i zbunjuju.
Tumor na mozgu je valjda dovoljan dokaz.
Ostavljam te i iz straha da ti ne ostaviš mene..,
ali te ostavljam da se tog straha i oslobodim.
A o sumnji mogu samo reći, da može srušiti i grad.,
ali ja je nemam.
U nas vjerujem, ali te sam se vjere prisiljen odreći
da je ne pretvorim u vic,
Dugo sam ti vjeran, jutrom i noćima..,
predugo već sam., što zbog čekanja, što zbog krivnje.
I premalo sam sretan., drugim ženama tražeći mane
ili sličnosti sa tobom.
Svako živo biće ima svoju sudbinu.
Ja se svojoj već dugo zamjeram.
Ja sam princ od Čuda, Hodajući oblak i obećajem ti da
svoje moći i vojsku neću upotrijebiti protiv tvoje sreće.
Ja sam tvoja druga polovica mitskog bića Jedno,
ali ti to već znaš.
Tvoje je srce slomljeno., a moje puno uraslog trnja.
To više nije moj križ, ali me žulja dok se okrećem u snu
po praznom krevetu.
Dugo već želiš da se okrenem i odem.
Princezo od Mirakula, danas i hoću. Odričem se Nas.
I nadam se da si zapamtila moje lice
jer se neću osvrtati.
Riječi su zapravo nasilje nad šutnjom.
A šutnja često zna što govori.
|
