walking cloud

Neki ljudi ti se brzo urežu u kožu.
Neki brzo postanu ožiljci.
Ne sjećam se što sam volio u Kim Basinger. Niti kako se mjesečina kaže na talijanskom.
Sumnjam da i oni znaju.
Jučer sam upoznao Mladena. Ima rak debelog crijeva i sin mu je autističan.
Sa nekim ljudima osjetiš povezanost, iako ste potpuno različiti. Srećom nemam rak ni sina, ali mogao sam osjetiti da je borac. I da je ranjen. I prije nego mi je sve to ispričao.
Moji su problemi sa sudbinom neprestani. Još ću ga viđati...., po iskustvu, pretpostavljam.
Predugo se već ne javih, nećete mi zamjeriti. Opsjela me ta crvena boja.
Od zadnjeg posta, crvena je Miina kosa, Eminine naušnice ( opasne ako plešeš na disco muziku) i crveni su svi semafori na putu za bijeg.
Zamišljam da je i Helix crvena, Yovi je plava, a Zona mora da je , kao i moj zemaljski anđeo Dina, ljubičasta.
Procvijetali su cvijetovi koji daju okus djetinstva.
U berbu krećem uskoro, sigurno sa novim ljudima i sigurno sa starim snom.
Ništa nije dano do te mjere da se može i odbaciti.
Svoje ću snove slijediti, iako nisu više naši.
A ovo ću ljeto slušati kako nam more pjeva, u nikada ponovljenoj simfoniji prirode, na morskim orguljama koje sam zaželio prošle godine ćuti, nakon što se Paola vratila iz Zadra.
Imam nekih problema sa sudbinom.
Postajem vođa..., a želim samo masline i koze.
Nekoliko prijatelja, čudesnu ženu i miran san.
Bogat sam već odavno.