Dok završavamo godinu i govorimo o sportskim rezultatima i sportskim dostignućima zaboravljamo kako sport ima posebno mjesto u očuvanju i unapređenju tjelesnog i mentalnog zdravlja.
Posebno je važno tjelesno vježbanje u predškolskoj i ranoj školskoj dobi kada se pravilnim i stručnim radom, vođenjem i vježbanjem može aktivno utjecati na sam tjelesni razvoj. Osim toga u to se doba stvaraju navike bavljenja sportom tijekom cijelog života. Svjedoci smo svih negativnih pojava kod mlade generacije u "zapadnim razvijenim zemljama" koja sjedečkim načinom provođenja slobodnog vremena povećava pretilost uz slabu motoričku sposobnost, pa znamo koliko je važno da mlada generacija raste uz sport i zdravi način života.
Znanstveno utemeljena istraživanja daju zaključiti da se vježbanjem može utjecati i na intelektualne funkcije, model ponašanja u društvu, socijalizaciju i dr.
Moderni način života u budućnosti će sve više štetiti zdravlju jer ćemo sve više biti okrenuti neprirodnim položajima i neprirodnom načinu života zato uz sva sportska dostignuća tijekom godine treba poticati bavljenje sportskim aktivnosti što većeg broja ljudi.
Uz to ne treba zaboraviti i utjecaj sportskih aktivnosti u socijalizaciji i zbližavanju ljudi čak i kada su iz različitih govornih i kulturoloških područja. Sport je tako puno više od brojčanih rezultata. Sport u svoju bit uključuje i igru, što i kod starijih sudionika ponovo izaziva zaboravljene emocije slične onima iz djetinjstva, što vrlo pozitivno djeluje na mentalno zdravlje.

Štetna komercijalizacija i isticanje nesportskog ponašanja dvije su zabrinjavajuće negativne tendencije u sportu kako na globalnom tako i na lokalnom planu.
Štetni rezultati pretjerane komercijalizacije i obraćanja pozornosti samo na tzv. vrh piramide ostavlja medijski ali i financijski nepokriven najveći dio sportaša koji koji se nalaze u klubovima. Akcent samo na iznadprosječne vrhunske rezultate koji se mogu mjeriti u svjetskim razmjerima često dovodi do prevelikih napora za organizam mladih sportaša da oni rezultate plaćaju svojim zdravljem koje im ostaje trajno narušeno. Sport usmjeravanjem pozornosti sam ona takve rezultate gubi svoju humanu crtu koju bi po svojoj orijentaciji morao posjedovati. Podlijeganje sporta krutim tržišnim i komercijalnim uvjetima dovodi do izjednačavanja sportaša sa robom. Zato ne čudi kada se u kratkom vremenu od heroja i prvaka pada u zaborav i anonimnost. Svjetla reflektora okreću se drugom sportašu koji je za menadžere i njihove marketinške stručnjake samo mogući izvoru zarade i reklame.
Često vrlo dobro medijski popraćena i istaknuta događanja uz sport su i nesportska ponašanja. Vijest o tučnjavi na utakmici ili bilo kojem nesportskom ponašanju sportaša nadmašit će svojom veličinom i medijskim prostorom vijesti o samom sportskom rezultatu. Zatim, česta su nesportska ponašanja u upravama klubova koji svojim potezima krše sva pravila fair playa i držanja ugovora i dane riječi. Nešto što bi se u svijetu sportskih djelatnika moralo i te kako poštivati jer je dio univerzalne filozofije sporta. Promoviranje pojedinaca koji svojim nastupima i djelovanjem štete ugledu sporta nanosi se nesaglediva šteta i dalekosežne posljedice po sport u budućnosti. Sve rjeđe se bilježe izjave i nastupi koji naglašavaju toleranciju, zajedništvo, pomaganje i sve druge pozitivne vrednote. Potrebno je razdvojiti sportsko suparništvo od ljudskih i humanih odnosa među sportašima i sportskim djelatnicima koji se bave istom ili sličnom vrstom sporta.

Sportski klubovi ili sportske udruge često organiziraju razne sportske priredbe. Razloga ima više a osim promocije česti razlog je i financijska zarada. U manjim mjestima klubovi organiziraju razne turnire a od prihoda financiraju neke od aktivnosti kluba. Manjim klubovima na nižim razinama natjecanja potrebna su i manja sredstva pa sa jednom ili dvije manifestacije godišnje uz božićno-novogodišnju tombolu ili nečim sličnim uspiju pokrito većinu svojih aktivnosti i natjecanja.
Veći klubovi koji se natječu na višim razinama natjecanja trebaju više novca za svoj rad i sama natjecanja. Međutim, iako im je na raspolaganju ista mogućnost organiziranja raznim manifestacija oni se u to vrlo rijetko upuštaju. Trenutna financijska situacija nameće kao potrebu sportskim klubovima da se okrenu svim mogućim izvorima financiranja pa tako i ovom u sklopu organiziranja sportskih manifestacija svih vrsta. Gradske i općinske blagajne imaju sve manje sredstava namijenjenih za sport, a sponzori „važu“ svaku kunu prije nego je doniraju. U takvom recesijskom okruženju svaki klub koji pronađe još neki način financiranja bit će spašen i preživjet će a svi oni koji su okrenuti jedino dotacijama imat će vjerojatno puno problema.
Jedan od primjera su malonogometni turniri. U ovo vrijeme često su stizali brojni pozivi za sudjelovanje na takvim turnirima ali ovih dana čuju se vijesti da se neki od poznatih malonogometnih turnira otkazuju. To su moguće prve naznake otpadanja onih koji nisu dobro organizirani pa će morati odustati ili predati organizaciju sposobnijoj ekipi.
Neki sportovi nisu niti počeli koristiti svoje mogućnosti za organizaciju sličnih manifestacija. Za vrijeme priprema poznatih klubova ili reprezentacija moguće je organizirati prijateljske i pripremne utakmice. Za poznate i atraktivne ekipe i sportaše moguće je zainteresirati gledatelje koji bi kupili ulaznicu da vide neke od vrhunskih sportaša. Potvrda tome bila je i nedavna rukometna utakmica RK Varteks Di Capria sa RK CO Zagreb. Oko četiri tisuće gledatelja došlo je vidjeti majstorije naših najboljih rukometaša. Vjerojatno bi taklo došli vidjeti i KK Cibonu ili neki od poznatih stranih ekipa sa zvučnim imenima. Uz to klub bi mogao organizirati i prodaju suvenira i sl. Uz promociju moglo bi nešto dospjeti i u klupsku blagajnu a sve to naravno može doći samo ako ima volje i sposobnosti ljudi u varaždinskim sportskim klubovima.

Sport danas sve više napušta svoju odgojnu komponentu i priklanja se onima kojima je najvažniji zarada, prestiž i brzi uspjeh.
Međutim, broj onih koji se bave raznim vidovima sportom u njegovom rekreacijskom ali i odgojnom vidu (sport u školi) puno je veći od onih koji se bave natjecateljskim tzv. vrhunskim sportom. Taj omjer upozorava da fokusiranje sam ona "vrh piramide" i financiranje tog pogona ne odgovara potrebama većine sportaša.
Tako je zanemaren odgojni, zdravstveni, socijalizirajući faktor sporta. Ako sport definiramo kao odgojni proces sa određenim vrednotama proizašlim iz točno određenog odgojnog projekta dobivamo puno širu paletu krajnjih rezultata i ciljeva kojima sport može težiti.
Puno projekata koristilo je sport kao sredstvo u odgoju za nenasilje, te socijalizaciju mladih delikvenata. Društvena vrijednost sporta nadilazi privatne interese zarade i može vrlo lako poticati i razvijanje moralnih vrijednosti, u prvom redu poštenja i fair playa.
Sport kakav danas poznajemo s naslovnica sportskih novina više nije besplatan, više nije zabava, više nije izazov i igra kakav je sport u svojoj osnovi. Sport gubi svoju ulogu poticatelja i stvaratelja izvora motivacije. Sve moralne i duhovne vrijednosti sporta su marginalizirane a do izražaja dolaze i u prvi plan se nameću vanjski elementi poput zarade, prestiža i brzog uspjeha.
Sport može povećati kvalitetu života u zajednici zbližavanjem i međusobnom uvažavanju ljudi jednog mjesta ili dijela grada. Odumiranje tih humanih komponenti sport gubi teško zamljenjiv i nenadoknadiv utjecaj na razvoj mladih, na njihov izbor aktivnosti i njihovo buduće ponašanje u društvu.
Profesionalni sport trebao bi biti samo jedan, odvojeni dio sporta. O ovim razmišljanjima trebali bi voditi računa svi oni koji planiraju razvoj sporta u svojim sredinama i koji odlučuju o raspodjeli sredstava namijenjenih ovoj vrlo bitnoj djelatnosti društva.

Oznake: SPORT